Što je Hrvatska bez kidanja živaca...

Tvrd je orah bila Austrija. Tvrđi nego li smo očekivali. Pilao je naopako austrijski izbornik s bombonima koji su mu ispadali iz usta dok je govorio o tome da nam ništa ne mogu, a onda nas proanalizirao do te mjere da smo bili u šoku dok smo gledali zaostatak naše momčadi. I to bez zločestog podcijenjivanja protivnika, već samo zbog onoga što smo očekivali od naše momčadi.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Ne može se momcima reći da nisu htjeli. Grizao je svaki, ali činilo se u trenucima kao da je grizao svako na svoju stranu. Ne u ljutnji i sebičnosti, već se činilo kao da nije nešto dobro posloženo, da je negdje šum u komunikaciji. Kidao se Duvnjak i ostajao bez glasa cijelu utakmicu da bi nas posložio i da bi nam objasnio što činiti, ali vrijeme je teklo, a mi, da oprostite 'ni v*it ni mimo'. Zašto?

Duvnjak: "Austrija nas je spustila na zemlju, možda je to i dobro"; Šoštarić: "Martinović će igrati ako će moći"

Perkovac: "Sami sebe smo šokirali, Martinoviću je iskočilo rame"

Otvaranje je i večeras bilo odlično. Cindrić, Jelinić, Šoštarić, Martinović, reala su se naša imena, prednosti bile po tri četiri gola, a onda se na polovici prvog dijela sve počelo topiti. Austrija nam je prenost istopila na samo gol razlike, vraćali smo se Šoštarićevom preciznošću sa sedam metara. Probleme nam je pravio iskusni i temeljiti Wagner i njegovim je ulaskom sve u našim redovima krenulo pucati. Još kada su mu se na listi strijelaca pridružili Živković, Weber i Bilyk, bilo je doista neugodno.

Osim toga, od sredine prvog dijela bio nam je nad glavom je bio upitnik - a gdje je Cindrić? Nije naš playmaker koji nas je toliko oduševio protiv Španjolske igrao od polovice prvoga dijela. Ne znamo iz kojeg razloga ga nije bilo do duboko u drugi dio susreta, a i onda se odmah vidio njegov doprinos. Proigravao je Načinovića, Šoštarić se opet pokazao haubicom ubojicom kakava nam je trebala sve ove godine, ali Austrija nije popuštala sve do finiša.

Umalo se onda spostavila istinom barem jedna stvar koju je Pajovič najavio - ne možemo izdržati s našom klupom 60 minuta protiv takve momčadi kao što je Hrvatska. Strasti su bile uzavrele, pogotovo kad je Frimmel u glavu napucao Mandića. Borili smo se, no večeras pobjeda nije upisana. No nije i dalje drama. Sve je još kako treba, samo ćemo sada navijati za Španjolce protiv Austrije. Možda je i dobro došlo da nas malo spusti na zemlju nakon one euforije i vanserijske pobjede nad Hispanosima.

Bilo je ljepše gledati utakmicu protiv Španjolske u onako opuštenoj atmosferi i s dominacijom u rezultatu i na terenu. No, što je Hrvatska bez kidanja živaca? Köln, još smo tu, stižemo, ne brini.