Od Mandića do Mandića: Hrvatska van terena vodi bitku koja bi druge odavno pokopala

"Nema boli, bolit će te poslije!", rekao je nam je Goran Šprem u razgovoru objašnjavajući um rukometaša kada je u pitanju igranje pod ozljedom, posebno kada se radi o igranju za reprezentaciju.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Demonstriraju to iz dana u dan naši rukometaši koje je ovo prvenstvo pokosilo ozljedama kao rijetko koje i to ne bezazlenim. Sve je krenulo još s onim, i dalje potpuno neshvatljivim, incidentom u svlačionici RK Zagreba kada je Miloš Kos poslao Mateja Mandića van konkurencije za nastup na tada još nadolazećem Svjetskom prvenstvu. Zagrebov je golman žurno operiran, pukla je jagodična kost, prerezan je navodno i živac, dobio je pločice u lice pa poručio: "Želim na gol!"

Naravno da nitko pri zdravom razumu nakon takve ozljede ne bi dozvolio tako brz povratak na teren, pogotovo ne na gol, nikome i naš je mladi perspektivni vratar ostao bez mogućnosti da zaigra pred domaćom publikom na svjetskoj smotri na najbizarniji mogući način. Držao ga je Sigurdsson na širem popisu, ali odavno je postalo jasno da Mandić nažalost neće moći nastupiti na ovom turniru.

Šprem: „Mi smo Slovence držali na životu, a jedan je naš igrač otkriće turnira“

Još uoči početka turnira nije bilo najjasnije što će se dogoditi s nekim imenima na popisu. Tako je Sigurdsson na njemu držao Davida Mandića koji je pred početak već imao problem s listom. Koji točno, nije se komuniciralo, ali oporavak je dugo trajao. Izbornik ga nije htio micati s popisa, iako je među reprezentativce doveo Lovru Mihića, još jedno lijevo krilo. Napokon ga je dočekao na utakmici s Islandom u kojoj je Mandić briljirao, odigrao gotovo punu minutažu, izdržao, a onda na idućoj - novi peh. U jednom duelu, Mandić je pao, prst desne šake mu se okrenuo, a pukle su i još neke kosti u šaci. Izdržao je pod adrenalinom i nevjerojatnom voljom i tu utakmicu, nije imao osjet u ruci, a nije htio napustiti teren, no nakon nje je priznao - "mislim da neću moći više zaigrati na ovom turniru." Ispostavilo se točnim. Ozljeda je teška, Davida čeka operacija već u srijedu i dug oporavak, vjerojatno dva, možda i tri mjeseca.

Sjajni Slovenac komentirao atmosferu: „Dobro znamo hrvatske pjesme, nas su isto napalile”

Oglasio se pehist Mandić: “Tužan sam jer je ozljeda jača. Idemo dalje, nema predaje!”

Nije ovo prvenstvo poštedjelo niti naše najveće blago reprezentacije - kapetana Domagoja Duvnjaka. Bio je tek početak utakmice protiv Argentine kada je Duvnjak osjetio bol u listu, napustio teren pa krenuo ravno u svlačionicu. Svi su se pitali što mu je, na poluvremenu je stigla sumnja da se radi o rupturi lista, a potom je magnetom i potvrđena. Prognozirao se oporavak od minimalno nekoliko tjedana, ali je i kapetan bio spreman za susret s Islandom. Ulazio je u napad kada smo imali igrača više, pokazao volju i povukao svoje suigrače do velikih rezultata i u toj utakmici, i u onoj posljednjoj protiv Slovenije.

"Osjećam taj list, ozljeda je takva da nikad ne znamo hoću li moći zaigrati, ali moja je želja igrati", rekao je kapetan. Pod tom boli, uz pomoć terapija naše medicinske službe, odrađuje zadatke i pokušava našu reprezentaciju dovesti do borbe za medalje.

Među iznimno bitnim imenima za Hrvatsku koja nemaju sreće s ozljedama zasigurno je i Luka Cindrić. Još jedan 'ranjenik' ovoga prvenstva koji je protiv Argentine zadobio udarac u kvadriceps, koji se ispostavio puno kompliciranijim nego li se u početku očekivalo. Cindre i dalje nema na popisu, Sigurdsson ga je maknuo i s liste 18 imena koja konkuriraju za utakmice, a hoće li se uspjeti vratiti do kraja turnira, teško je reći. Nadanja su sve manja.

Ozljedama Duvnjaka i Cindrića leđa je podmetnuo Igor Karačić koji je stigao naknadnim pozivom u reprezentaciju i povukao ju u ključnim trenucima. I on je osjetio ložu nakon utakmice sa Slovenijom, ali nije htio niti čuti o pretjeranim pregledima. Sve što želi je - igrati.

Zajedno s njim su 'načeti' posao protiv Slovenije odradili i Mamić s temperaturom, Glavaš i Martinović s problemima u leđima, Srna također s boli u loži zbog koje je praktički jedva hodao. I svi su oni zajedno odveli Hrvatsku do četvrtfinala.

Ne postoje službene statistike o tome koliko je koja reprezentacija imala ozljeda, ali da postoje, vjerujemo da bismo i po tome bili u vrhu. Isto tako vjerujemo da bi rijetko koja reprezentacija stigla do četvrtfinala uz ovakav zdravstveni bilten unutar svojih redova. Zamislite da oduzmete Dancima, Francuzima ili kome drugome usred turnira dva najiskusnija beka, da igraju s jednim lijevim krilom, da im cijela postava šepa dok hoda, a pred našim igračima su, nadamo se, još tri utakmice. Srećom pa naši fizioterapeuti, predvođeni Željkom Kercelom, uz Josipa Režića i Sašu Matejčića, te liječnici rade, čini se, u fušu kao mađioničari i uspijevaju pokrpati naše reprezentativce da nas vode prema najvišim vrhovima. Zahvaljuju im se iz utakmice u utakmicu i naši reprezentativci svjesni da bez njih sigurno ne bismo došli ovako daleko s obzirom na tempo turnira i količinu ozljeda. Trenutno ciljamo na vrh svijeta. Na njega će ovi dečki, s ovakvim karakterima i pobjedničkom glavom i bez ruku i bez nogu. Prva etapa - Mađarska, utorak, 18 sati.