Noć kada su neki novi klinci odrasli: Imamo momčad koja će i na Euru u Hrvatskoj napasti zlato!
Vrijeme Čitanja: 2min | sri. 25.01.17. | 18:27
Neki novi klinci slomili su strašnom igrom velikog suparnika i pokazali: Hrvatska je i dalje sila svjetskog rukometa, a oni zaslužuju pronositi slavu građenu godinama.
Očito je našim generacijama suđeno da odrastu u velikim dramama sa Španjolcima. Za nijansu je ona u Portugalu 2003., kad su se Balić i društvo nakon dva produžetka probili do finala SP-a bila strašnija i neizvjesnija, ali ovaj trijumf u Montpellieru ući će također u anale hrvatskog rukometa. I kao da je cijela sudbina perjanice među našim najtrofejnijim sportovima stala u tih 60 minuta utakmice s furijom.
VIDEO: Pogledajte slavlje hrvatskih rukometaša nakon prolaza u polufinale
Hrvatska slavi prolaz u polufinale: Ovo je jako veliki rezultat! Vjerovali smo da možemo!
Heroj pobjede nad Španjolcima: „Idemo po zlato!“
Izbornik Babić: Kod mene se ništa nije promijenilo, zahvaljujem se Gospi i Isusu
Hrvatska u polufinalu nakon prave drame, Španjolci na koljenima!
Jer, da je sve otišlo u drugom smjeru, najbolje i da ne pomišljamo kakve bi turbulencije uslijedile samo godinu dana prije Europskog prvenstva kojem smo domaćini. Sad znamo: imamo izbornika, stožer i momčad za napad sljedeće godine na zlato koje nam nedostaje. Ali polako... Još nismo rekli sve na ovom natjecanju. Tek sad nismo ništa napravili, rekao bi Lino Červar, naš svjetski prvak i olimpijski pobjednik.
Ono što je još značajnije nakon velikog, tako slatkog trijumfa: Hrvatska je bila i ostala velesila svjetskog rukometa. Svi se izmjenjuju, upadaju poput Nijemaca na postolja, ali samo je Hrvatska ta koja se već punih četrnaest godina ne spušta ispod petog mjesta na velikim natjecanjima. A to je silno ostvarenje kad znamo koliko više ulažu zemlje koje nam i ovaj put gledaju u leđa: Danska, Španjolska, Njemačka, Švedska...
Zasluge za to pripadaju svim vrijednim radnicima u hrvatskom rukometu zahvaljujući kojima stalno stižu nove generacije nevjerojatno talentiranih dječaka, njihovim emotivnim i silno borbenim nastupima u večerima kad se odlučuje, a kakva je bila i ova u Montpellieru, i naravno izbornicima koji su naslijedili Linu Červara. Ni Slavko Goluža ni Željko Babić nisu imali veliku podršku kad su sjedali na zlatnu klupu, njihovi su potezi redovito secirani najoštrijim skalpelima, ali činjenica je da su obojica zadržali Hrvatsku u vrhu.
Kad jedna momčad u tako važnoj utakmici većinu od 30 golova zabije na postavljenu obranu, jer prilike za kontranapade sinoć baš i nismo imali, onda se tu mora priznati očigledni rukopis trenera. Željko Babić je sa svojim stožerom napravio strašan posao u nadogradnji hrvatske igre u napadu. I koliko god se naljutio na to što se u medijima ne ističe da je Hrvatska u Francusku došla s pet novih startera u momčadi, činjenica je da je to dobrim dijelom bio i njegov izbor. I da je s njim i veličanstveno pogodio.
Kakvi statistički podaci mu idu u prilog, kako je u dvoboju protiv europskog doprvaka pogodio s Mamićem i Cindrićem, tko je bio junak i zašto je imamo svetog Željka, pročitajte u nastavku teksta OVDJE.
(Foto: Action Images)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!
