Mi crne rupe ne smanjimo, mi ih produžimo na cijelo poluvrijeme

Sreća prati hrabre. No, kada igrate hrabro i pametno onda vam sreća niti ne treba. Ili barem ne u nekoj velikoj mjeri. Odbiti ju neće nitko. Tako je Hrvatska izgledala na početku utakmice sa Slovenijom. Držali smo distancu, vanjska linija je radila sve što je trebala, dizala se, čak i kada bi promašila, što je bilo rijetko, opet je to izgledalo čvrsto, smisleno. Pokretna 6-0 obrana dala je svoj doprinos, vidjelo se to i na postotku Kuzmanovićevih obrana s kojim smo ovu utakmicu krenuli od prve minute. Prvi gol smo primili tek nakon sedam minuta igre, činilo se kao da imamo konkretan plan. Sve se slagalo kako treba, do 20 i neke minute. Tada je počeo lagani raspad, a u drugom dijelu potpuni.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Dvostruko isključenje, prvo Šipića zbog prekršaja, uz to i Načinovića zbog krive izmjene bilo je prva kritična točka. Greška koju je Načinović napravio ne možemo svaliti samo na njega, netko bi na klupi trebao paziti u brzini utakmice koja izmjena slijedi jer je ovo već drugi puta da radimo istu grešku u samo dvije utakmice na turniru na kojemu se svaka greška skupo naplaćuje. Dva igrača manje na terenu i samo sva gola prednosti pred kraj prvog dijela dala su Sloveniji sjajnu priliku koju nisu htjeli ispustiti, a dobili su nas na onu našu 'slabu nogu', na brzinu. Klasični 'run and gun' u kojemu se Hrvatska nije snašla doveo je Sloveniju u egal, a nas u probleme iz kojih se nismo znali izvući.

Slovenija je u nastavku stigla do vodstva, mi smo se vraćali zahvaljujući Lučinu i Martinoviću te sjajnim obranama Kuzmanovića, koje je potom naš izbornik odlučio odmoriti iz nekog razloga. Obrana 5-1 s isturenim Duvnjakom nam je standardno donijela veliku pomoć, ali je i Duvnjak ubrzo završio na klupi i onda je stigao taj nepremostivi crveni karton Načinovića. Udarac Slovenca u vrat, treće isključenje, crveni karton i Hrvatska koja ni u Šipiću ni u Grahovcu nije dobila adekvatnu zamjenu u obrani. Slovenci su napravili seriju od 5-0 u razdoblju od pet minuta. Mi unutar njih nismo, recimo, pozvali time-out. Napravio je to nakon serije slovenski izbornik, da primiri svoju momčad i objasni im da je sve u njihovim rukama.

Od bajke do horora: Hrvatska prosula bitne bodove, Vlah i Janc nas deklasirali i donijeli Sloveniji prvo slavlje

Nijemci se poigrali s Japancima

Slovenci su nakon toga čak malo i usporili, ali taktički, za razliku od nas koji smo to napravili od umora. Stigao nas je već u drugoj utakmici. Ne možemo izdržati svih 60 minuta u jakom tempu, a navodno smo posebno fokusirani u pripremama bili na fizičku spremu i trčanje. Nažalost, kada do trčanja dođe, svi nas - pretrče. Teško da je to ono na čemu se trebamo 'tuči' s drugima, osobito s protivnicima protiv kojih sigurno možemo odigrati pametne napade i pokretnu, čvrstu obranu koja može pomoći golmanima, toliko kvalitetnim golmanima koje napokon imamo, ali ih ostavljamo na milost i nemilost protivnika.

Nakon dva odigrana susreta i Hrvatska i Slovenija imaju po dva boda. Nalazimo se na sredini skupine, a trebali smo biti na njenom vrhu, tik uz Njemačku koja ju predvodi s četiri boda nakon što je danas superiorno svladala Japan koji je nas, prisjetimo se, mučio do posljednje sekunde susreta. Njemačka je to koja 'leti' po terenu, koja je došla spremna. Ne budemo li pokazali da smo doista radili na trčanju, mogli bismo otrčati kući prije nego li smo to očekivali. Vrata četvrtfinala još su otvorena, ali moramo požuriti jer neće biti još dugo. Koliko god smo htjeli biti optimisti, vjerovati da će promjena na klupi doista donijeti jedan podstrijek za hrvatsku rukometnu reprezentaciju, za sada je napravila dosta upitne odluke za vrijeme obje utakmice i ne budemo li u idućem susretu vidjeli konkretna rješenja, izbornik će morati konkretizirati svoju viziju više od pukih želja. Dapače, upravo je on inzistirao da crne rupe svedemo na minimum, da ne budu po 10-15 minuta ili da barem onda znamo odgovoriti na njih, ali ako odgovore ne vidi automatski na terenu, morao bi ih dati on s klupe, a danas ih nismo vidjeli. Dapače, mi smo crnu rupu s kraja prvog dijela produžili na cijeli drugi dio. Duvnjaka, Kuzmanovića i Lučina smo u nastavku više gledali na klupi nego na trenu, dok su igrači u polju jedva disali, a oni su ti koji su donosili prevagu. Srećom, uvijek su tu Šoštarić, Martinović i Srna koji će pokriti neke stvari, ali uspjeli su nas i oni izvući tek do ublažavanja poraza, ovoga puta ne i triler završnice.

Sve podsjeća na stihove Azrinog hita "Padali su uz put, oznojeni šampioni ugašenih pogleda". No, utakmica s Njemačkom (srijeda, 11 sati, HRT2) može biti Štulićev fantom slobode ako pokažemo što znamo, inače nas vodi - ravno do dna. Znamo da izbornik voli dobar rock. Može ju poslušati, možda mu se svidi, poveznica je OVDJE.