Lacković za Germanijak: „Duvnjak je toliko 'svjež' da može igrati s juniorima, a mi smo među najboljima na svijetu, samo to treba dokazati“

Blaženko Lacković, haubica iz Novog Marofa i jedan od miljenika navijača, žario je i palio početkom 2000. godina rukometnim terenima. S Hrvatskom je ispisao neke od njenih najvećih uspjeha, od zlata iz Atene i Portugala, do još četiri velika srebra i tri bronce, a sada svoje rukometno znanje prenosi igračima Hamburga. U njemačkom lučkom gradu smjestio se s obitelji još od 2017., a nakon igračke nastavio je trenersku karijeru.

I dalje, naravno, prati sve što se događa u hrvatskoj reprezentaciji, baš kao što će ih pratiti i na nadolazećem prvenstvu koje je na redu 22 godine nakon njihovog i našeg jedinog svjetskog zlata - Portugala 2003. Srednjeg od 'trojice braće', nakon Olimpa iz Atlante 1996. i famozne Atene 2004.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Nakon što sada imamo i film o tri hrvatska rukometna zlata, pred novo Svjetsko prvenstvo, sjetite li se posebno onih u kojima ste vi nastupali?

"Davno je to bilo, ali tek sada zapravo osjećam kako treba taj ponos i to zadaovoljstvo jer tek sada i vidiš koliko nije jednostavno napraviti tako nešto. Naravno, ima i toga igraš li u nekoj drugoj državi ili kod kuće, drugačije je, sve nosi svoj dio. No, kažem, to su prošla vremena, bila su jako lijepa, ali lijepo je gledati i njih sada i navijati", rekao nam je Lacković koji je igrao u generacijama koje su uvijek pronalazile recept za medalju, a popularni 'Vužgi ga Blaž' nam je otkrio koji je to:

"Sigurno da taj recept mora sadržavati kvalitetu, momčadski duh koji se tada stvarao i koji je potom i stvoren, ta kemija među igračima. Naravno - doza sreće. Jak karakter da se ne predajemo kada je teško jer je normalno da ne ide sve glatko i kako ste zamislili. Kada padneš ustaneš, to je tako uvijek u sportu i vjerujem da će se svaki sportaš složiti sa mnom da su to karakteristike potrebne da napraviš velik uspjeh. Bez kvalitete, znanja i dobre pripreme teško je polučiti uspjeh."

Sigurdsson objavio konačan popis: David Mandić ne igra u prvom krugu!

Tko može zaustaviti 'teror' Danske? Konkurenciju muče ozljede, Hrvati i Norvežani računaju na publiku

Kuzmanović: „Imao sam 6 godina 2009., a sada živim san svih snova“, Šipić: „Svima nam je cilj medalju donijeti kući“

Upravo je Portugal 2003. naša jedina zlatna medalja sa SP-a. Nju ste osvojili pod vodstvom Lina Červara, tada praktički 'nepoznatog' trenera koji vas je pozitivno šokirao. U filmu "Tri zlata iz inata" čuli smo da vam je čak pokazivao isječke iz novina gdje vas kritiziraju. Je li to probudilo taj inat za dokazivanjem?

"Nisam čitao novine niti portale, fokus nisam htio gubiti na to. Lakše je bez toga koncentrirati se na ono što ti je bitno, na taj turnir, ne smije se odlutati. Červar je imao te svoje igre s nama koje su zapravo sjajno funkcionirale. One su nas sigurno natjerale da grizemo jače, ali vjerujem da bismo mi i bez toga grizli. To je bila takva generacija, usudio bih se reći, pobjednička."

Sanjin Strukic/PIXSELL

Kakva generacija je ova aktualna. Nažalost, od 2020. čekamo veliku medalju, od 2013. onu sa svjetskih prvenstava, a od Atene nismo imali zlato oko vrata.

"Mislim da smo protiv Slovenije pokazali kako možemo izgledati. Imali smo dobru, brzu igru, lagane golove, čvrstu obranu s visinom, odnosno, dubinom, s dobrim izlascima na igrače... Kada nas nosi taj val dobrog ulaska u utakmicu ili turnir, onda je lakše na njemu raditi dalje. Dobro je Sigurdsson rekao, sigurno da će nam trebati navijači, pogotovo kada ne bude išlo kako treba, a toga će sigurno biti jer je to sastavni dio sporta i turnira. Taj mentalni dio će biti ključan. Neka samo idu korak po korak, a mi navijamo."

Korak po korak čekaju nas Bahrein, Argentina i Egipat u skupini. Pomalo egzotičnoj, Sigurdsson upozorava teškoj, a nominalno ipak prihvatljivoj za nas. Kako ju vi vidite?

"Nije laka priprema ovakvih skupina jer ne poznajete dovoljno dobro možda igrače takvih reprezentacije, ali onda se fokusirate na videe u kojima vidite njihov stil igre, pucanje, šut s vanjske linije, malo se više fokusirate na sebe i na svoj način igre. Dobra je to skupina za nas. Mi imamo kvalitetu na papiru, samo to treba odraditi. Znamo da se s Egiptom nismo baš dobro proveli posljednjih puta, ali zna se što je cilj i treba predano raditi da do njega dođemo."

Koji su po vama favoriti prvenstva?

"Danska je tu, ali je bez Landina i Hansena što se premalo spominje pa treba vidjeti kako će sada izgledati. Svjetsko im ništa trenutno ne donosi jer su svakako na Euru, tako da ćemo vidjeti kakvog će motiva doći, no oni su sigurno svjetska klasa. Nijemci su tu u nekom podvojenom osjećaju, barem prema njihovim medijima. Oni kao da mogu pa ne mogu, vidjet ćemo što će pružiti. Norvežani se pouzdaju u to da igraju kod kuće, Šveđani imaju jako puno problema s ozljedama, Francuskoj nema Karabatića, ali su tu Prandi i Dika Mem kao jako bitni igrači, a onda da ne govorimo uvijek neugodne Mađare, Španjolce... A naravno, tu smo i mi. U tom smo vrhu sigurno."

Je li to realno da smo mi još uvijek u tom društvu? Ipak već nekoliko godina lutamo do nekog konkretnog rezultata. Je li do popisa igrača, do načina igre, psihologije?

"Sigurno da je nekoliko razloga za to. Je li ovo naša realnost? Jesmo li tražili idealnu formu, pomladili se, trebali smo vremena, možda dobiti tih paar lekcija koje smo naučili da bi neki igrači stasali, možda je baš sada tajming pravi. Kuzmanović je sada u Bundesligi potvrdio klasu, žao mi je što nema Mateja Mandića, ali tu je Pešić koji je sjajan u Nantesu, protiv Barce je bio odličan. Da ne spominjem Martinović, Načinović, Jelenić, Srna, Maraš, Klarica... Možda je baš sada tajming pravi. Nakon nekoliko lekcija iz kojih smo naučili. O izboru igrača bi se dalo, no ostavit ćemo to trenutno..."

Eibner-Pressefoto / Roland Sippel

Koliko nam u tome može pomoći ili odmoći domaćinstvo?

"Može biti teret, međutim, kada imate protivnike kao što imamo mi, takve da su vam šanse za pobjedu realne, da ih možeš dobiti, to može biti poticajno. Imamo i samopouzdanje i energiju iz pripremnih utakmica. Sjeverna Makedonija je bio samo slab pristup, a Slovenija je zato bila jako dobar pristup i na tome trebamo ići, na toj dobroj energiji. Bahrein je dobra momčad, dobro je da su nam oni prvi, da možemo graditi na tom stupnjevanju skupine od lakšeg prema težem. Respektirati treba svakoga, to je sportski, ali možemo iskoristiti ovaj trenutak za rast iz utakmice u utakmicu, možeš iskoristiti priliku probati neke stvari, a onda kada se probije led, stvari postaju rutina."

Rutiner je sigurno već i Domagoj Duvnjak nakon 20 godina na najvišem rukometnom nivou. Evo, sada je najavio oproštaj od reprezentacije.

"Tehnička, taktička, igračka, ljudska kvaliteta, znanje koje ima, igra koju igra u oba pravca. On odigra obranu gotovo bez faula, a nitko mu ne može ništa. Trebaš ti biti 20 godina motiviran, a sada izgleda još motiviranije. Šteta je što ćemo ga izgubiti..."

Veseli ga vidjeti iznimno raspoloženog, svježeg, uoči ovog turnira.

"Izgleda sjajno, kao da će u juniore nakon ovoga pa se onda vratiti u seniore, haha", nasmijao se Duvnjakov dobar prijatelj malo na račun svoga kuma.

Igor Kralj/PIXSELL

A kada ćemo vidjeti Laca u davno najavljenom povratku kući?

"Svi već odavno znaju da je nama plan vratiti se kući, mogu čak reći brzo, ali to opet ništa ne znači. Supruga tu uživa u Muzeju, ja radim s Hamburgom, u prvoj smo ligi, odlično nam je, djeca su tu. Ali sigurno je da ćemo se jednog dana vratiti. Polako gledamo prema Hrvatskoj, ali ne znam kada će to biti", zaključio je naš razgovor proslavljeni rukometaš.