KOMENTAR: Jeste li vi vjerovali u čudo? Mi iskreno nismo...

Nije sramota priznati da su mnogi, pa i mi, bez prevelike nade i optimizma iščekivali da sat sinoć pokaže na 20:30 i da prvi sučev zvižduk označi početak utakmice protiv Poljske. Doduše, tračak nade našim je rukometašima dala lijepa predstava Norveške protiv Francuske, no ruku na srce, jeste li i vi bili među malim brojem iskrenih fanatika pa ste vjerovali da će pasti domaćin Europskog prvenstva i da ćemo ga dobiti s potrebnih 11 golova razlike kako bi izborili polufinale?!

Nepogrešivi Manuel Štrlek: Ovo je poput sna, zbog ovakvih utakmica se voli sport!

Stup naše obrane: Ovo se ne može opisati riječima, pokazali smo karakter!

Nevjerojatno! Čudesna Hrvatska razbila Poljake i izborila polufinale Eura!

Hrvatski junak: Polufinale nam je donio fanatizam, igrali smo fantastično!

Babić nakon veličanstvene pobjede: Nisam vjerovao u čudo!

VIDEO: Kako se feštalo u autobusu nakon velike pobjede!

Oduševljenje u svlačionici: Ovo nije pobjeda, ovo je fantazija!

A sad Španjolci: Mi ćemo na glavu, pa neka nas dobiju ako mogu!

Poljaci: Ovo je horor, ovo je tsunami, ovo je katastrofa! Francuzi: Udar groma u Krakowu!

Javio se i Najveći: Evo što je Balić rekao nakon povijesne pobjede Hrvatske!

Bilo je na koncu plus 14 za naše, a moglo je biti i više, no nećemo cjepidlačiti jer doista se još uvijek osjećamo kao da sanjamo i da će nas netko probuditi iz prekrasnog sna i reći da pakiramo kofere jer se nećemo zadržavati u Krakowu. Ali danas se to neće dogoditi. Hrvatska je priredila pravo čudo, senzaciju, nema riječi kojima se to može opisati. To potvrđuju i izjave naših igrača i junaka, pa i stručnog stožera koji su i sami priznali kako su se nadali da mogu, no i kako su malo sami sebe iznenadili.

Svaka čast svima, posebice našim glavama, koje su očito pokazale kako mogu igrati kada nema prevelikog pritiska. Jer ni u najluđim snovima nismo mogli predvidjeti ovakav rasplet.

Pratili smo 'iživljavanje' Francuske nad našim uplašenim momcima, Omeyer, Karabatić i društvo su nam 'očitali' rukometnu lekciju, natrčali nas i izrešetali našu obranu, a mi smo kao i mnogo puta do sada pokazali da nam ne ide kada se počne s najavama 'što bi bilo kad bi bilo'. A kada se on nas ništa ne očekuje, kada smo otpisani, onda pokažemo koliko možemo i vrijedimo.

U to ne treba sumnjati, imamo mladu momčad, koja ima i srce i to veliko, samo se mnogo toga treba posložiti da od prve do posljednje minute odigramo kako treba. A to se sinoć u Krakowu i dogodilo. Poljaci su puni samopouzdanja ušli u susret, bodreni sjajnom atmosferom pred 15.000 navijača i hrabrili su se da će nakon što su uzeli skalp Francuskoj, lako protiv momčadi koju su Francuzi uništili i pregazili te da će bez problema ugrabiti polufinale. Ali nisu bili Poljaci spremni na to da Hrvati mogu i znaju igrati, posebice kada nemaju teret na leđima.

Ohrabrilo je naše dobar ulazak jokera Stevanovića. Nije Babić s njim kalkulirao, uletio je naš junak protiv Bjelorusije i Islanda umjesto nervoznog Alilovića koji je i imao manjih zdravstvenih problema i pokazao da ga izbornik nije bez razloga poveo u Poljsku. Nije to bio samo izlet za 33-godišnjaka koji je na ovom prvenstvu zabilježio debi iz snova.  Prometnuo se u heroja, a ne čudi što su društvene mreže danas preplavljene pohvalama na račun našeg 'Steviea Wondera'! Uništio je Poljake, natjerao ih da im zadrhti ruka odmah na početku, što se na kraju pokazalo ključnim u nastavku utakmice. U prvom poluvremenu je imao u nekim trenucima i 70 posto obrana, 'skinuo' je domaćinima dva sedmerca i na koncu ubilježio 13 obrana - dovoljno da Hrvatskoj pomogne za malo, a veličanstveno čudo.

Naravno, ne treba zaboraviti niti sjajna krila koja su nas nosila do velike pobjede - zabili su ukupno 21 pogodak, od čega Manuel Štrlek 11 i bio je naš najbolji igrač. Usporedbe radi, Poljska nam je uspjela dati 23 gola. Premalo za već unaprijed zacrtano mjesto u polufinalu.

Poljaci se niti u snu nisu nadali da će ovako neslavno završiti svoj put prema medalji. Nedavno smo komentirali kako na svakom rukometnom prvenstvu domaćini redovito daleko doguraju, što uz pomoć podrške s tribina, što uz pomoć sudaca, a sinoć Poljskoj niti to nije pomoglo. Jer što su suci mogli učiniti kada su nemoćni Poljaci prvi pogodak uspjeli zabiti tek u desetoj minuti, a bez gola su bili u prvih deset minuta nastavka, dok o rezultatu 13:30 za Hrvatsku u 47. minuti ne moramo niti pričati...

Tek tada, kada je na semaforu stajala naša prednost o 17 razlike smo se počeli pitati što je ovo, pa hoćemo li mi zbilja uspjeti!

Pamtimo utakmica u kojima smo se mi ovako neobjašnjivo raspali poput Poljske sinoć, ali ovoga puta smo mi bili ti koji su iskoristili pruženo i napravili pravi mali podvig.

„Ljudi moji, pa je li to moguće“, prolazila mi je kroz glavu legendarna izjava, spojena s neopisivim osjećajem sreće, ali istovremeno i straha zbog pitanja što ako ovo izgubimo? Teško smo živjeli tih posljednjih 13 minuta, sekunde su prolazile nikad dulje, a kada je Poljska napravila seriju 5-0, ponovno se vratilo pitanje o našoj glavi i nadi da nam se ipak neće dogoditi da izgubimo dobivenu utakmicu i polufinale na dlanu. Srećom, preživjeli smo, s rukama na očima istek 60. minute i slavlje je moglo početi.

Bilo je lijepo gledati oduševljenje naših i podignute ruke u zraku jer su to zaslužili, pa i da nama kritičarima i nevjernicima začepe usta!

A što dalje? Španjolci. Nećemo ništa prognozirati, samo ćemo reći, neka se ponovi jedna od najljepših večeri hrvatskog sporta kakvu smo sinoć doživjeli. Lopta je okrugla...

(Foto: pol2016.ehf-euro.com)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!