MATHILDA SCHULER/PIXSELL
MATHILDA SCHULER/PIXSELL

Ka'e ovo, frende?!

Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 18.01.26. | 08:00

Bodovi su upisani. Ali upozorenje također

Jedina stvar učestalija od gruzijskog vraćanja u prednost na utakmici s Hrvatskom je vjerojatno bila učestalost pitanja potkrijepljenog jednim od najpopularnijih zvukova na društvenim mrežama posljednjih mjeseci - "Ka'e ovo, frende? Za Boga miloga!?" Ako je ovo bila poruka s otvaranja Europskog prvenstva kojom smo se htjeli postaviti (uz po' muke) na staze koje vode čvrsto u drugi krug, onda nije bila dobra. Hrvatska je pobijedila Gruziju 32-29, ali ta pobjeda više skriva nego što otkriva.

Gruzija nije protivnik s kojim bi se smjelo ovako patiti, bez obzira na pritisak otvaranja ili fazu turnira. Primiti šest golova razlike u prvom poluvremenu nije bio slučaj, nego posljedica. Hrvatska je ušla s teškim nogama i još težom glavom, a 6-0 obrana bila je preplitka i bez pravog kontakta. Većinu prvog poluvremena Hrvatska praktički nije napravila ni jedan faul, ostavljajući Kuzmanovića “na streljani”. Tek kada je obrana postavljena dublje, s više odlučnosti i čitanja igre, presjecanja gruzijskog napada, Hrvatska je počela izgledati ozbiljnije. Serija 7-0 vratila nas je u život, a bila je rezultat čvršće obrane i strpljivijeg napada. No stabilnost je bila kratkog vijeka. Dapače, bila je nesigurna kao i potezi s klupe jer se činilo da kasnimo sa svime. Kako s povratkom u obranu, brzinom lopte, tako i s odlukama izbornika. Lako je biti general poslije bitke, ali uvijek bismo radije vidjeli pokušaj promjene kada ne ide odmah, nego tek u 46. minuti.

Početkom nastavka Hrvatska je ponovno upala u isti obrazac, prednost od čak tri gola se istopila brzinom munje, a Gruzija je opet osjetila priliku. U završnici se posegnulo i za obranom 5-1. Nije to bila taktička nadmoć, nego pokušaj da se preživi. Ta je obrana barem natjerala Gruzijce na šuteve s veće udaljenosti, ali nije uklonila temeljni problem – previše pogrešaka, promašenih zicera i odluka pod pritiskom.

„Sami sebi smo stvorili pritisak“, priznali su u reprezentaciji nakon utakmice, uz poruku da ovo nije realan pokazatelj hrvatske snage. I to vjerojatno jest točno. No Europsko prvenstvo ne ostavlja previše prostora za traženje pravog izdanja. Na njega smo u njemu već trebali doći.

Nizozemsku će Hrvatska morati shvatiti ozbiljnije, s više vjere u sebe i manje nervoze, jer ovakva utakmica protiv jačeg protivnika završava drugačije. Daleko drugačije. I ne, ne mislimo da se ovo ne može preživjeti, dapače, dva su boda na kontu, ali ne može se niti zanemariti da smo gubili 11-5 od Gruzije u prvom dijelu utakmice i da smo se do pobjede više 'čupali' nego li konsolidirali, galvanizirali ili konkretno, uigrano, na razini svjetskih prvaka izgledali.

Bodovi jesu upisani. Ali upozorenje također. Trebali smo ga ozbiljno shvatiti već nakon Njemačke. Hrvatska sigurno jest bolja nego što je pokazala, ali to mora dokazati brzo. S osmijehom, kako kažu iz svlačionice, ali i s puno više odgovornosti. Jer preživljavanje možda prolazi protiv Gruzije. Protiv ozbiljnih reprezentacija – ne.


Tagovi

hrvatska rukometna reprezentacijaEHF Euro 2026Dagur Sigurdsson

Ostale Vijesti