Hrvatskih 60 minuta istine: Uz sve probleme, tražimo i dalje ostvarenje snova

Najtežih 60 minuta Svjetskog prvenstva je pred hrvatskim rukometašima. Naravno, kada igrate turnir, svakih idućih 60 je ključno, no dok je grupna faza u pitanju, ako negdje 'kihnete', stvari se daju ispraviti. Više ne. Četvrtfinale je bitka na jednu utakmicu, tih sat vremena protiv Mađara lansirat će nas među četiri najbolje momčadi svijeta i borbu za medalju ili nas ostaviti tužne u vlastitom domu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Sreća pa su naši rukometaši pokazali čvrst karakter i kada ne ide. Oscilacije su nas 'krasile' u posljednjem podužem razdoblju, iz crnih rupa i zaostataka se nismo najbolje izvlačili, a onda smo protiv Slovenaca pokazali da možemo i to, da se možemo i nakon pet golova minusa skupiti i krenuti po pobjedu pa na kraju do nje i doći. Prelamali su utakmicu na crti u napadu Marin Šipić, kada nije išlo s vanjskih pozicija, a u obrani je opet protivnike izluđivao golmanski tandem Kuzmanović-Pešić. Duvnjakova energija s klupe i na terenu vraćala je našu momčad na pravi put, Martinović i Maraš zatresli su mrežu kada je bilo potrebno, krila odradila svoj dio posla.

Ono što je možda prošlo djelomično ispod radara je luđački sklop u glavi Davida Mandića koji je još u prvom dijelu utakmice doslovno slomio desnu šaku i svejedno nastavio igrati i to bez osjeta u ruci. Nije tražio izmjenu, nije tražio poštedu, molio je da ga se pusti da igra. Zbog te srčanosti nitko drugi u momčadi nije smio ni pomisliti da se požali ili posustane, a popularni Manda je shrvan poslije utakmice morao konstatirati da protiv Mađara neće moći zaigrati. Jedva je držao ruku u povojima dok je novinarima govorio: "Ne mogu vjerovati da se ovo opet meni događa." Jutro je donijelo potvrdu - moramo po pulufinale bez Davida, a njemu zbog obrane hrvatskog dresa predstoji operacija pa višemjesečna rehabilitacija.

Sjajni Slovenac komentirao atmosferu: „Dobro znamo hrvatske pjesme, nas su isto napalile”

Oglasio se pehist Mandić: “Tužan sam jer je ozljeda jača. Idemo dalje, nema predaje!”

Kao da nas je netko prokleo kada su u pitanju ozljede. Srećom pa je velik broj naših 'pacijenata' na razini Mandića i igraju unatoč bolovima koje osjećaju. Tako bi za utakmicu s Mađarima ostatak momčadi trebao biti spreman, osim Cindrića, čije stanje još uvijek nije poznato, niti ga izbornik želi detaljno otkriti. Svaki trening najavljuje da će vidjeti hoće li ga uvesti, a nama na dan utakmice uvijek ostaje čekati službeni popis igrača na stranicama Svjetske rukometne federacije. Dok oni ne stave ime Luke Cindrića na stranicu, play iz Ogulina ostaje van popisa 18 imena.

Ozljedom Mandića ostali smo opet na jednom lijevom krilu, na Marinu Jeliniću, ne napravi li Sigurdsson iznenađenje pa stavi Lovru Mihića na popis, kada je već uz reprezentaciju. Srećom pa je Jelinić praktički odmarao u posljednja dva susreta. Što se ostalih igrača tiče, svi su spremni stisnuti zube kako bi odigrali utakmicu protiv Mađarske. Nadamo se da ozljedama neće pridonijeti činjenica da ćemo imati dva i pol sata kraći odmor od onoga kojem su se naši rukometaši nadali zbog iznenadnog prebacivanja termina utakmice s 20.30 na 18 sati. To znači da će naši igrači danas vjerojatno odraditi dan bez aktivacije, s ručkom, a nakon ručka kratkim predahom i pokretom za Arenu Zagreb.

Arena je rasprodana za četvrtfinalni spektakl protiv Mađara!

Šoštarić: „Neka se Duvnjak oprosti u nedjelju s medaljom, a i meni je bilo emotivno“, Jelinić: „Mađarima će puno značiti više odmora“

Ondje će ih čekati opet preko 15 tisuća navijača. Da se pretpostaviti - većinski hrvatskih. Imat će još jednom sjajnu kulisu za iznijeti na svojim umornim leđima još jedno sportsko čudo. Mađari su neugodna momčad, ali ne nepobjediva. Pokazao je to i slavni Kiril Lazarov koji ih je šokirao na otvaranju prvenstva sa svojom Sj. Makedonijom, ali su se kasnije naši susjedi probudili, no opet potom nabasali na Francuze. Srušili su Austriju i Katar, no ne pretjeranom razlikom pa se nadamo da ćemo mi ipak pokazati bolji otpor, dapače, dokazati da Island i Slovenija nisu bili slučajni trenuci sreće i nadahnuća nego napokon jasno pokazivanje dominacije, kvalitete i zauzimanje mjesta koje nam pripada pod rukometnim nebom.

Iako su nam Mađari u prošlosti često bili mušterije, između ostalog i na putu do svjetskog trona 2003. godine u Portugalu, posljednja dva puta oni su izašli kao pobjednici, zbog čega treba biti iznimno oprezan. Imaju odličan šut s devet metara, iskusnog i jakog pivota, solidne golmane i krila. Ne biste ih možda uzimali pojedinačno rado u svoje momčadi, ali zajedno igraju već dugo i to na visokom nivou. No, pokazali smo i mi da možemo igrati na visokom nivou i kada je najteže pokazati pobjednički mentalitet. Visoko su nam i snovi i sportski i geografski. Sanjamo Oslo, sanjamo postolje, kapetana kako gleda u hrvatsku zastavu koja se, uz himnu u pozadini, podiže više od ostalih. Još nas sitni koraci dijele do te sreće, a prvi je već večeras od 18 sati. Tih 60 minuta istine za hrvatski rukomet i Hrvatsku.