Hrvatska kakvu trebamo, kakvu znamo da imamo!

Najbolje je imati dobre mušterije, da se ne lažemo, a Njemačka to nama je. Uvijek je bila, a prema danas viđenom, još neko vrijeme će biti. Njihov rukomet je najklasičniji mogući, onakav kakav pamtimo generacijama prije i uz sva pomlađivanja koja su napravili u posljednjih 10 godina pa i uz dovođenje skandinavskog trenera, stil nisu mijenjali. Linearno, čitko, a za Hrvate i - pitko. Bila je to prilika koju naši dečki nisu htjeli ispustiti. U trećem kolu Igara napokon smo vidjeli Hrvatsku kakvu smo znali da imamo, baš onakva kakvu trebamo.

Prouči cjelokupnu ponudu za Euro na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Ovo je Hrvatska u kojoj je napokon nadvladao razum nad emocijom. Kada smo ulazili u krize i protiv Japana i protiv Slovenije gubili smo konce jer smo sami počeli paničariti, nismo se znali vratiti u vlastiti stil i ritam. Danas Njemačkoj nismo dali da preuzmu kontrolu nad utakmicom. Eventualno bi nam se približili rezultatski, u redu, čak i dali nešto (previše) lakih golova dok nismo postavili čvršće obranu, ali u globalu nam nisu stvorili pretjerani problem niti u jednom segmentu. A razlog tome nije sigurno slaba Njemačka jer, iako su ostali bez desnog krila, to je momčad koja je skalpirala i favorita skupine Švedsku i japanske brzace te kao takva prije ove utakmice bila jedina s obje pobjede u skupini.

Razlog što su danas doživjeli prvi poraz je prava Hrvatska. Danas je u našim redovima sve funkcioniralo. Možda smo već naporni s ispisivanjem ovoga imena, ali moramo: Domagoj Duvnjak. Čovjek koji s 36 godina igra jedan od najboljih turnira u svom životu. Bilo nam je iznimno žao što ga nismo više vidjeli u drugom dijelu protiv Slovenije, još uvijek ne znamo zašto je tomu bilo tako, ali to je između izbornika i njega. Znamo da mu nije bilo drago kada ga je Perkovac ostavio na kupi na Euru, ovoga puta nismo na licu mjesta pa ne znamo kakva je reakciija bila na to protiv Slovenije, ali znamo da smo ga danas s ozarenim licem gledali kako kapetanski vuče našu momčad. Njegovo čitanje njemačke igre s iskustvom u Bundesligi kakvo ima nezamjenjivo je u ovakvim utakmicama i danas smo to u potpunosti iskoristili. Osim toga, kombinacija Cindrića na srednjem vanjskom i Duvnjaka na lijevom nakon što smo ostali bez Srne izgledala je zapravo jako dobro, podsjetila da je to kombinacija koja da je kvalitetu, iskustvo i uigranost u jednom pa ne bi bila suluda ideja s tim receptom i nastaviti u narednim utkamicama s jako uigranim protivnicima.

Danke, Deutschland! Martinović natrpao najskupljeg vratara svijeta, Kuzmanović opet istraumatizirao Nijemce

Oni koje smo posebno zazivali prije utakmice bili su Ivan Martinović i Dominik Kuzmanović jer su i jedan i drugi noćna mora njemačke reprezentacije, a to će još uvijek ostati. Martinoviću je pred očima bio najskuplji vratar svijeta koji je nedavno potpisao ugovor s Kielom, Andreas Wolff, ali to našeg golgetera nije omelo. Tri asistencije i devet golova doveli su ga do titule našeg današnjeg najboljeg strijelca, a pratili su ga Duvnjak, Cindrić i Šoštarić s po pet komada u mreži Nijemaca.

Dominik Kuzmanović bio je cijelu utakmicu na našem golu, Mandić je ušao samo za jedan sedmerac i njega uredno skinuo, a sve van toga odradio je novi bundesligaš, donedavni golman Našičana. Kuzmanović je svoj postotak obrana zadržao iznad 30 posto, točnije na 31,6 s velikih 12 obrana, dok je Wolff ostao na 25 posto, a ni Späth se nije proslavio jer je kraj njega prošlo svih naših šest pokušaja.

Lijepo je bilo vidjeti da i Mihić, za kojega nemamo zamjenu, može pokazati zube velikim protivnicima. Zabio je četiri gola, čak i nakon što mu je Wolff u par navrata zaključao vrata, no nije ga to omelo i to je sjajno. Jer, bilo je zapravo puno promašenih zicera na ovome susretu, čak smo ih u prvim minutama susreta toliko zaredali da smo strepili da bi nas mogle koštati prednosti, ali nisu. Svaki puta kada su Nijemci došli blizu, na minus jedan ili dva, ukazao bi se Kuzmanović na jednoj ili Martinović na drugoj strani i opet sve vratio u 'zeleno', bez panike. Nažalost druga je ovo utakmica u kojoj smo zaradili crveni karton. Protiv Slovenije ga je dobio Načinović, sada Srna. Dobro je da je obrana agresivna, ali nije dobro da zarađujemo isključenja zbog ruku u vrat protivnika. No, to su s današnje utakmice doista jedine zamjerke, osobito što ih ne bismo ni spominjali da ne mislimo da ih možemo ispraviti doslovno u 'treptaj oka' jer smo danas pokazali ono što smo uvijek znali - nismo zaboravili igrati rukomet.

Koliko će samo psihološkog utega ova pobjeda maknuti. Možemo sada opet nastaviti bez presinga i lova 'za nekim i nečim'. Možemo nastaviti turnir puni samopoudanja. Kada je na semaforu bilo nekoliko minuta do kraja, a mi smo imali pet golova prednosti i Nijemci izgubljenu loptu u napadu, napravili smo jedan od najpametnijih poteza na turniru - stali. Krenuli smo naglo pa shvatili da nema potrebe juriti. Racionalno, razborito, pragmatično i napokon -zrelo. Nismo srljali. Nema razloga da mi trčimo za nekim, da ulazimo u minuse i crne rupe kada imamo ovakvu kvalitetu u momčadi. Bravo Hrvatska, bravo rukometaši! Još uvijek imate pravo sanjati medalju, a i mi ćemo s vama!