Červar za Germanijak: "Varaju se oni koji misle da smo propali, pokazali smo potpunu novost, a nije me sram ovo priznati..."

Najtrofejniji hrvatski rukometni trener, Lino Červar, razgovarao je s nama nakon remija Hrvatske i Danske. Mnoge je iznenadilo naglo buđenje naših rukometaša i to protiv najteže reprezentacije protiv koje smo na ovom turniru igrali. Ali naravno, ne i iskusnog Červara. Jasno nam je rekao što nas je dovelo do tako sjajne predstave, ali i što još treba poboljšati i gdje vidi hrvatski rukomet u budućnosti.

"Pokazali smo protiv Danske jednu agresivnu, proaktivnu 5-1 obranu, a i vježbali smo ju već neko vrijeme. Ja ju pokušavam vježbati i usaditi i u mlađim kategorijama. Naravno, kako to već kod nas ide, bilo je sumnje da ne valja, da neće proći, a to bi trebao postati naš identitet. To je bio veliki izazov i mi smo ga apsolvirali. To je novost u svjetskom rukometu, apsolutna novost, to nitko do sada nije pokazao. Linearno kretanje u plitkoj zoni, po meni, ne može više biti uspješno."

Ako netko zna kako se 5-1 treba igrati, onda ste to valjda vi. Ali zašto nam onda nije funckionirala u ranijim utakmicama, osobito onoj protiv Egipta gdje je, u najmanju ruku, bila neagresivna?

"Žao mi je zbog Egipta. Naravno da je to razlog za taj poraz, naravno da ne možemo s onakvom obranom. Plitka zona je po meni demode. Ne možete ju igrati protiv igrača koji su onakvog stasa, tu se radi o snazi uma protiv mišića, mi moramo ići na snagu uma. I nije me sramota priznati i reći da sam do jučer mislio da je dobra, a danas da mislim da ju treba evoluirati. Da će 5-1 obrana koju smo mi jučer pokazali, s dubokim kretanjem biti ono što će nad odvajati od ostalih na svijetu jer smo mi mala država i moramo imati nešto što će biti naše. Drugačije se ne možete nametnuti velikima."

Da je ova Hrvatska bila na tom prokletom otvaranju...

Srbija na poluvremenu imala vodstvo protiv Norveške pa ga prosula u drugom dijelu

Prije tog susreta, poraz od Egipta izgledao je kao smrtna presuda hrvatskom rukometu općenito. Ipak je puno značio za budućnost. Jesu li stvari doista tako crne?

"Još nije gotovo. Varaju se oni koji kažu da smo propali, da je hrvatski rukomet mrtav. Naš san o Parizu i dalje nije ugašen, ja nas vidim tamo. Osim toga, onda slijedi Euro u Njemačkoj, pa Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj. Ali ono što je naš problem je da mi samo moramo više vjerovati sebi i pogotovo svojoj djeci, moramo proizvoditi više igrača, kvalitetnih. Naš problem je što nam djeca premladi odlaze igrati van za 1000, 2000 eura, ostavljaju školu i fakultet, a onda se nakon kratko vremena vrate neostvareni u rukometu i još k tomu i neobrazovani, neškolovani. A najbitnije je, i više nego stvarati dobrog igrača, stvoriti pametnog, obrazovanog čovjeka i dobrog, odgojenog čovjeka. Tu se treba krenuti. To je naša sudbina i na tome moramo raditi. Rukomet je po definiciji misaona igra i igra kontakta, to nisam ja izmislio, to su drugi tako rekli i to je istina. Odavno već tvrdim da si ne možemo dozvoliti da imamo glupog igrača. To se vidjelo protiv Danske. Odigrali smo pametno, mi smo bili ti koji diktiramo igru."

Osim naše budućnosti, prozivani su i mnogi igrači puno prije, a evo sada su proradili. Pri tome posebno mislim na tandem Cindrić - Šipić koji je posebno protiv Danaca izgledao savršeno dobro.

"Naravno da me to veseli, pogotovon zbog Šipića koji je često bio osporavan, često negiran, a odavno sam govorio da je to jedan jako kvalitetan igrač. No, ne želim da me netko krivo shvati jer razlog zbog kojeg smo mi uvijek pobjeđivali bio je kult reprezentacije. Mi smo bili tim. Tim je uvijek najbitniji. To moramo imati jer kada to imate onda nije problem tko je najbolji jer su pobjede zajedničke. Bez toga ne možemo dalje, tim moramo biti!"

Horvat: "Više mi je žao ovog boda nego utakmice protiv Egipta"

Dok su se igrači probudili, ostalo je još pitanje vratara koji nisu na nivou na kojem bismo ih htjeli vidjeti. Kako to riješiti?

"Znate kako kaže onaj film Prohujao s vihorom - sutra ću misliti o tome, haha. Ne možemo sve danas, ali imam već neke ideje, no nisu još za javnost."

Dakle jednog dana ćete nam otkriti taj recept?

"Hoću, ali ne još", rekao je bivši izbornik za kraj, na jedan klasičan profesorski način kako je to uvijek znao.

Onaj tko je ikada imao priliku provesti s njim duže vremena sigurno je svjestan koliko je Červar u rukometu i koliko ga proučava do posljednjeg detalja, a otkrio nam je da baš radi na jednoj novoj rukometnoj knjizi i da je na nju potpuno koncentriran. Izaći će na dva jezika, engleskom i hrvatskom, a možda nam upravo u njoj otkrije kako riješiti taj problem vratara.