Da je ova Hrvatska bila na tom prokletom otvaranju...

Šteta. Može sve ovo što je bilo protiv Danske, samo tri utakmice ranije. Sjajna borba protiv dvostrukog svjetskog prvaka ostaje praktički u sjeni razmišljanja koliko je poraz protiv Egipta na otvaranju bio skup.

U pravu je Mate Šunjić kad nakon utakmice kaže: lako je sad razmišljati što bi bilo da smo dobili Egipat, ali u pravu je i Pero Metličić kada kaže da se raspored i satnica znao unaprijed, znali smo što nas čeka i kada i znali smo što će nam otežati, a što olakšati posao. Da skratimo, znali smo što nam je najbitnije, a to je Egipat. Taj jedan poraz skupo nas je koštao. Četvrtfinale je sada samo daleki san. Najavljivao se Egipat kao naša najbitnija utakmica, ali ju tako nismo odradili. Dansku jesmo.

Momčad koja ima MVP-a Olimpijskih igara Gidsela, ima Mikkela Hansena, ima Niklasa Landina, ima sjajnog izbornika, a mi smo sve to neutralizirali. MVP je na terenu pokazao samo nesportsko ponašanje, Hansen nam zabijao praktički samo iz sedmeraca, Landin je ostao na skromnih šest obrana, a Jacobsen nakon utakmice bio sretan bodom jer je svjestan da je mogao proći puno gore. Aktualni prvaci nisu izgubili utakmicu Svjetskog prvenstva od osmine finala u Francuskoj 2017. Dobili su 18 utakmica i remizirali jednu – epsko četvrtfinale protiv Egipta prije dvije godine kada su na raspucavanju ipak slavili s ukupnih 39:38. I sada ih je u tom nizu prekinula Hrvatska za koju su mislili i pisali da će biti 'plitak potok'.

Horvat: "Više mi je žao ovog boda nego utakmice protiv Egipta"

Duvnjak: "Mislim da je četvrtfinale daleko", Šunjić: "Sad je lako govoriti što bi bilo da smo ovako odigrali protiv Egipta"

KRAJ: Hrvatska - Danska 32:32, Kauboji nakon drame u završnici remizirali sa svjetskim prvacima

Ali kada je Hrvatska prava, daleko je od toga. I ovu utakmicu je Luka Cindrić bio taj koji je bušio portivnike, hranio je loptama suigrače, on u tandemu s neprobojnim Šipićem (koji je zabio čak devet komada) donosili su nam ključne golove. Glavaš je bio neustrašiv pred Landinom u sedmercima, Karačić zabio solo prodorom jedan od najbitnijih golova u utakmici, Duvnjak bio agresivan, odličan u obrani. Simon Pytlick je bio jedini koji je zapravo, činilo se 'prelagano' prolazio našu obranu. Ali ni to nije bilo pretjerano bolno kada smo znali da smo mi raspoloženi, da želimo ovu pobjedu i da to pokazujemo.

Okej, nije bilo idealno, rekao je i Horvat da se i u ovoj utakmici ima što popraviti. Vratari nam nisu bili na nivou, kada se utakmica prelamala napravili smo nekoliko nepotrebnih pogrešaka, ali ništa nas nije koštalo do te mjere da bi nas se potopilo s minus devet kao na otvaranju. I sve to smo uspjeli uz ovaj španjolski sudački par koji nije siguran što vidi i što sudi, ali je dosta siguran da bi to trebao suditi za Dansku. A propos sudaca, vraćaju se u glavu neki sjajne Balićeve izjave iz igračkih dana: "Nova godina, a uvik sve isto..." Nastavak znate i sami.

Ovaj egal na kraju susreta stvarno je zaslužio da to ne bude. Stvarno je šut Cindrića s centra trebao ući u mrežu da se barem u toj maloj mjeri dogodi sportska pravda. Čak i ako će netko reći da nakon Egipta nismo zaslužili četvrtfinale, bilo bi pravedno makar da smo protiv Danske uzeli oba boda pa bismo lako o tome zaslužujemo li četvrtfinale. Za ovakvu igru Šipića, Martinovića, Glavaša, Cindre, Šarca i ostatka društva, barem da je pala pobjeda protiv aktualnih prvaka, bilo bi slatko.

Summa summarum: Eh, da je ova Hrvatska bila na tom prokletom otvaranju...