Soldić je stigao u UFC bez buke. Sad mu treba ime koje će odjeknuti

Ring rust osjetio se, posebno na početku borbe. I koliko god zvučalo paradoksalno, možda mu se upravo zato najbolje što mu se moglo dogoditi dogodilo već u prvoj rundi - Williams ga je rušio krošeom. Dobio je Soldić tako vrlo brzu i vrlo konkretnu dobrodošlicu u UFC. No, nije paničario, nije krenuo divljati i tražiti jedan udarac kojim će izbrisati sve što se prethodno dogodilo. Počeo je strpljivo birati mete, mijenjao je udarce u glavu i tijelo, kontrolirao distancu, a onda pokazao nešto što kod njega dugo nismo gledali u ozbiljnijoj mjeri. Hrvanje. Soldić je počeo rušiti Williamsa, oduzimati mu prostor i pretvarati borbu u jednostranu priču. U drugoj rundi potpuno je preuzeo kontrolu, toliko da su mu dvojica sudaca tu dionicu dala rezultatom 10-8. Bio je blizu toga da postane prvi borac koji je završio Williamsa, ali završnica ovoga puta nije ni bila najvažnija.

Soldić je pokazao da može pobijediti i kada ne pronađe svoj zaštitni znak - nokaut. To je možda i najveća vijest njegova UFC debija. Jer svi znaju da Roberto može ugasiti svjetla jednim udarcem. Dricus Du Plessis, Mamed Khalidov, Patrik Kincl i brojna druga poznata imena osjetila su njegovu snagu tijekom godina. KSW je na njegovim nokautima napravio čitav niz atraktivnih snimki, ali većina toga dogodila se daleko od očiju prosječnog američkog gledatelja. Sada ga gleda potpuno druga publika. I upravo tu počinje zanimljiviji dio priče.

Soldić još nije rangiran među najboljih 15 velteraša, ali nakon ovakvog debija nema previše smisla vraćati ga nekoliko koraka unatrag i davati mu anonimnog protivnika s margine divizije. Vrijeme je za ozbiljniji test. Još važnije, vrijeme je za ozbiljno ime. UFC nije samo sportska organizacija. UFC je promocija. Dana White to ponavlja godinama. Njihov posao nije samo organizirati borbe nego stvarati zvijezde, graditi priče i pretvarati atraktivne borce u ljude zbog kojih će publika kupiti ulaznicu ili uključiti prijenos. A Soldić ima gotovo sve što takvom projektu treba. Ima nokautersku snagu, agresivan stil, nevjerojatnu životnu priču, europsku publiku iza sebe i katalog brutalnih završnica koje UFC sada može prodati potpuno novom tržištu.

Od dolaska Paramounta naglasak na velikim imenima, atraktivnim mečevima i stvaranju novih zvijezda još je očitiji. Soldić se savršeno uklapa u takvu logiku. Zbog toga se dva imena nameću gotovo sama od sebe. Belal Muhammad i Leon Edwards. Obojica su bivši prvaci. Obojica imaju prepoznatljivo ime. I obojica se nalaze u fazi karijere u kojoj predstavljaju upravo ono što UFC često koristi za izgradnju nove sile u kategoriji – veliko ime koje još uvijek ima sportsku vrijednost, ali više nije nedodirljivo.

Belal Muhammad potpuno je drugačiji borac od Soldića. UFC karijera donijela mu je 22 nastupa, ali nokauti nikada nisu bili njegov zaštitni znak. Većinu najvećih pobjeda ostvario je kontrolom, ritmom, pritiskom i sudačkim odlukama. Zbog takvog stila dio publike godinama ga je provocirao etiketom „najdosadnijeg prvaka“. Upravo zato bio bi idealan test za Soldića. S jedne strane stajao bi bivši prvak koji zna kako pobjeđivati najboljih pet rundi, rušiti ritam protivniku i pretvarati atraktivnu borbu u taktički šah. S druge bi bio čovjek koji jednim čistim lijevim krošeom može potpuno promijeniti večer.

A Muhammad je pritom u nizu od tri poraza. UFC je takve situacije koristio bezbroj puta. Bivše prvake i etablirana imena stavljao je pred nadolazeće izazivače kako bi saznao postoji li u novom borcu materijal za sam vrh. Ako Soldić želi među pet najboljih, kad-tad mora pobijediti takvog čovjeka. Zašto onda čekati?

Leon Edwards bio bi još atraktivnija opcija. Britanac je svoje mjesto u UFC povijesti osigurao onoga trenutka kada je high-kickom nokautirao Kamarua Usmana i skinuo s trona jednog od najdominantnijih velteraša svoje generacije. Bio je to nokaut koji je odmah podsjetio na najbolje dane Mirka Filipovića. Edwards je kasnije ostao bez pojasa upravo protiv Muhammada, a nakon gubitka titule više nije uspio vratiti nekadašnji zamah. Upravo zbog toga borba sa Soldićem ima smisla iz gotovo svakog kuta.

Edwards dobiva priliku zaustaviti jednog od najopasnijih novih boraca kategorije i dokazati da još pripada eliti. Soldić dobiva bivšeg prvaka, veliko ime i protivnika čija bi pobjeda preko noći potpuno promijenila njegov status, a UFC dobiva borbu koju može prodavati.