Mit o Robertu Soldiću i pravi trenutak da se dokaže

KSW je napustio prije četiri godine kao apsolutna legenda i velika zvijezda najveće europske organizacije. Tada je postao slobodan igrač i svi su ga htjeli i svi nudili svoje uvjete. Logičan iskorak bio je odlazak među najveće, a to je UFC. Ipak, UFC je poznat da ne daje velike ugovore na samom početku. Odabrao je azijski ONE koji mu je tada ponudio jedan od najvećih ugovora u MMA svijetu. Odabrao je lakši put do novca. Apsolutno legitimno.

Koliko god mi kao ljubitelji slobodne borbe željeli ga tada vidjeti u UFC-u odabrati ONE tada s takvim ugovorom (prema neslužbenim izvorima spominjalo se oko 800 tisuća eura po borbi) je njegovo pravo. Jer u ovom krvavom sportu, borac ima sva prava ovoga svijeta izabrati takvu ponudu prije slave i pozornice UFC-a. Posao u kojem ostavljate krv ne pita u kojoj ste organizaciji nego jesu li svi računi plaćeni.

Međutim, problem je nastao što u ONE-u nije napredovao kao borac. U četiri godine u ONE-u borio se samo tri puta. Jedan NC, jedan poraz i spektakularan nokaut u prvoj rundi. Tri borbe u četiri godine. Bilo je tu problema s ozljedama, nesuglasica s predsjednikom organizacije, ali koji god da je razlog činjenica je da su tri borbe premalo od čovjeka koji je bio dvostruki prvak KSW-a. Iako se nije borio redovito mit oko njega je rastao.

Njegov stil borbe, razorni udarci sa sjajnom obranom od rušenja, gledan je kao elitni i nešto što bi mu protiv sjajnih UFC hrvača moglo donijeti prednost. Osim stila, mit o njemu narastao je najviše kada je Dricus Du Plessis postao prvak srednje kategorije. Rivalstvo s Južnoafrikancem seže još iz KSW vremena. DDP je prvo pobijedio Soldića, a onda je Soldić u revanšu isporučio fantastičan nokaut i vratio pojas velter kategorije. Do danas je Soldić ostao jedini koji je nokautirao sada već bivšeg UFC prvaka. I sam DDP je priznao da ga nitko nije tako jako udarao kao Soldić.

Nije jedini koji je govorio o Soldićevim bombama što samo potvrđuje da posjeduje nevjerojatnu nokaut snagu. DDP je bio na tronu i u tom trenutku Soldić se spominjao kao jedini koji ga može srušiti. Navijači su na sve strane komentirali kako bi ga Soldić bez problema ponovno nokautirao iako zaboravljaju da je DDP prekidom dobio prvu borbu.

Dakle, na temelju sjajne KSW karijere i nokauta protiv UFC prvaka stvorio se mit o Soldiću. O čovjeku koji automatski svojim dolaskom u UFC ulazi u top boraca. UFC je na službenoj stranici uvrstio Soldića u velter kategoriju (DDP je srednja pa za sada ništa od trilogije) koja je krcata fantastičnim borcima. Svi se nadamo da je to tako, ali istina je, kao i uvijek u životu, negdje na sredini.

Tri borbe u četiri godine ne daju nam pravo da se Soldića previše veliča. Nitko ne zna kakav je on borac trenutačno, koliko može ponuditi u velter kategoriji. Jedino što imamo je njegova KSW karijera i vječna priča o njegovoj kvaliteti koja, ponavljamo, zadnje četiri godine nije dokazana. U velter kategoriji pojas trenutačno drži Mahačev. Tu su redom: Prates, Morales, Maddalena, Muhammad, Edwards, Usman, Medić... Zastrašujuća jako kategorija i put do njenog vrha je upravo takav. Tu je i razlika u skidanju kilograma. UFC-u je dozvoljeno skidanja uz pomoć velike količine vode dok u ONE-u nije. Soldić se odlučio za nižu velter kategoriju pa će biti zanimljivo vidjeti kako će uspjeti to regulirati.

Soldić u UFC ne dolazi kao veliko ime kao što bi bio da je kao dvostruki KSW prvak potpisao. Teško je zamisliti da će odmah dobiti borbu s nekime iz top 10. Trebat će prvo borbu u kojoj se mora dokazati da je spreman za UFC. Ima 31 godinu, ulazi u svoj vrhunac, financijski je osiguran (ranije je za UFC rekao da ne želi se boriti tamo i onda raditi kao konobar zbog malih ugovora). Kvalitetu smo vidjeli da ima sada je konačno može i dokazati među najboljima.

Kako je originalni RoboCop na kraju filma našao pravoga sebe tako se nadamo da će naš RoboCop pronaći onog borca u sebi. Jer znamo da ga itekako ima.