Povijest bi ih mogla pamtiti kao gubitnike i grobare Dinama!

S jedne strane, Stefan Ristovski i Josip Mišić, koji na travnjaku Astana Arene girmasom na licu odbacuju bol i odbijaju napustiti teren. Stišću zube i kreću dalje, svjesni da samo pobjeda Dinamu donosi slavu. S druge strane, Mirko Barišić, Nikola Hanžel i ostala svita, koja, jednako grčevito kao Ristovski i Mišić, odbija napustiti i zrno vlasti, kamo li dopustiti ikome drugome pristup njihovim toplim foteljama. Zadnji događaji u Maksimiru, ako je još netko i sumnjao, skinuli su sve maske s lica i razotrkili ambicije onih, koji bi Dinamo trebali prevesti u sretnu budućnost.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Da se razumijemo, nikad nismo bili zagovaratelji nekakvog modela 'jedan član, jedan glas', niti pretjeranog involviranja navijača, pogotovo onih najekstremnijih, u vladajuće, klupske strukture. No, svima je bilo jasno, još i prije one Skupštine u ožujku da Dinamo treba novi Statut, otvoreniji prema članovima, demokratičniji. U kojem odnosu, u kakvoj podjeli skupštinskih mjesta, upravo je to bio zadatak Mirka Barišića, 'vječnog' predsjednika, koji je u tom škakljivom trenutku trebao odbrati pravi put i premostiti krizu upravljanja, kojoj je Dinamo bio izožen. Ali, devet mjeseci kasnije, Barišić i njegovi ljudi samo su uvukli Dinamo u još veći kaos, u nove sukobe i podjele i doveli klub pred vrlo neizvjesnu sudbinu. Igrali su svoje igre, gledali kako da što više izuzmu navijače i članove iz novog Statuta, jer, njima do demokratizacije nikad nije niti bilo. Ali, ako su obećali, ako su išli s tim navijačima u 'deal', onda su se nekih stvari morali držati. Ovako, moglo bi im se obiti o glavu. Zapravo, lako za njih, moglo bi se o glavu obiti Dinamu.

Najnovije odbijanje dogovora s navijačima oko Statuta, jer, Barišić i društvo ne žele prihvatiti model '28+28+3+1' (članova Skupštine) - a istovremeno je Hanžel predstavio svoj Statut, s još manje demokracije nego dosad - vuče Dinamo u još dublju krizu. Jer, sve se događa u trenutku kad Dinamo nije dominantan na travnjaku, kad Hajduk slavi jesenski naslov i solidnu bodovnu prednost pred Modrima, kad Dinamu treba plan za prijelazni rok, a još nema niti sportskog direktora!? I pitanje je hoće li ga dobiti. Iako u klubu, načelno, traže čovjeka za tu funkciju, u Hrvatskoj i inozemstvu, zapravo, nije da žele sportskog direktor baš svim srcem. Zašto? Pa, kao i Statut, dolaskom sportskog direktora, određeni ljudi iz Uprave, ili bliski Upravi te oni, koji vuku konce s vrha, morali bi prepustiti dio svojih ovlasti tom čovjeku. Možda mu prepustiti i dio ovlasti u kadroviranju unutar sportskog sektora pa i šire? Jer, budimo realni, koji bi ozbiljan sportski direktor došao u Dinamo i radio 'vezanih ruku', odgovarao svakome koga sretne na hodniku, od predsjednice Uprave, preko njezina životnog partnera do spomenutog karlovačkog poduzetnika, čije ambicije pucaju do samog predsjedničkog prijestolja. Pogotovo nakon iskustva, koje je u Maksimiru prošao Dario Šimić. Sve se u Dinamu trenutno svodi na borbu za vlast i čuvanje vlastitih pozicija, a ono najvažnije, zapravo i ne znamo. Naime, još uvijek nema potvrde da je zadnja Skupština iz rujna legitimna, jedno rješenje Gradskog ureda moglo bi poništiti i Skupštinu i njezine odluke, dakle, ponovno ukinuti i Izvršni i Nadzorni odbor, dovesti Dinamo na rub blokade! Samo zato jer se netko već devet mjeseci igra sa sudbinom kluba, jer ne pušta vlast niti za milimetar i smišlja razne 'matematike' da bi na ostao u sedlu.

Prijedlog navijača je "previše demokratičan", a Hanžel ih je htio potpuno marginalizirati. Nije uspio i klub je na rubu nove krize!

Ristovski vrlo upitan za Slaven, još dvojica prvotimaca mogla bi propustiti utakmicu!

Nastavlja se agonija, ništa od sastanka Dinamova IO-a!?

Pritom Dinamo rezultatski tone i pitanje je može li u ovakvim okolnostima i biti bolji. Prave se u Dinamovim kancelarijama da sve to ne utječe na momčad, jer, kao, kakve veze imaju Bulat, Baturina ili Petković s novim Statutom i time koliko će ljudi sjediti u novoj Skupštini!? Direktno, nemaju, neće Ristovski ili Mišić manje stiskati zube nego dosad, prestati ići glavom na kopačku. Ali, sve to što se događa, sve to do čega su doveli Mirko Barišić, Nikola Hanžel, Vlatka Peras i ostali, apsolutno je utjecalo na imidž kluba i njegovu aktualnu situaciju. Zamislite, recimo, igrača ili menadžera, koji treba pregovarati o dolasku u Dinamu! Niti zna s kim treba pričati, niti tko će za mjesec-dva biti glavni i hoće li vrijediti isti uvjeti, a k tome, Dinamo više nije siguran prvak, da bi Liga prvaka i europska jesen bili dodatan magnet. Štoviše, upitno je i hoće li ugovorne rate i plaće uskoro biti redovite kao dosad, ili će i po tom pitanju biti problema.I o tome se već šuška... Jednostavno, Dinamo danas nikome ne jamči nikakvu sigurnost, nikakav mir i stabilnost, a nema naznaka da bi uskoro trebalo biti bolje.

Navijači? Imaju i oni svoj križ. Prije svega, ta Atena, bez obzira na konačnu presudu, bila je to težak autogol. I, nakon toga, baš i neki koji su sudjelovali u toj huliganskoj akciji, danas sjedaju za stol s klupskim čelnicima i pregovaraju o Statutu. Suludo! Time su, na neki način, dali Barišiću i njegovim pulenima u ruke jaki argument da još jednom razmisle s kime se dogovaraju. Drugi gaf, taj je dio navijača, među kojima su BBB najglasniji, dao sebi za pravo predstavljati sve Dinamove navijače, iako se ti dečki nikad javno nisu obratili, konzultirali, pitali i ostale navijače što misle o svemu. Gotovo svakodnevno dobivamo poruke ljudi, koji idu na svaku utakmicu, koji žive Dinamo 24/7 i koji su zbunjeni čitavom situacijom.

"Podržavam otvoreniji Statut i ulazak određenog broja članova u Skupštinu, Dinamo se mora demokratizirati. Ali, čitam o nekim predstavnicima navijača u IO-u, NO-u, Skupštini, koji postavljaju uvjete i ultimatume, a ne znam tko su ti ljudi. Niti ih poznajem, ne znam ni kako izgledaju, niti su ikad išta javno predložili i objasnili! Ili ja nisam pravi navijač pa me se ne tiče?", pisao nam je neki dan jedan 'neizlječivi' fanatik sa zapadne tribine. Ne smatramo dobrom idejom niti njihovo inzistiranje da u Skupštinu s članskih izbora ulazi samo jedna, kompletna pobjednička lista, to također nije prava demokracija i otkriva da i s te strane postoje fige u džepu i nebujale ambicije, a ne zvuči dobro niti najava da bi, izigraju li ih Barišić, Hanžel i kompanija, ti najekstremniji navijači mogli ponovno okrenuti 'pjesmu', protiv kluba, Uprave, igrača, raditi probleme i prekidati utakmice. Što, bez obzira na ogorčenje, ne bi nipošto bilo opravdano rješenje i Dinamu ne može donijeti ništa dobro! Štoviše, dodatno bi gurnuo najvećeg rivala prema naslovu prvaka.

No, navijači, ili taj dio navijača, koliko god netko s njima slagao ili ne slagao, manji su problem od onih, koji su na vlasti i koji su prije devet mjeseci obećavali svašta i svima, prodavali priče o još uspješnijem Dinamu i svijetloj budućnosti, velikom zajedništvu svih struktura. A doveli su ga na rub propasti, 'izjeli' ga svojim vječnim ambicijama i pokazali da ih ne zanima ništa, osim vlastitih funkcija! K tome je taj Dinamo i rezultatski neuspješan, s vrlo neizvjesnom zimom ispred sebe. U svakom pogledu! Veliki pobjednici, kakvima su se predstavljali u ožujku, mogli bi postati veliki gubitnici. I grobari Dinama!