Počinje vaterpolo na OI: Dudo Šimenc o Barakudama ususret početku turnira

Kada je prije koji dan firma za obradu statističkih podataka Gracenote objavila svoja predviđanja o broju medalja u Tokiju, s velikim smo zanimanjem provrtjeli ponudu do slova C gdje se nalazi Hrvatska. Kažu oni devet medalja, tri zlatne, jedna srebrena i pet brončanih. Jedno zlato bi trebalo pripast Mektiću i Paviću u teniskoj konkurenciji parova, jedno Tinu Srbiću na preči te treće i posljednje braći Sinković u dvojicu bez kormilara.

Vaterpolisti, naši jedini momčadski predstavnici na ovim igrama dobili su “brončanu” etiketu, a mi smo za danas pripremili pregled što to točno čeka Barakude u klorom obogaćenim bazenima japanske prijestolnice.

Otprilike dva tjedna prije odlaska u Tokio, kada je reprezentacija mislima bila u Budimpešti, odnosno kasnije i na Sardiniji gdje smo osvojili oba pripremna “mini turnira”, izbornik Tucak je objavio trinaestoricu odabranih koji će put zemlje izlazećeg sunca. Oni su redom:

VRATARI: Marko Bijač, Ivan Marcelić

CENTRI: Luka Lončar, Josip Vrlić

BRANIČI: Andro Bušlje, Marko Macan, Paulo Obradović

NAPADAČI: Lovre Miloš, Maro Joković, Xavi Garcia, Ante Vukičević, Luka Bukić, Loren Fatović.

Tko je koliko medalja osvojio? Azija dominira, tri europske države imaju zlato

Zanimljivo, Loren Fatović će se na ovim igrama suprotstaviti svome ocu koji trenira Australiju. Josip Vrlić iz Rijeke bi sa svojih 130kg trebao biti najteži igrač turnira, a ne smijemo ni zaboraviti kako mu je ovo premijera u kockastoj kapici. Igrao je vaterpolo na Olimpijskim igrama u Riju, no tada je nastupao za Brazil.

Sličan potez je učinio i Xavi Garcia. On je pak od 2016. godine i utakmice protiv SAD-a ponosni član naše nacionalne selekcije. Već dugi niz godina “pakleni lijevak” brani boje Juga, pa je samim time, uz državljanstvo, dobio i priliku pokazati se u reprezentaciji. Ovo će mu biti pete po redu igre, sigurno je pojačanje za Tucka i društvo.

Onaj koji će nam u bazenu najviše nedostajati je Sandro Sukno, no olimpijska borba “do zadnje kapi krvi” nije vrijedna dodatnog rizika za zdravlje našeg vaterpoliste koji će biti od pomoći kao član stručnog stožera. Prava šteta za Sandra koji je nakon srebra u Riju pokupio i nagradu najboljeg vaterpolista svijeta 2017. godine. Profesionalni vaterpolo je za njega završena priča, no lijepo ga je vidjeti u taboru reprezentacije.

Od ostalih igrača koje valja izdvojiti, Maro Joković će sigurno na igrama biti sjajno raspoložen jer je upravo ostvario transfer u svoj matični Jug. Nakon osvajanja prvenstva Italije s Brescijom, čime je i prekinuta apsolutna dominacija Pro Recca, jedan od naših najtrofejnijih vaterpolista želi još jedno zlato u svojoj vitrini.

Uostalom, vaterpolisti su navikli na rezultat. Na prošlim igrama u Riju, zaustavljeni smo u finalu. Bolja je bila Srbija s 11-7 u predstavi za zaborav. Štekala je realizacija, pogotovo u situacijama kada smo imali igrača više, no tko uopće sve to pamti pokraj sjajne srebrne medalje koja se ponosno isticala u tadašnjem rekordnom olimpijskom ulovu naših sportaša.

Srbić se plasirao u finale preče

Izvanredno, pet godina kasnije, Barakude se vraćaju na najveću sportsku manifestaciju ponoviti uspjeh. Mogli bi ga i nadmašiti, uostalom zlato smo osvojili prije 9 godina u Londonu, a oni stariji pamte i srebro s kultnih igara u Atlanti 1996. godine. Sve u svemu, Hrvatska je velesila kada je vaterpolo u pitanju, i kad se još dodatno uzme u obzir činjenica da su Barakude naši jedini momčadski predstavnici na igrama, postaje jasno da će mnogi biti prikovani uz male ekrane od danas nadalje. Hrvatska će svoj olimpijski put u skupini B započeti dvobojem protiv Kazahstana koji je na rasporedu od 12:50. Uz Kazahstan, skupinu još djelimo s Crnom Gorom, Australijom, Srbijom i Španjolskom.

Kako bismo dobili što bolji uvid u situaciju ispod “rukama i nogama zamućene vode”, kontaktirali smo čovjeka koji možda i najbolje poznaje vaterpolo u Hrvata. Dudo Šimenc, višestruki svjetski i olimpijski pobjednik imao je prilike nastupati na nekoliko igara, a koliko je njegovo ime važno za hrvatski sport najbolje se vidjelo u Ateni kada mu je pripala čast biti stjegonoša na ceremoniji otvorenja. Dubravko je danas udaljen od bazena, bavi se nekim drugim stvarima, ali itekako pomno prati zbivanja u hrvatskom vaterpolu.

U ugodnoj prepisci smo se dotaknuli otvorenih pitanja koje će sigurno dati barem okvir za razmišljanje i očekivanja ususret prvom susretu s Kazahstancima. Spomenuli smo već kako su Barakude odradile ciklus priprema uz pobjede na oba “mini turnira”, pa nas je zanimalo ima li takav rezultat uopće značaj prije ovakvog natjecanja? Ipak smo igrali s Talijanima i Mađarima, a oni slove za favorite…

“Najveća vrijednost vaterpolo reprezentacije je kontinuitet osvajanja medalja. Pobjede na zadnjim turnirima nemaju veliki značaj, na tim turnirima se gleda igra, a ne plasman, ali svaka pobjeda ostavlja trag u formi. A ono što mi ne znamo, znaju samo igrači, kakav je onaj "body touch", da li si osjetio da si jednostavno bolji od svog individualnog protivnika, tako i cijela momčad.”

Poseban je fokus i na vaterpoliste iz susjedne nam Srbije. Na prošlim igrama smo glatko izgubili upravo od njih u finalu, očekuje se da ćemo se opet susresti nekada u knockoutu. Šimenc na naše pitanje gleda malo dublje. Na Iire svi dolaze maksimalno pripremljeni.

“Sigurno dolaze spremni, kao i sve momčadi. Ipak su to Olimpijske igre. Velike reprezentacije uvijek ulaze u Olimpijsko selo u tišini, u njihovom miru. Nema euforije, ali važan je ambijent. To je formula.”

Mrnjinih 11: Čilić imao 5:0 i 40:0, meč dobio preko tie-breaka

Ako ćemo o atmosferi, kod vaterpolista se vidi kako su došli po rezultat. Na okupljanju prije puta, govorilo se o trudu i radu. Obećanja nije bilo, osim onog da će borba biti “do zadnje kapi krvi”. S takvim pristupom, i malo sportske sreće, rezultat bi trebao doći sam od sebe. Imamo vrhunsku ekipu, dobro smo pokriveni na svim pozicijama.

Jedan od onih koji dobro poznaje naše igrače je Španjolac Garcia. Njemu će sigurno biti teško igrati “protiv svojih”. Šimenc je pak oduševljen Kataloncem.

“Xavi je rijetko drag sportaš i čovjek. Svih ovih godina svojim ponašanjem i vrhunskim sportskim perfomansom, ušao je u zlatnu knjigu hrvatskog sporta. Drago mi je da poznam ovog dragog katalonca.”

Nismo mogli, niti iskreno htjeli izbjeći pitanje prognoze. Šimenc je navijač s iskustvom, i sigurno vidi neke stvari koje drugi ne vide. U grupnoj fazi Hrvatska ima vrlo visoke šanse ostvariti dobar rezultat i mirno proći u knockout. Naš sugovornik e identificirao kada i gdje ćemo lomiti turnir.

“Rezultat? Pobjeda na startu bi jako puno značila, kao i ona u drugom kolu. Kasnije se igra, nadmeće, ali znaš da uvijek imaš jednog ili dva jokera. Svih pet godina, ili sve godine nečije karijere se igraju u onoj četvrtfinalnoj utakmici. U ovakvom sustavu natjecanja ta utakmica je ključna.”

Zna se tko igra glavnu ulogu u tim, ključnim trenucima. Igrači su u svom fokusu, koncentrirani na igru i upute, a upute daje trener. Tucak zrači autoritetom, čini se da su ga reprezentativci sjajno prihvatili. Nije lako uskočiti u cipele legendarnog Ratka Rudića…

“Ivica Tucak? Pripreme su odrađene i svi su rekli da su zadovoljni. On ne voli puno pričati, a o njegovim sportskim uspjesima, sve je već rečeno bezbroj puta. Vidim i znam da mu je vaterpolo život, kao i svima nama. Volim njegov način komunikacije, pa tako i njegov odnos samnom. Sretno moj Ivica! Znaš da sam uz tebe!”

Braća Sinković sigurno u polufinale, Ćaćić upisala povijesnu boksačku pobjedu

Za kraj smo ostavili pitanje organizacije, točnije utjecaja nesretnog covida-19 na sportaše. Protokoli su strogi, publike nema, a atmosfera je samo i jedino u glavama natjecatelja. Olimpijsko selo je izolirano, akteri posvuda hodaju sa maskama. Testiranja su svakodnedna. Jedan “krivi” korak i cijele, često višegodišnje pripreme mogu završiti uz diskvalifikaciju. Šimenc ima višedesetljetna iskustva u sportu, smatra kako je svima lošije, pa onda tako i svima - isto.

“Kako je nama tako je i svima. Svim sportašima koji su došli u Japan. Nije lako igrati, baviti se sportom, pod ovim okolnostima. Jednostavno, ostavi negativne misli negdje u nekoj sobi, i skoči u bazen s pozitivnim mislima, jer su sve oči uprte u vas. Oči sve djece koja se bave vaterpolom, tvojih roditelja, prijatelja, rodbine, trenera, susjeda...nema veće sreće kada znaš da su tvoji najmiliji sretni nakon pobjede”

Na kraju dana, ni nemamo neka nerealna očekivanja od naših Barakuda. Bez obzira na sjajne igre na oba pripremna “mini-turnira”, u Tokiju ove godine možemo očekivati svašta. Da se vratimo na onu prvu rečenicu iz Zagreba kada je Tucak pozdravljao okupljene, među njima i predsjednika HOO-a Zlatka Matešu (i sam proslavljeni vaterpolist).

“…jedno mogu obećati. To da ćemo se boriti, kako se kaže, do zadnje kapi krvi. To vam mogu obećati kao izbornik, kao čovjek koji je na čelu ovih predivnih momaka i mojih suradnika. Mogu obećati da ćemo s ponosom i velikim srcem predstavljati našu državu na najvećem sportskom natjecanju na svijetu.”

Što se Šimenca tiče, njemu u čast smo za kraj ostavili kratak komentar na događaje otprije 17 godina, kada je u Ateni ponosno nastupao ispred naše delegacije kao stjegonoša. U duhu antike, Šimenc govori u superlativima.

“Najveća sreća, obaveza, ponos, jednostavno, neponovljivo za sva vremena.”

Dragi naši vaterpolisti, otplivajte u vječnost. Bol, napor, testiranja i izolacija su prolazni. Brže, bolje, više i po novome .. zajedno, do pobjede.