Jugov četvrti naslov – 2016. najslavnija godina u slavnoj povijesti?
Vrijeme Čitanja: 7min | ned. 05.06.16. | 11:01
Dubrovački Jug je jučer ispisao možda i najsjajniju stranicu u svojoj sjajnoj povijesti; četvrti naslov prvaka Europe, četvrti naslov ove sezone što do sada nije nikad dosegnuo. Po prvi je put Liga prvaka osvojena u gostima, na najboljoj mogućoj pozornici na legendarnom „Alfred Hajosu“ na Margit Szigetu.
Za brojne generacije Jugaša, od igrača i dužnosnika pa do navijača, jedna od najbolnijih točaka bila je činjenica da niti jedan naslov prvaka Europe nije osvojen van Dubrovnika. Niti je legendarna generacija iz 80-tih, koja je dominirala godinama jugoslavenskim vaterpolom, to uspjela, a niti nova zlatna generacija kasnije 2000-tih. Stoga ova generacija i zbog toga ulazi u povijest ovog kluba; može se kazati da se osvojilo i više od 4 naslova ove sezone.
Pitao sam Vjekoslava Kobešćaka kada je stigao na klupu Juga vezano za taj jugov problem, gostujućih završnica. I kazao mi je slijedeće:
„Veliki klubovi znaju biti robovi svoje povijesti. To je Mladost bila definitivno, a vidim da je to i Jug u nekim stvarima. Prije nego što smo išli u Mađarsku, ni ne znam koliko mi je ljudi reklo da Jug ne može u Mađarskoj pobijediti. Iskreno, to su pizdarije, to je stvar pripreme i samopouzdanja. Je, Jug nikad nije uzeo Euroligu van Dubrovnika. Ali stvarno mi taj podatak ništa ne znači niti bi se time zamarao. Mislim da su nam šanse podjednake i u Dubrovniku i na strani.“
I jučer je to Kobešćak, zajedno sa svojim igračima i pokazao.
Imao je Jug najteži mogući put u osvajanju ovog trofeja. U polufinalu je pobijeđen Pro Recco; pobijediš prvog favorita, a još ništa nisi napravio, tj. do trofeja te čeka još jedan iznimno kvalitetan protivnik. Psihološki težak zadatak, ali svladan u potpunosti.
Jučer je to bila velika utakmica. Kako i dolikuje finalu nije bilo lepršavih poteza, nije bilo previše atrakcije u napadu. Ali gledajući ovih 5 utakmica; po dvije četvrtfinalne i polufinale, te ovo veliko finale, vaterpolo je imao pravu promociju u svom najboljem svijetlu. Nije to zasjenio niti sudac Koganov u polufinalu.
Jug je pobijedio 6:4 pa se iz rezultata već može zaključiti kakvoj smo utakmici svjedočili. Možda nije bilo lepršavosti u napadu, ali smo zato u obrambenim reakcijama vidjeli pregršt fenomenalnih poteza koji vesele svakog istinskog zaljubljenika u vaterpolo. Vidjeli smo nadmetanje dva fenomenalna golmana u kojem je pobijedio Bijač. Marko Bijač, kapetan Juga, gledajući sasvim realno zaslužio je ne samo nagradu koju je dobio za najboljeg golmana turnira već i nagradu kao MVP koju je odnio Felipe Perrone. Brazilac je svakako MVP cijele sezone i to ne samo u Ligi prvaka. Nakon utakmice potvrdio je da ostaje u Jugu i iduću sezonu!
Olympiakos je na početku dva puta vodio, a kasnije je Jug preuzeo ritam rezultata pod svoje. Prva tri napada Olympiakos pokušava proigrati sidruna Mourikisa i nakon Benićeve pa dobre reakcije igrača u zoni, treća sreća. Šrauba pored Benića za 0:1. Tek 50 sekundi do isteka prvih 8 minuta prvi gol Juga; Obradović je iskoristio trećeg igrača više za 1:1. Prethodno, u drugoj akciji Pavić mu je odlično obranio, ali sada ga je Paulo probio. Odmah na startu bilo je vidljivo da će se za svaki gol morati dobro pomučiti. Ni s igračem više nije se baš dolazilo u izgledne situacije, zone su dobro funkcionirali, a iza svih dobro držanih blokova čekali su već opisani golmani.
Jug je igrao dosta pokretljivu zonu gdje se dosta dobro kontrolirao sidruna, a da se nije ostavljalo previše prostora šuterima da dođu preblizu ili da slobodno više puta cimaju. Ipak nakon gotovo 5 minuta igre u drugoj Fountoulis pogađa s igračem više u same rašlje. Zabio je protiv tri bloka i Bijača. Odmah idući napad Perrone s igračem više odlično asistira Beniću na prvu stativu za 2:2. Idućeg igrača više Jug je ne samo obranio (Bijač sad brani Fountoulisu) nego je još Fatović odlično pobjegao u kontru i izborio je peterac kojega Perrone 30 sekundi do kraja četvrtine pretvara u prvo vodstvo Juga, 3:2. Iza toga samo jedna u nizu fenomenalni obrambenih reakcija Garcije u ova tri dana, uzeo je loptu Ntoskasu bez faula na vanjskoj poziciji.
Nakon 2 i po minute igre u trećoj Gounas s lijevog krila s igračem više odlično vara blok Perronea za 3:3. U akciji prije toga pokušao je slično, ali tada je lopta otišla pored gola. Jug je igrao najlošije u napadu u ovoj četvrtini. Promašio je 3 igrača više:
- Pavić brani Jokoviću
- Pavić s dvije ruke brani Perroneu s lijevog vanjskog
- Ivanković također pokušava prevariti blok s lijevog krila, ali stativa
Ipak, 39 sekundi do kraja novo vodstvo, 4:3. Opet igrač više i kad se isključeni igrač već vraćao Garcia s desnog krila na prebačaj probija Pavića. Pavić se ispružio, ali nije bilo dovoljno snage u rukama da zaustavi snažan udarac. Imali su i Grci još jednog igrača više, ali Fountoulisa zaustavlja Obradović odličnim blokom.
Nastavio je Jug s lošom igrom s igračem više. U dosta akcija nije se uspijevalo izraditi iole čistu situaciju za udarac. Vanjski igrači su stalno imali obrambenog igrača na ruci što bi značilo da je lopta kružila presporo, ali više od toga problem je bio u lošem kretanju stativa koji nisu otvarali prostor ili prisiljavali obranu na pliću zonu. Jasno, mora se odati i priznanje igri Grka u obrani. Od zadnjih 7 akcija, od kraja druge četvrtine Jug je zabio samo jednu situaciju, ovu prije spomenutu od Garcie. Tako su i u prvom dijelu četvrte propuštene dvije prilike. Propustili su i igrači Olympiakosa iako je akcija ovaj put bila dobra, Mourikis je dobio loptu na drugu stativu, ali pogađa u prečku iz čiste situacije. Na početku utakmice i Kolomvos je promašio sa stative i to su dva jako bitna detalja u analizi poraza za Vlachosa.
Ipak iz polukontre 6 na 5 izjednačava Vlachopoulos 5:35 do kraja. Jug je loše postavio obranu, a ključni potez napravio je Smith koji je u idealnom trenutku proplivao i otvorio suigraču da dođe na 5 metara na desnom vanjskom. Jug ponovno zabija odmah idući napad. Joković je imao dosta pokušaja, 4-5 do tada. Ovaj put je zabio na zonu s desnog vanjskog. Pucao je 'plisku' koja se od prečke odbila Paviću u glavu i nazad u gol. Ostalo je još 5:15 do kraja, a tada opet na scenu stupa Bijač koji je i do tada bio fenomenalan. Do kraja je skupio 4 obrane, od čega 3 iznimno kvalitetne. A i ova četvrta bila je s igračem manje. Jug u zadnjih 6 minuta nije imao niti jednog igrača više – možda je jedna situacija nad Vrlićem bila sporna, a Olympiakos je propustio dvije prilike. Ntoskas nije loše ni pucao, ali već spomenute reakcije Bijača koji je nakon silnih prebačaja lijevo desno, nakon nekoliko cimanja još uvijek imao snage u nogama da ostane visoko i odbije loptu u korner. Jug je krenuo u zadnji napad i kad je vrijeme isticalo Perrone je šutirao s vanjske pozicije, a lopta se odbila idealno ispred Lončara koji je u prednjoj poziciji i Mallarach pravi prekršaj za peterac kojega opet realizira Perrone za 6:4 i slavlje je moglo početi 11 sekundi prije kraja.
Bijač i Perrone dobili su individualne nagrade, već smo ih hvalili. Još jedan igrač je zaslužio velike pohvale. Lončarje do ove utakmice imao slijedeći učinak kao sidrun:
- Eger – 2 gola + 4 izborena igrača više (plus dva gola sa stative s igračem više)
- Pro Recco – 7 izborenih igrača više
I onda sinoć opet 7 izborenih igrača više uz još jedan peterac. Uz to je nekoliko puta odigrao i na beku, s iznimkom jednog lošeg bloka prethodnih dana ni u obrani nije imao grešaka koje su mu se tu i tamo kroz sezonu znale potkrasti. Bio je u potpunosti u rangu s Perroneom koji je ipak prvu utakmicu odirao loše. O svakom igraču bi se moglo pisati još desecima minuta, jasno da su svi imali svoj doprinos jer e pobjeda protiv ovakvim protivnika ovih dana ne bi mogle ostvariti s nekakvim lošim karikama. Ali ova trojka je ipak odskakala. Možda sam malo nepravedan prema obojici ljevaka.
Posebne pohvale idu treneru Kobešćaku koji je svoju klasu pokazao čim je stigao u Juga u po prošle sezone i nakon samo 2 treninga dobio Primorje 7:4 nakon što se prethodno redovito gubilo od Riječana, a u važnim prilikama čak i od Mladosti koju je do tada vodio. Ove sezone briljirao je u svim detaljima, od napretka mladog Fatovića, preko napretka i ostalih igrača. Jug je s njime na klupi ove sezone osvojio sva tri trofeja, a večeras i četvrti. Pokazao je da je njemu pizdarija ono što je generacijama i godinama prije bio uteg. Pobijedio je mađarski klub u Budimpešti, zatim Pro Recco i za kraj Olympiakos. Čak i kad mu je momčad u 27 sekundi prokockala 2 gola prednosti protiv Pro Recca nije bilo paničarenja. Iako je Koganova trebalo baciti u bazen i ne dat mu da izroni bar koju minutu nakon dosuđenog brutalitija, reakcija klupe je bila najbolja moguća u tom trenutku. Protesti, skakanje, crveni kartoni unijeli bi samo nervozu prije peteraca.
Moglo bi se još satima pisati o brojnim detaljima i u ovoj utakmici i o trenerima koje smo imali prilike gledati na ovom final6-u i razlike među njima, ali za kraj još samo ocjena sudaca Margete i Alexandrescua: ne sjećam se nekog vaterpolskog finala koje je bolje odsuđeno u zadnjih ne znam ni koliko godina.
Piše: Andrija Martić/dance.hr
(Tekst prvotno objavljen na portalu dance.hr i prenesen uz dozvolu autora
(Foto: Facebook VK Jug)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!