“Život dijelim na prije i poslije Atletica”: El Cholo o voljenom klubu, pokušaju dovođenja Messija, promjeni formacije…

Diego ‘El Cholo’ Simeone je ovu reprezentativnu stanku iskoristio kako bi u dva opširna intervjua otvorio dušu. Za španjolski El Pais intervjuirao ga je legendarni igrački i trenerski kolega Vicente del Bosque, a samo par dana kasnije razgovarao je i s argentniskim sportskim novinama Diario Olé, povodom 25. rođendana tog lista.

Počelo je dakako s pričom o Atleticu, čija je El Cholo neosporna legenda i u kojem je kao igrač i trener proveo ukupno 14 sezona. Njegovom dugom mandatu još se ne nazire kraj.

“Život dijelim na prije i poslije nego sam se pridružio Atleticu kao igrač. Došao sam iz Seville gdje sam imao neke dobre trenutke. Ovdje su me ljudi iz čistog mira počeli voljeti, bez da sam im još išta dao. Moja prva sezona bila je nestabilna, kao i cijeloj momčadi. Jedva smo se spasili ispadanja. U mojoj drugoj sezoni okupili smo sjajnu momčad i osvojili duplu krunu. Onda sam otišao u Inter, pa Lazio. Svaki put kad bi se vratio u Španjolsku čuo bi ljude kako govore ‘Eno ga Cholo, onaj iz Atletica’ ljudi su me poistovjećivali s ovim klubom.”

Prisjetio se svoje obiteljske pozadine koja je oduvijek bila obilježena nogometom.

“Otac mi se bavio nogometom. Sada ima 77 godina, a iako se usporio igrao je sve do svoje 73-74. godine. Na amaterskoj razini je trenirao svoje prijatelje i danas je moj najveći kritičar. 95 posto naših razgovora je o nogometu. To nas zbližava.”

Reuters Photographer/Reuters

Da je Diego ‘povukao na oca’ svjedoči i njegova današnja fanatičnost.

“Nogomet je posao za 24 sata u danu. To je tako. Dok netko spava, netko drugi je budan. Taj koji je budan razmišlja i ako vi spavate…taj drugi je u prednosti. Postoji puno distrakcija, ali o nogemtu razmišljam stalno. Ako odem u kino, film traje sat i po. Može biti sjajan, ali čim malo uspori ja već krenem razmišljati o tome hoće li mi idućoj utakmici igrati Joao Felix ili Angel Correa. Zaboravim tko sjedi pored mene. U mnogo navrata moja vrsta opuštanja je razmišljanje o tome kako posložiti momčad.”

Njegov dnevni red u Atleticu je kao što biste i očekivali – pretrpan.

“Ujutro, prije treninga, stožer se sastaje preko Zooma, analiziamo i planiramo na čemu ćemo raditi, jer trening počinje u 11 sati. Poslije treninga pričamo o pripremi idućeg dana, a u međuvremenu obavim još tisuću poziva s Hernanom Bonvicinijem i Nelsonom Vivasom (Simeoneovi pomoćnici) jer stalno nešto iskoči. Ponedeljkom im uvijek kažem kako mislim da ćemo igrati u idućoj utakmici. Ali kada utakmica dođe, nikada ne igramo isto kao što smo pričali u ponedeljak. Stvari se mijenjaju i uvijek tražimo najbolja rješenja.”

SUSANA VERA/Action Images

Ističe kako se nipošto ne želi uljuljkati u svojoj ulozi u Atleticu, iako je na ovom poslu već deset godina.

“Nije me briga što igramo – prijateljsku utakmicu, Copa del Rey, finale Lige prvaka ili Europa ligu. Uvijek moramo dati sve od sebe. Igračima želim pokazati da je svaki trening potraga za poboljšanjima, za načinom kako ostati na vrhu. Igrači moraju imati dojam kao da im je svaki trening sa mnom prvi. Kao da sam tek stigao u klub. Otkad sam stigao živim u strahu od otkaza. Ne želim da dojam bude da sam ovdje deset godina. Želim da svi znaju da ako nanižemo nekoliko poraza – ja mogu odletiti.”

Ističe svoj stil komunikacije s igračima i što je naučio od Marcela Bielse.

“Puno slušam mišljenje svojih igrača i to uopće ne pokazuje slabost. Uvijek sam otvoren da slušam o njihovim potrebama i što oni misle, ali onda ja odlučujem. Ako nešto znam, to je da nisam glup. Možda sam loš trener, ali nisam glup i uvijek tražim put prema napretku. Bielsa koji je vrlo struktuiran i koji ima uhodane taktičke mehanizme je govorio kako je najponosniji kada igrač izađe na teren i samostalno donese odluku. Mehanizmi u igri vam nude način kaklo izvesti neke stvari, al ii vi morate dodati nešto svoje na ono što trener kaže. U današnjem nogometu više nema toliko driblanja. Danas je sve pozicijski. Stvori brojčanu prednost ovdje, pa tamo. Individualna klasa? Driblanje? Prelaženje igrača koje razbija strukturu protivničke momčadi? Tko to može? Lemar, Joao Felix ili Correa. Jako malo igrača.”

Govorio je i o nužnosti promjena i evoluiranja kako bi se ostalo u nogometnom vrhu.

“Uvijek to govorim. Ako ste u Bayernu, morate pobjeđivati. City, Barcelona, Real, svugdje su zahtjevi isti. Zašto ne i u Atletico Madridu? Ako niste spremni natjecati se na tom nivou, prepustite mjesto nekom drugom. Igrači i trenerisu potrošni. Nezamjenjiv je jedino klub. Morate to razumijeti. Kako uvijek pobjeđivati? U zoni komfora ne možete. Morate mijenjati. Shvatili smo da je 4-4-2 monoton sustav, da više ne uspijevamo iznenaditi protivnika. Zato smo sada često u 3-5-2, 4-3-3 ili 5-4-1 formacijama. Kada smo osvojili titulu 2014. igrali smo na jedan način, a prošle sezone na drugi. Tri stopera, visoka linija, Carrasco je bio jako ofenzivan, Trippier također. Osvojili smo prvenstvo. Što je veoma teško.”

Marcos Brindicci/Reuters

Kada ga je kolega del Bosque upitao o najtežem trenutku na klupi Atletica i je li ikada razmišljao o odlasku. Simeone je očekivano govorio o porazima u finalima Lige prvaka 2014. i 2016. godine.

“Najteže je bilo nakon finala Lige prvaka u Milanu. Drugog koje smo izgubili. Prvo smo izgubili golom u sudačkoj nadoknadi, a drugo na penale, ali nijednom nisam želio otići. Ligu prvaka je veoma teško osvojiti. Veoma teško. Vidite koliko City ulaže i još im nije uspjelo. Konkurencija je užasno jaka. Vidite li kako igra Bayern München? Nagelsmannu Pavard igra desnog stopera, a odličan je prema naprijed. Ima još Lucasa Hernandeza i jednog libera. Ima dva krila. Igraju 3-3-3-1. Svi dolaze naprijed, svi zabijaju. Imaju i kimmicha, jedini put kad je on ostao bez lopte je kad ju je bacio sinu da se igra oko kuće.”

Priznao je kako je u cilju dostizanja konkurencije i on bio jedan od onih koji je ovog ljeta razmišljao o Leu Messiju…

“Priznat ću vam. Nisam osobno zvao Lea, ali sam Luisu Suarezu rekao da ga nazove i pita ima li ikakve šanse da želi doći kod nas u Atletico nada je trajala negdje oko tri sata. PSG je već ušao u finalnu fazu dogovora.”

Možda svojoj momčadi nije uspio priključiti svog fenomenalnog sunarodnjaka, ali Simeonov Atletico i ove sezone igra vrlo dobro. Trenutno dijele vrh tablice s Real Madridom i Sociedadom. U svojoj 11. sezoni na poziciji trenera voljenog kluba El Cholo demonstrira da ih i dalje može držati u vrhu, da je spreman mijenjati se, učiti i evoluirati. Dosadašnja postignuća govore sama za sebe – dvije titule La Lige, jedan Kup, jedan Superkup, dvije Europa lige, dva europska Superkupa i dva finala Lige prvaka. To je El Cholo, ‘onaj iz Atletica’.