Željko Kopić si je mogao dopustiti luksuz da zamijeni ne samo jednog, nego čak tri najbolja igrača
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 30.01.22. | 21:00
Nakon odrađenih zimskih priprema, novi Dinamov trener, prvi put na klupi bez prefiksa v.d., demonstrirao je djelotvornost sustava na koji se odlučio, a peti put uzastopno Livakovićeva je mreža ostala netaknuta. Nije se uopće osjetilo neigranje ponajboljeg igrača Brune Petkovića, ni slabija večer Luke Ivanušeca, a s Petrom Bočkajem na lijevom boku Modri su dobili igrača prevage u svim segmentima igre.
Naplatili su Dinamovi nogometaši ovosezonske frustracije protiv Rijeke, ostvarili 50. prvenstvenu pobjedu protiv rivala s Kvarnera, a da se nisu pošteno ni oznojili. Do 66. minute domaći su napravili samo tri prekršaja, držali loptu igrajući u drugoj i trećoj brzini, a Željko Kopić si je mogao dopustiti luksuz da – u inat Miroslavu Blaževiću, nadamo se da je ‘tata’ Ćiro gledao derbi – izvadi iz igre ne samo jednog, ne ni dva, nego čak tri najbolja igrača, i to između 66. i 77. minute. Četvrtog, Brunu Petkovića, nije ni trebao podizati s klupe! I sve su zamjene bile ‘po udžbeniku’, pojačavanje sredine i osvježavanje…
Nadmudrio je Željko Kopić, prvi put bez prefiksa v.d., Ćirina ‘liblinga’ Gorana Tomića. Točnije je reći, iskoristio je trener Modrih jače karte kojima raspolaže, u čemu u tri ovosezonska prethodna susreta, uključujući i Kup, nije uspio Damir Krznar, terenskoj nadmoći unatoč. Kopić je introvert, a njih se ne nikad smije podcijeniti… Devet primljenih pogodaka u zadnje tri utakmice s Riječanima nagnalo je novog Dinamova trenera na oprezniju taktiku, kontrolu, a ne srljanje, čekanje malo preko centra, a ne forsiranje visokog pritiska. Formacija 3-5-2, u kojoj su se na ‘šestici’ izmjenjivali Mišić i Ademi, garantirala je Modrima višak igrača u korekciji, a češče se napadalo po lijevoj strani, koju je donedavno pokrivao iskusni Ivan Tomečak (32), a ovaj put istrčao 19-godišnji Filip Braut… No, ne bi Rijeci ove večeri puno pomogao ni bivši ‘dinamovac’…
Strijelac za vodstvo, Josip Šutalo, najviše je pazio na najboljeg strijelca suparnika Josipa Drmića, a vanjski stoperi, Theophile i Perić, dobro se postavljali, a u fazi napada se uključivali u igru, kako i treba, sve školski. Vezisti su ulazili u međuprostore, bočni se pravodobno ubacivali, posebno Pero Bočkaj, čija ljevica, uvjerili smo se po stoti put, proizvodi drugačije centaršuteve, od kojih će Plavi sigurno profitirati. Uglavnom, dobro je to Kopić uigrao na pripremama, imali su Modri rješenje i kroz pas-igru i na duge lopte, iako je izostao veći doprinos Luke Ivanušeca, a ovo je već peta utakmica zaredom, računamo li i West Ham u Londonu, da je Livakovićeva mreža ostala čista...
Što se tiče napadačkog dvojca, Komnen Andrić je više nego dobro nadomjestio Brunu Petkovića, Plavi 9 bio je ‘pravi 9’. Nakon njegova centarforskog reagiranja na Oršićev centaršut Šutalo je zabio za 1-0, a nakon što se na Theophileovu dugu loptu ‘uvalio’ u putanju suparničkom stoperu, asistirao je Oršiću za 2-0. ‘Heroj ulice’, Mislav Oršić, koji je prethodnih dana kad se lomilo hoće li otići u Burnley ili ostati, dogovorio i novi ugovor s Dinamom, ispunio je želju navijačima, koliko god ih se odvažilo doći u prohladnu maksimirsku večer, zabio je gol, svoj deseti Rijeci, čime je na klupskoj ljestvici prestigao Igora Cvitanovića, bježe mu još samo Slaven Zambata (13) i Mr. Derby El Arabi Hilal Soudani (14).
Pokušavao je Orša u prvom poluvremenu, kad su domaći napadali prema sjevernoj tribini, u nekoliko navrata zabiti izravno iz kornera, nije uspio, no bili su svi Dinamovi prekidi opasni, nakon jednog su i poveli, kad je baš Oršić oštrom loptom pronašao Andrićevu glavu; pomoćni sudac označio je zaleđe, ali VAR je ispravio pogrešku i Šutalov pogodak iz odbijanca je priznat. Pred kraj poluvremena Orša je zabio iz svog karakterističnog dotrčavanja, kao primjer suradnje napadačkog tandema.
Gosti su radili puno taktičkih pogrešaka u fazi defenzive, koja tako ostaje najveći Tomićev problem. Kao i prekidi. Najbolju priliku, osim one pred kraj, kad je pogodak poništen zbog Drmićeva zaleđa u primanju lopte, u 35. je minuti imao baš Drmić, kad ga Ademi nije uspio ispratiti, ali Theophile-Catherine je ovaj put bio budan i blokirao udarac Rijekina centarfora prema nebranjenom Livakovićevom kutu…
U prvom poluvremenu Dinamo je dominirao sa 70 posto posjeda, bio opasan, dok je u nastavku Rijeka bila bolja nego u prvom dijelu, poglavito nakon Tomićevih intervencija s klupe, no posjed je opet ostao domaćima, 55:45. Na kraju je odnos u prekršajima bio 6:12, udarcima na vrata 15:6 (5:1), iz kuta 10:3… Mali ‘zagorski derbi’ Petra Bočkaja i Roberta Murića završio je ‘nula-nula’, ali piše se da su Perini pobijedili, a puno više smo vidjeli od ovozimskog modrog pojačanja nego od najvrednijeg igrača Riječana…
Što se suđenja tiče, potvrdilo se koliko je VAR koristan alat, a držao se Igor Pajač i kriterija da “nema laganih penala”, pa Vukčevićev kontakt na Andriću u 7. minuti nije ni pomislio okarakterizirati najstrožom kaznom, poglavito što bi u tom slučaju trebao dati crveni karton braniču gostiju. Bilo bi to prestrogo i – nenogometno.
Dodajmo i da je u svečanoj loži derbi pratio Tomislav Tomašević, sjedio je uz Mirka Barišića, na nekadašnjem mjestu dr. Franje Tuđmana. Ranije popodne održan je novi sastanak vodstva kluba iz Maksimira i Grada oko novog stadiona, točnije koncesije ili prava gradnje, na 49 ili 99 godina, a ostanak zagrebačkog gradonačelnika na utakmici uz predsjednika i članove Uprave Dinama javna je poruka “ipak se kreće”, “partneri smo, nismo neprijatelji”. No, kada za to dođe vrijeme, trebat će većina glasova u Skupštini Grada, pa da klub prione poslu za koji zadnjih 30 godina nema ‘mandat’…