Zašto samozatajni Brazilac i dalje nije 'opjevan' u Madridu

Otkako se prijavio na madridsku adresu, a bilo je to u ljeto 2019., Rodrygo je uglavnom smatran 'poslugom' u kraljevskim odajama, unatoč nekim briljantnim partijama. Pa zašto Brazilac, u pravilu, zauzima drugi red prestižnog izloga? Dobar primjer nudi polufinale Lige prvaka 2022. godine kada je Real u nezaboravnom preokretu slomio ambicije Man Cityja. Do tada disciplinirani, kao švicarski sat naštimani igrači mančesterskog kluba provodili su svoju 'tiraniju' nad Kraljevima. Nisu im dali ni milimetra prostora, držali su utakmicu sigurno pod svojim kopačkama. Onda je u igru ušao Rodrygo i svojim prvim pogotkom unio nemir u harmoniju Cityja, da bi drugim uzdrmao savršeno podmazani stroj Pepa Guardiola, što je pripremilo teren Karimu Benzemi koji je Engleze rastavio na sastavne dijelove.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Iako je tada, vjerojatno, doživio najveće pohvale na račun svoje igre, takav odnos javnosti se pokazao više kao iznimka nego pravilo. Istini za volju, jednostavno je previdjeti obećavajućeg igrača u svlačionici napucanoj superstarovima. Prije spomenutog polufinala, autori su se natjecali u komplimentiranju zvjezdanog dvojca, Viniciusa Juniora s jedne i Phila Fodena s druge strane, samo da bi na kraju Rodrygo napravio razliku u utakmici u kojoj bi, da nije bilo sjajnog Edersona, dohvatio i hat-trick.

VIDEO Mallorca namučila Kraljeve, no Madriđani na kraju ovjerili veliki finale s Barçom

Real Madrid kod Atalante naciljao „novog Casemira“

VIDEO Gavi i Yamal lansirali Barcelonu u finale

No kao što ni tada nije bio pri vrhu kraljevske hijerarhije, sada je, dvije i pol godine kasnije, dodatno skliznuo na toj ljestvici.

Kylian Mbappé uzeo mu je mjesto startera u napadačkoj sekciji, a Carlo Ancelotti i njegov stožer ga vide kao tek četvrtu ofenzivnu opciju, iza Francuza, Viniciusa i Judea Bellinghama. K tome, tri različite mišićne ozljede udaljile su ga od hvatanja ritma i nešto konkretnije minutaže.

No nešto se promijenilo u posljednjim utakmicama. Rodrygo je bio involviran u šest pogodaka (četiri gola i dvije asistencije) u pet zadnjih susreta. Bio je prava napast za obranu Mallorce u polufinalu španjolskog Superkupa sa sedam udaraca prema vratima, od čega su tri završila u okviru. Kompletirao je 42 od 46 dodavanja (91 posto uspješnosti), osvojio četiri od šest duela, ponudio dva ključna dodavanja i na koncu izvedbu okrunio pogotkom.

Mogao je zabiti i prvi pogodak na utakmici, samo da je njegov pokušaj glavom umjesto u stativi završio u mreži prije nego će Bellingham drugi odbijanac zakucati u mrežu. Rodrygo si je ipak prije isteka vremena poklonio pogodak za 24. rođendan, na centaršut Lucasa Vazqueza.

Iako nema za reverom zataknutu oznaku superstara, Rodrygo je igrač koji je uključen u najviše napadačkih sekvenci Reala u La Ligi ove sezone. I svaki puta kada igra dobro, Ancelotti mu daje priliku ispred, primjerice, Arde Gülera i Brahima Diaza, unatoč njihovim nekad impresivnim partijama.

REUTERS/Ibraheem Abu Mustafa

Rodrygov utjecaj na igru je, posebice kada se ne nađe u statističkim rubrikama, nezamjetan. A radi se o krilnom igraču minijaturne građe, koji se prirodno stopio u ulogu napadača i kojeg se naknadno sjete – i u stožeru i u javnosti – a slavu obično pokupe njegov sunarodnjak Vinicius, Mbappé, Bellingham ili Benzema prije toga.

Uzmimo za primjer Viniciusa koji je bio ozbiljan kandidat za Zlatnu loptu i koji je prošle sezone u 40 utakmica zabio 25 pogodaka i dodao 12 asistencija. Rodrygo je imao nešto slabije brojke, od 18 pogodaka i devet asista u 52 nastupa, no je li Vinicius zasluženo dvostruko skuplji prema Transfermarktu (Vinicius košta 200, a Rodrygo sto mil. eura)? Rodrygo je i pola godine mlađi od svog sunarodnjaka, ali i osjetno dalje od statusa koji uživa Vini.

A Rodrygo je igrač koji je evoluirao u jednog od najversatilnijih ofenzivaca današnjice i to je odradio sasvim diskretno. U ovoj sezoni je vrijedan kao bilo tko od njegovih zvjezdanih suigrača.

Kao što najbolji vratari sve više rade na igri nogom, pretvarajući se u stopere, elitni krilni igrači također postaju neka vrsta hibrida, između krila i punokrvnih napadača. Rodrygo se savršeno uklapa u taj trend, što bi, u konačnici, moglo dovesti do rasta cijena njegovih akcija. Podignuo je razinu svoje igre, a jedino ga ozljede izbacuju iz još boljeg ritma. Sada je samo pitanje hoće li imati strpljenja stajati u redu, dok njegovi razvikaniji suigrači dobivaju svu pažnju. Ancelotti je do sada znao njegovati ega u Realovoj svlačionici, no Rodrygo će se teško zadovoljiti sporednom rolom u nastavku svoje karijere. Za sada ne iskače iz tračnica, radi sve što treba raditi i strpljivo čeka svoju priliku. Vjerojatno svjestan da bi u svakom drugom klubu u Europi bio siguran član udarne postave. Ali, Real je to. Jedini klub na svijetu koji ima luksuz držati ovakvog igrača na klupi. Vidjet ćemo kakvu će mu talijanski strateg namijeniti ulogu večeras od 20 sati kada će Real odmjeriti snage s Barcelonom za trofej pobjednika španjolskog Superkupa. Kako god Ancelotti odlučio, Rodrygo će biti spreman, bespogovorno.