Zašto je Bišćan ostao bez plana B?

Hajdukovi navijači prošli su put od potpune despresije do euforije u samo pola sata. Gledali smo derbi okruženi jednim takvim, većinski Hajdukovim društvom na jednom hrvatskom otoku, onog trena kad je sudac Igor Pajač dosudio kazneni udarac za Modre, atmosfera je sasvim potonula. Neki su već odlazili kući, razočarani, ne toliko porazom (činilo se da će tako biti), koliko činjenicom da je Dinamo sasvim nadigrao 'Bijele'. Nekim se igračima Hajduka, ne moramo niti naglašavati, posebno štucalo, jedan je bio 'prevara', drugi 'amater', a ni Livaja 'nije doša na utakmicu'. 'Dinamo nas je ubija na sredini terena', 'kakve si opet igrače doveja, Lukša', a na nišanu su bili i dresovi 'izgledamo ka Olimpija, igramo ka Olimpija.' No, onda se sve okrenulo, pola sata kasnije spomenuto je društvo bilo na nogama, orila se pjesma, klicalo naslovu prvaka, naravno, 'mrzilo se Dinamo'.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

I zato je mnogim Dinamovim navijačima ovaj poraz pao još i teže. Puno je onih koji će reći da su ovo najgori porazi, kad nadigraš suparnika, držiš ga na konopcima, 'ubiješ' mu svaki elan, a onda, umjesto da mu zapečatiš sudbinu, dopustiš mu da se izvuče i da te, na kraju, u zadnjim minutama pobijedi. Takvi porazi posebno bole, bez obzira što je tek prvo kolo, što je prvenstvo maraton, bez obzira što je u ovom dijelu sezone Europa ipak glavna preokupacija. Lako je kad ionako nemaš ništa, ali kad imaš sve pa ostaneš bez toga, to je puno bolniji scenarij. A Dinamu se dogodilo upravo to, od momčadi koja dominira, koja drži najvećeg rivala za vrat i ne da mu disati, do pognutih glava i poraza.

Nogomet je takav, prevrtljiv, znamo to, nije ova prva takva utakmica, niti zadnja, u kojoj je slabija momčad (većim dijelom utakmice) na kraju pobijedila. Nije to ni prva utakmica u kojoj najveće pogreške naprave najbolji igrači i najveće zvijezde, u ovom slučaju Bruno Petković i Dominik Livaković, igrači koji su toliko puta dosad bili Dinamovi junaci. Dogodi se, poklopi se, takav je, dakle, nogomet. Nije to, gledajući što je nogomet sve u stanju režirati, ništa strašno i katastrofično za Modre, koliko god poraz bio neugodan.

"Dominirali smo, igrali smo nogomet, kako i priliči prvaku i zaslužili smo više. Ne brinem se uoči Europe i Astane, jer dečki su odigrali dobru utakmicu.", kazao je Igor Bišćan nakon utakmice. No, je li to doista baš tako, može li biti baš toliko bezbrižan uoči onoga što slijedi? Da, Bišćan je sjajno pripremio utakmicu, postavio Ristovskog na Livaju, koji se do pogotka nije vidio. Dinamov vezni red uistinu je 'pojeo' Bijele, Modri su osvajali gotovo sve duele, sve druge lopte. Nedostajalo je tek više koncentracije u završnici, taj promašeni kazneni udarac da bi vodstvo bilo adekvatno rezultatu. Ali, nije toliko problem što Dinamo nije vodio više od 1-0 nakon sat vremena, već što se dogodilo nakon toga!? Što se dogodilo nakon Hajdukova gola, zašto Bišćan i Dinamo nisu znali odgovoriti?

Igor Bišćan: "Ovo nije najbolji trenutak za donošenje odluke o pucačima jedanaesteraca, ne brinem se pred Astanu"

Ristovski: „Pravi mangupi prvo čestitaju, pa traže alibi, no mi ga nećemo tražiti. Trebamo se resetirati za utorak i dati svatko više protiv Astane“

Lučić: “Cijeli tjedan sam studirao Petkovića“; Livaja: “Dobiti najvećeg rivala je najljepše, ali ima još 35 kola do kraja“

KOMENTAR: Dinamo vratio Hajduk iz provalije, sebe gurnuo u nemir!

"Ako nam odu glavni igrači, mi nemamo plan B", zavapio je Bišćan neki dan, još jednom p(r)ozvavši Upravu da mu trebaju pojačanja. Međutim, koji dan kasnije pokazao je Bišćan da ni on nema plan B.

Dakle, s klupe je Dinamov trener uveo tek Drmića i Sučića, ti mu igrači nisu donijeli bogznašto. Nije sporno da je Bišćan u pravu kad zaziva pojačanja, tu smo temu već više puta obradili, naveli da se u Maksimiru kasni s prijelaznim rokom, iako stvari zadnjih dana ipak izgledaju optimističnije po tom pitanju. Ali, bez obzira na to, teško je progutati da među kadrom koji Bišćan ima na raspolaganju od početka sezone, nema igrača koji mogu ući s klupe, okrenuti odnos snaga, donijeti neki pomak. Kritiziralo se puno Antu Čačića, uglavnom opravdano da je premalo i prekasno mijenjao, da je nekim igračima 'ubio' formu, zakopao im samopouzdanje. I očekivalo se da Bišćan tu napraviti pomak u svakom smislu. No danas, prije no što svi ti novi igrači uđu u svlačionicu i izbore se za mjesto, pokažu što znaju i jesu li pojačanja, Bišćan nije uspio dobiti praktički nijednog igrača izvan kruga prvih 11, koji mu može donijeti pobjedu. Ako već nisu igrači za udarnu momčad, ako nisu prvom planu, Drmić, Bočkaj ili Menalo, primjerice, više su puta znali svojim ulaskom s klupe donijeti golove, poteze, pobjede. Sad su oni daleko od forme, a dojam je kao da im niti Bišćan previše ne vjeruje, odnosno, vjeruje im još manje nego Čačić. Gdje je nestao Antonio Marin, zašto je protiv Hajduka s klupe utakmicu gledao Fran Topić, koji, istina, nije dosad pokazao neku posebnu klasu, ali bio je igrač, kojem je Bišćan vjerovao? Zašto ni minute nije dobio Mahir Emreli, koji je na pripremama opet pokazao da može pomoći? Bišćan ima pravo tražiti pojačanja, ima i potrebu, pogotovo ako netko od 'kapitalaca' napusti Maksimir. No, dok je u svlačionici 'status quo', Bišćanov je zadatak da od onoga što ima izvuče maksimum! Može se pričati jesu li svi ti nabrojani igrači klase za velike svjetske pozornice, može se raspravljati i bi li netko od njih trebao ući u prvih 11 ili nisu ta klasa! Ali, nitko ne može osporiti da među tim imenima sigurno ima onih, koji mogu sjajno poslužiti u rotaciji, okrenuti utakmicu, donijeti novu energiju, biti taj neki 'plan B' kad utakmica ode u neželjenom smjeru. Ali, zašto oni to nisu, zašto ne postoji pravi 'plan B', to je pitanje za Bišćana.

"Nisam zabrinut za utakmicu s Astanom", kazao je, dakle, Igor Bišćan. Da, ako ćemo gledati prvih 60 minuta, ali što je s onih ostalih pola sata? Jer, dogodilo se slično u Superkupu, kad je Hajduk prema kraju utakmice bio blizu izjednačenju. Dinamo ne mora brinuti ako će protiv Astane ponoviti predstavu iz derbija, ali to mora biti više od sat vremena. Jer, 60 minuta nije dovoljno, Bišćan mora pronaći način kako da njegova momčad i nakon toga izgleda moćno i dominantno. I, mora pronaći igrače koji će mu to omogućiti, koji će svojim ulaskom donijeti pobjednički zamah. Mora pronaći svoj plan B! Zasad ga, očito, nema...