I noga u guzicu je korak naprijed

Mnogima 'naporan', ali zapravo najzanimljiviji dio utakmice bio je kad su stoperi Istre 1961 stajali s loptom u nogama na svojoj polovici čekajući da ih gosti napadnu, dok su oni zonski povučeni čekali domaćina da krene prema naprijed. Čekali su jedni, čekali su drugi, ali nema tog igrača, tog sportaša, tog natjecatelja koji u jednom trenutku neće 'zamahnuti’. Sjećate se meča Muhammada Alija i Michaela Dokesa kad je drugi najpoznatiji sportaš u povijesti Akrona bacao krošee jednan za drugim dok je Najveći plesao oko njegovih udaraca? Znao je Dokes da bi mu se to moglo obiti o glavu, ali jednostavno nije mogao izdržati. Baš kao što Riječani nisu mogli 90 minuta gristi usnicu i čekati, već bi u trenutku ‘zagrizli’ i tako dopustili domaćinu da razvije i razlije svoj plan i program po terenu Aldo Drosine. Kada se u šahu čini da jedan igrač drugom nudi jaku figuru ni za što, najčešće baš to bude Trojanski konj koji se pokaže presudnim u meču...

Drugu utakmicu zaredom Garcia je dokazao kako mu strateg Rijeke taktički još uvijek nije dorastao. I znao je da stil nogometa kojeg on preferira u momčadi kao što je Istra 1961 može naići na plodno tlo. U nogometu je taktika zavodljiva stvar, ali određeni tipovi odgovaraju samo u određenim momčadima. Kloppov Liverpool ne bi mogao ostvariti sve što je ostvario da je prakticirao Guardiolinu tiki-taku. Baš kao što ista stvar vrijed za City i Gegenpressing. Istrijani su tek nedavno 'skopčali' što njima kao momčadi najviše odgovara, a ako se ova momčad bude zadržala na okupu i sljedeće sezone, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se - i to na dosta komotan način - domognu Europe. Koja je za njih još uvijek neostvareni san.

Ove subote pobijedila je bolja momčad, ne i skup boljih igrača. Jer, seciramo li Istrijane i Riječane poziciju po poziciju, momčad s Kvarnera je kvalitetnija. No, odavno je svima poznato kako to u nogometu ne garantira uspjeh. Riječani moraju biti svjesni da, izuzev u derbijima, ove sezone ne igraju šampionske utakmice. A to nije isključiva krivica igrača, trenera ili Uprave, svi zajedno snose jednak dio odgovornosti zašto je Istra 1961 ove subote izgledala kao duplo skuplja, uigranija, gladnija, taktički obučenija i zrelija momčad. A sve to – nije. U nekim detaljima - vidjeli su to svi - su vjerojatno najbolji u HNL-u, ali da su baš u svemu bolji od Rijeke, onda bi, pretpostavljamo, danas oni bili vodeća momčad prvenstva. Riječani se moraju resetirati, moraju sjesti, popričati, promijeniti neke stvari i odlučiti što će i kako dalje. Nema više čekanja, taktiziranja i kalkuliranja, vrijeme je da se stave sva jaja u jednu košaru. I ne znači to da najboljih ili najuigranijih 11 mora odigrati sve utakmice do kraja sezone od prve do posljednje minute, naprotiv, to znači da sada svaki igrač mora dati svoj - i to jasno opipljiv - doprinos za zajedničko slavlje. Poput Menala protiv Varaždina. Tada je zabljesnuo on, protiv Istre 1961 je morao netko drugi, protiv Osijeka mora netko treći. Iako je Istra 1961 odigrala fenomenalnu utakmicu, a Garcia pokazao kako je trener s ogromnim stropom, ovaj ogled bi se za Riječane mogao pokazati kao jedna dobra noga u guzicu koja je svejedno – korak naprijed. Pametni uče na tuđim greškama, a ako stvarno žele podariti svojim navijačima na Korzu za nešto više od mjesec dana novi nezaboravni ‘Nessun dorma’, tada više griješiti ne smiju. Ni u kojoj utakmici, ni u kojoj odluci, ni u kojem odabiru. Poraz protiv Istre 1961 će preživjeti, ali sve bonuse koje su mukotrpno tijekom sezone skupljali su sada iskoristili.