Za Šukera su Modrić i društvo cirkus Kolorado

Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 26.03.18. | 10:01

Kolumnist Germanijaka se osvrće na reprezentativnu turneju po SAD-u.

Dobili su baš što su i htjeli, Hrvatska igra tamo po Americi, vijesti se, kao da smo tridesetak godina unatrag, slabo vrte. To je misija Davora Šukera, makni Hrvatsku iz Hrvatske, dolazi u domovinu samo kada moraš, a ponekad baci i mrvice. Sad nas je sredio Peru, to je čudo samo za one, koji površno prate nogomet. Dakle, 11. reprezentacija svijeta svladala je 15. reprezentaciju svijeta, FIFA ranking često zna biti varljiv, ali ne laže.

Peru je momčad, koja je u kvalifikacijama za SP u Rusiji ostvarila isto pobjeda koliko i ta famozna Argentina, u velikom je usponu posljednjih godina. U Miamiju nam je očitana lekcija modernog nogometa, naše zvijezde su valjda još jednom shvatile da u svakoj utakmici moraš biti maksimalan ako želiš pobjedu. Pametnome dovoljno, a Zlatku Daliću ostaju brige kako doći do igre s majstorima kakve ima na raspolaganju. Za Rusiju Dalić ima još otvorenih pozicija, barem po jednu u svakoj liniji. Neka su Subašić, Vrsaljko, Vida, Ćorluka (ako bude zdrav i barem malo uđe u formu), Modrić, Rakitić, Perišić i Mandžukić neprikosnoveni, traje bitka za poziciju lijevog beka, jednog veznog i jednog napadača. Iskreno, to su tri jedine Dalićeve dvojbe, svaka druga priča je šarena laža bez obzira slagali se ili ne.

Mene je ta "nula" s Peruom zaintrigirala da pogledam malo kako stojimo u utakmicama kada ne postignemo gol. I tu me oblije znoj od SP-a u Rusiji. U posljednjih deset utakmica Hrvatska, bez obzira na sastav s kojim je igrala, čak u pet utakmica nije zatresla mrežu protivnika. Sve to u periodu od godine dana, odnosno od 28. ožujka prošle godine kada je strašna Estonija "uvalila" Anti Čačiću tri komada. U tih deset utakmica tek deset golova je Hrvatska zabila, strijelci su bili Tudor, Čop, Vida, Mandžukić, Kramarić 3, Kalinić, Perišić i Modrić (penal). Usporedbe radi, za takav učinak (ne tresti mrežu u pet utakmica) prije ovog perioda od godinu dana, trebale su nam 44 utakmice, odnosno četiri godine.

Tu me opet oblije znoj, pa ovi što su sigurni uopće ne zabijaju, tek Perišić, Vida i Mandžukić po jednom, Modrićev jedanaesterac ne računam. Ajmo dalje, da vidim kako ovima što su startali protiv Perua ide u klubovima u posljednje vrijeme, recimo u 2018. godini. Vrsaljko ni gola, tek jedna asistencija, Vida jedan gol, Ćorluka se tek vraća, Strinić ne igra, Modrić je zabio jednom, tamo u siječnju, istog tog 21. siječnja gol je postigao i Rakitić, Perišić je nedavno zatresao mrežu, to mu je bio prvi gol nakon tri i pol mjeseca, Mandžukić je početkom siječnja pogodio mrežu u kupu, u prvenstvu ga nema među strijelcima od 3. prosinca, Kalinić i Brozović nisu zabijali u 2018. godini... Sad bih kao trebao to komentirati... Neću, evo vam tek te suhe brojčice. Dovoljne su.

Za kraj, vratit ću se na onu tezu "makni Hrvatsku iz Hrvatske i ponekad baci mrvice". Ni tu nema previše filozofiranja, reprezentacija u Hrvatskoj igra službene utakmice i prijateljske s teškim, zahtjevnim i primamljivim rivalima poput San Marina, Moldavije, Izraela, Gibraltara, Cipra, Malija... Da nisam pogledao te rivale, koji su nam posljednjih godina servirani, bilo bi mi baš krivo. S tim da će uskoro dvije godine od posljednje prijateljske u Hrvatskoj. Nije da nismo igrali. Ali, po bijelom svijetu. To je Šukerov način kažnjavanja što u Hrvatskoj malo tko voli predsjednika Šukera. Naravno, on će tu priču pojasniti zaradama. Kao da je reprezentacija Hrvatske privatni klub ili kakva prćija. Odnosno, ispada da su Modrić i društvo cirkus Kolorado što obilazi svijet i naplaćuje usluge. Malo ćemo u Ameriku, malo u Aziju, malo bilo gdje, ali nećete vi u Hrvatskoj doći na svoje. I nije da mi proteklih godina nismo igrali s jakim selekcijama. Meksiko, Peru, Čile, Rusija, Argentina, Portugal, Francuska, sve su to malo drugačiji rivali od San Marina i Gibraltara. Ali, nisu za igranje u Hrvatskoj. Uskoro će dvoboj s Brazilom, naravno ne u Hrvatskoj, igra se u Liverpoolu. Cijena aranžmana, prava sitnica za prosječnog Hrvata. Ali, tko ne može u Englesku, može na dvoboj s prestižnim Senegalom. Igra se u Hrvatskoj, naravno.. To su vam one mrvice s početka teksta.

(Foto: Pixsell)


Tagovi

Hrvatska nogometna reprezentacijaHrvatski nogometni savezOzren Maršićkolumnaizdvajamo

Ostale Vijesti