Za besmrtnost

U točno 21 sat na Atatürk Olimpijskom stadionu u Istanbulu poljski arbitar Szymon Marciniak označit će početak finalne utakmice Lige prvaka u kojoj će snage odmjeriti Manchester City i Inter. Utakmica je to u kojoj, barem na papiru, je favorit očit, jer Građani ove sezone djeluju nevjerojatno dominantno, a budući da su već osvojili Premier ligu te FA Cup, dojam je kako im prvi naslov Lige prvaka naprosto ne može (odnosno ne smije) pobjeći. Inter u prvenstvu nije briljirao, ali su zato osvojili Coppa Italiju nakon što su s 2-1 bili bolji od najvećeg ovosezonskog tragičara Fiorentine. Viole su rano povele, ali već do poluvremena su Nerazzurri okrenuli rezultat te ga onda u nastavku uspjeli i obraniti. Za to veliko crno-plavo slavlje na Olimpicu pobrinuo se dvostruki strijelac Lautaro Martinez, prva violina Inzaghijevog orkestra i igrač koji posljednjih nekoliko mjeseci puca od samopouzdanja. Osvojio je već ove sezone Svjetsko prvenstvo, Coppu je, dakle, praktički na svojim leđima odnio u urede Giuseppe Meazze, a eventualnim osvajanjem Lige prvaka, protiv moćnog, goropadnog, praktički bezgrešnog Manchester Cityja bi napravio veliki korak prema Zlatnoj lopti. Možda na prvu zvuči 'too much', ali što je još trebao učiniti?

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, na stranu sad sa Zlatnom loptom koja je lako moguće svojeg novog/starog vlasnika dobila još tamo 18. prosinca prošle godine, valjalo bi se malo detaljnije u ovom ogledu posvetiti talijanskom sastavu kojeg su svi unaprijed otpisali. A to možda i nije najpametnije. Inter, dakle, već neko vrijeme igra po principu toplo-hladno, s tim da su u završnici sezone ubacili u brzinu više. Naime, u posljednjih 10 utakmica imaju devet pobjeda (dvaput je pao Milan, po jednom Roma, Lazio, Fiorentina…) i svega jedan poraz (Napoli), s tim da im je napad prilično raspoložen (u pet utakmica zabili su tri ili više pogodaka). Lautaro je konstanta u vrhu, dok je 'drugi' napadač Džeko ili Lukaku. Što više reći, Inzaghi definitivno u tom segmentu ima slatke brige…

Ono što ga muči uoči finala su zdravstveni statusi Corree i Mhitarjana. Sve ostalo je, više-manje, na mjestu. Neće tu biti izmišljanja tople vode, Inzaghi će svoju momčad na teren poslati u sustavu 3-5-2, s tim da bi kao korektor vezne linije od prve minute na terenu trebao biti Marcelo Brozović. Iako nije bio u dobroj formi poslije SP-a, Marcelo je uhvatio radnu temperaturu te je opet jedan od boljih pojedinaca Nerazzurra u posljednjih nekoliko utakmica. Zanimljivo je da je Mateo Kovačić, koji je svakim danom sve bliži Cityju, istaknuo kako će u finalu navijati za svojeg reprezentativnog suigrača i svoj bivši klub, s tim da je možda mogao malo pragmatičnije pristupiti postavljenom pitanju uzmemo li u obzir nemilosrdnost engleskih medija. Ako Inter kojim slučajem ode do kraja, nemojte se iznenaditi ako Kovačić, barem od engleskih medija, bude prozvan…

Sigurno Kovu neće prozvati Pep Guardiola. On ne pridaje tako veliku pažnju onome što puni naslovnice engleskih, španjolskih i talijanskih medija. Ne znači to da je spokojan, naprotiv, u njegovoj glavi cirkulira toliko informacija da još jedan dodatni pritok istih zaista nepotreban. Ove sezone se City dosta mučio s formom. Kao kod pravog dizelaša, trebalo je proći podosta vremena prije nego što se mašina zagrijala i krenula neumoljivo raditi. Par 'sitnih' preinaka je napravio, neki igrači su prvi put u svojim karijerama zaigrali na pozicijama koje im je odredio, a kulminacija tog njegovog pretjeranog razmišljanja o svemu je da je nogometni svijet ostao zadivljen i da je njegova momčad na koračić od ‘hat-tricka’.

Guardiola: "Osjećam leptiriće u trbuhu, ali moramo malo pričati, a puno raditi"

Inzaghi: "Osveta za Romu i Viole? Puno bi značilo. Penali? Trenirali smo ih"

Ako Pep uspije ostvariti snove šeika koji trofej Lige prvaka sanjaju otkako su prvi cent uložili u klub, onda će onim njegovim protivnicima i mrzitelja ostati samo mrvice s kojima će ga pokušati omalovažiti. Katalonski mag je nedavno 'izmislio' novu formaciju, oteo je svojem prijatelju Mikelu naslov prvaka Engleske kojeg su mnogi Topnicima unaprijed pripisali, da bi onda, povrh svega, protiv najvećeg rivala Uniteda osvojio i najprestižniji trofej na Otoku – FA Cup.

Taj 3-2-4-1 sustav koji je pripremio i za današnji ogled je uistinu poseban. Ali, poseban je i Pep. Ako njegova momčad uspije slaviti, bit će mu to treći naslov Lige prvaka i prvi nakon čak 13 godina čekanja. Ali, kao da je to bitno. On niže trofeje, uspjehe, mijenja nogomet. On radi nezamislivo. I sve to na jedan prekrasan način. City igra nogomet kako se nogomet treba igrati. U ovom stoljeću u istu rečenicu s njegovim Cityjem mogu ući tek Real Madrid, koji je na krilima Ronalda osvojio četiri Lige prvaka, potom Barcelona, ona Pepova, unikatna, drugačija, a onda i Wengerov Arsenal predvođen Vieirom, Henryjem i Bergkampom. “Nitko nas ne voli zato što svi žele biti poput nas”, jednom je prilikom rekao Thierry Henry, vjerojatno najveći Topnik u povijesti. I nije bio u krivu. Uostalom, iz istog se razloga mrzila Pepova Barca, Zidaneov Real Madrid i sada opet Pepov City. I uskoro bi se iz istog razloga mogao mrziti Artetin Arsenal.

Na korak do 'svetog grala': City ne želi uprskati povijesnu priliku (GRAFIKA)

Inter ne igra samo za sebe, nego i cijelu Italiju, Inzaghi neće puno filozofirati (GRAFIKA)

City ni početkom godine, odnosno drugog dijela sezone, nije djelovao nesavladivo. Uostalom, porazio ih je Southampton u EFL Cupu, potom United i Tottenham u prvenstvu, ali od tog 5. veljače i poraza od Pijetlova, u glavama Građana se dogodio neki klik. Narugali su se RB Leipzigu (7-0), Burnleyju (6-0) i Liverpoolu (4-1) te su nakon tih pobjeda samo nastavili gaziti sve pred sobom. Riješili su Arsenal, lako se obračunali s Bayernom, Real Madrid je uzvratnoj utakmici polufinala bio bez ikakve šanse… Apsolutna rapsodija i nogomet u kojem je svaki nepristrani gledatelj mogao uživati! Otkako su počeli prakticirati taj famozni 3-2-4-1 sustav, Pepov sastav upisao je 21 pobjedu, pet remija i svega jedan poraz. Onaj protiv Brentforda u posljednjoj, potpuno nebitnoj prvenstvenoj utakmici.

Građani danas možda imaju ulogu velikog favorita, ali nešto će se pitati i Nerazzurre. Pep protiv Simonea, City protiv Intera. U gradu koji diše nogomet. I u kojem smo, prije 18 godina, imali prilike gledati jedno od najboljih finala u povijesti ovog natjecanja. Danas će i jedan i drugi trener pokušati osigurati svoju besmrtnost. S tim da ju je Guardiola, vjerujemo, već davno kapario.

Valja naglasiti kako će finale suditi Poljak Szymon Marciniak koji bi uskoro mogao odnijeti svoje talente, baš poput Benzeme, Kantea i mnogih drugih megazvijezda, u Saudijsku Arabije. Odradio je sjajan posao u finalu Svjetskog prvenstva, isto tako je vodio polufinalni ogled Cityja i Real Madrid te je sada, kao svojevrsnu nagradu, dobio priliku biti prvi sudac u povijesti koji će u istoj sezoni suditi dvije najveće utakmice. Njegovi pomoćnici u današnjem finalu bit će Paweł Sokolnicki i Tomasz Listkiewicz (oba Poljska), četvrti sudac je István Kovács (Rumunjska), dok će u VAR sobi biti Tomasz Kwiatkowski (Poljska), a njemu će asistirati Marco Fritz (Njemačka).

Tekstualni prijenos utakmice je na Germanijaku, a prijenosi na HRT-u i Arenisport.