Vušković i Gvardiol nisu porculan: ako su projekt, neka prežive i Sevillu

Možda upravo zato Bilić nije krenuo u reprezentativni “facelifting”. Nije bilo debitanata, nije bilo velikih rezova, nije bilo dramatičnih poruka. Popis je ostao vrlo sličan Dalićevu, a nositelji su, naravno, ostali isti: Luka Modrić, Mateo Kovačić i Ivan Perišić. Trojica koja su ponovno povukla kada je trebalo, diktirala tempo i vodila Hrvatsku prema pobjedi.

To je, s jedne strane, lijepa vijest. Kontinuitet je najskuplja roba u nogometu, a Hrvatska ga ima. S druge strane, pomalo je zabrinjavajuće što se i dalje toliko toga svodi na Modrića i Perišića. Oni su i dalje motor, volan i, po potrebi, rezervni kotač. Hrvatska očito još nije spremna za potpunu smjenu generacije — ne dok se na njih oslanja u mjeri u kojoj se oslanja.

Zato ostaje žal što nismo vidjeli Martina Baturinu, kojega je zaustavila viroza. Ostaje pitanje hoće li se oporaviti do utorka i ogleda sa svjetskim prvacima. Protiv Španjolske bi takav profil igrača mogao biti itekako koristan, pogotovo u utakmici u kojoj će Hrvatska vjerojatno morati više trčati za loptom nego je držati pod kontrolom.

“O Španjolskoj sve znamo. Bitan nam je rezultat, ali jasno je da ćemo voditi računa o promjenama”, rekao je Bilić nakon Praga.

I mora voditi računa. Četiri utakmice u kratkom razdoblju nisu šetnja, pogotovo ne za igrače koji u klubovima već žive na rubu minutažnog preopterećenja. Trebat će rasporediti snagu, svježinu i živce. Ali teško je očekivati da Bilić odmah posegne za potpunom rekonstrukcijom sastava.

Primjerice, razbijanje stoperskog tandema Luka Vušković – Joško Gvardiol ne bi bilo baš najsretnije rješenje. Protiv Češke nisu bili briljantni. Nisu bili ni odlični, a ruku na srce, nisu bili ni posebno dobri. Bili su korektni, što je u reprezentativnom nogometu često dovoljno da se utakmica preživi bez većih drama. Ali kakvu bi poruku Bilić poslao kada bi ih već nakon prvog zajedničkog nastupa razdvojio?

Pogotovo nakon što je jasno naznačio da je riječ o paru budućnosti. A upravo bi taj tandem mogao postati jedno od obilježja Bilićeva povratničkog mandata. Ako su Vušković i Gvardiol projekt za godine koje dolaze, onda ih ne treba tretirati kao porcelansku figuricu koju se vraća u vitrinu čim se malo zatresla. Treba ih gurati, slati u vatru i pustiti da pogriješe. Samo tako mogu uhvatiti zajednički ritam, naučiti čitati jedan drugoga i stvoriti automatizme koji se ne rađaju na treningu od sat i pol.

Bilić, naravno, ima alternative. Josip Šutalo igrač je koji uglavnom odradi ono što mu se zada, bez previše buke i teatralnosti. Tu je i Marin Pongračić. Ima i rješenja za lijevog beka ako Ivana Perišića vrati bliže golu, gdje je opasniji i prirodniji. No Gvardiola ne bi trebalo ponovno gurati na bok samo zato što može igrati tamo.

Lijevog beka može odraditi Josip Stanišić, dok se na desnoj strani mogu pronaći rješenja u Kristijanu Jakiću ili Ivanu Smolčiću iz Coma. Gvardiolu sada treba dati kontinuitet u sredini obrane, sa Vuškovićem.

U napadu bi od prve minute priliku mogao dobiti Ante Budimir, protiv reprezentacije zemlje u kojoj je izgradio respektabilno ime. Marco Pašalić, joker iz Praga, također ima argumente za veću minutažu. Vezni red mogao bi ostati isti kao protiv Češke, ali uz pažljivo doziranje. U drugom dijelu prostora bi mogli dobiti Lovro Majer i Josip Mišić, a svakako i Nikola Vlašić ili Mario Pašalić.

Varijanti ima dovoljno. Rješenja također. Ali Bilić ne bi smio dopustiti da ga prvi veći test natjera na panične poteze. Španjolska će biti sasvim drukčija priča od Češke. Hrvatska bi sada mogla preuzeti ulogu koju je u Pragu imala Češka: više defenzive, više trka bez lopte i više čekanja na trenutak kad se otvori pukotina. Za jednu brzu tranziciju… Španjolska će, pak, pokušati dominirati posjedom, kao što su Vatreni dominirali u subotu.

I baš zato će susret u Sevilli biti idealan test za Vuškovića i Gvardiola — dvojac čija se kombinirana tržišna vrijednost već vrti oko 150 milijuna eura. U Pragu su imali loptu, prostor i komfor. U Sevilli bi mogli imati tek nekoliko sekundi za odluku i mnogo više situacija u kojima se plaća svaki krivi korak.

Ako su budućnost, onda ih treba istrpjeti.