Vjerujem, ne vjerujem!

U nekim drugim okolnostima bio bi to događaj za proslavu uz tamburaše, ali, s obzirom na sva obećanja, kojih smo se naslušali, raznih ideja i vizija, za ovu prigodu više odgovara Bajagina pjesma iz naslova. Vjerovali bismo da je to - to, ali ali dok ne vidimo konkretne pomake, dok ne vidimo kranove i bagere, dapače, dok ne začujemo prvi sučev zvižduk na novom, ili rekonstruiranom Maksimiru, još ne vjerujemo. I čaša pjenušca, kojom bi bilo prigodno nazdraviti nakon ugovora koji su potpisali Grad Zagreb, Vlada RH i Kaptol, teško može isprati gorčinu, koju je stvorila činjenica da su nas 20 i nešto godina sustavno lagali. Ne, nisu dijelili predizborna obećanja, prosipali demagogiju i populizam, već svjesno lagali, crtali projekte novog stadiona, a da su negdje u ladici skrivali da uopće postoji neka zabilježba na zemljište, da je nešto sporno i da najprije to treba riješiti. Prošlo je, pak, više od dvije godine otkad se saznalo za taj 'stini detalj', tek nešto manje vremena od trenutka kad su se sve tri strane složile i dogovorile, eto, potpisali su ga tek danas.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Potpisan je sporazum koji se čekao godinama, više nema prepreka za izgradnju Maksimira!

Hrvatski prvak i Barićev 'Dinamo iznad svih' pozdravili sporazum: "Ovo otvara novo poglavlje našeg kluba"

Rasprodan Maksimir odgovor je na dvojbu, koja ovog proljeća prati Dinamo. A kako će svoje dvojbe riješiti Jakirović?

To jest veliki korak, odnosno, korak bez kojega su svi daljnji koraci nemogući i možemo optimisitčno zaključiti da smo novom Maksimiru bliže nego što smo bili jučer. Ali, i dalje smo vrlo daleko. Ako smo dobro pročitali izvješće s potpisa ugovora, u njemu jasno piše da u roku dvije godine Grad mora ispuniti svoje obveze prema Crkvi i krenuti u realizaciju tog dijela sporazuma. Ali, nigdje ne piše u kojem bi roku trbao biti završen stadion. I što ako ne bude? Sudeći prema riječima gradonačelnika Tomislava Tomaševića, tek će sad krenuti prava rasprava oko toga kako bi taj stadion trebao izgledati, koje će sve sadržaje imati, kako će se financirati. Tek se treba otvoriti arhitektonski natječaj, tražit će se investitori, sve ono što načelno moglo biti riješeno i prije potpisivanja ovog trostranog ugovora. Ne samo to, još uvijek ne znamo što će biti s Kranjčevićevom, čija je gradnja već trebala krenuti, projekt je već bio predstavljen javnosti, a novac, navodno, osiguran iz proračuna.

Važno je odrediti gdje će Dinamo igrati dok se gradi stadion i je li Kranjčevićeva uistinu pravo rješenje. Mnogi Dinamovi navijači, poučeni dosadašnjim politčkim 'prevarama', strahuju da bi privremenim preseljenjem na Trešnjevku, vremenom Dinamo izgubio Maksimir i da se nikad u njega neće vratiti. Postoji ideja, koju, recimo, zagovara predsjednički kandidat Otto Barić, da bi Dinamo trebao ostati u Maksimiru, igrati na njemu ili na privremenom montažnom terenu na Sveticama, dok se gradi tribina po tribina. U svakom slučaju, puno će još vremena proći dok ugledamo novi stadion i još je puno prepreka na tom putu. Riješena je tek prva, možda najvažnija, ali ne i jedina i najveća.

S obzirom da smo ipak u izbornoj godini, količinu skepse povećava pitanje što će biti kad izbori prođu i koliko će vremena uistinu trebati za sljedeći korak i, što volimo reći, za prvu lopatu, iako smo se i lopata na toj lokaciji već nagledali. Malo vjerujemo, malo ne vjerujemo, ali nadamo se da ipak nećemo dočekati toliko dugo da novi Maksimir gradi supersofisticirana umjetna inteligencija. Iako, možda bi i ova postojeća, sve to potpisala, riješila i izgradila davno ranije.