Vizionarska predaja štafete vođi nove La Masije

Opjevana La Masia, svojevrsni inkubator nogometnog velikana Barcelone iz kojega su proizašla imena poput Xavija, Andresa Inieste, Gerarda Piquea i Lionela Messija, u nedjeljnoj je utakmici na Camp Nou ponovno postala subjektom priča nogometnih zaljubljenika.

U 14. kolu La Lige, Blaugrana je pobijedila Villarreal rezultatom 2-0. Prvi pogodak djelo je djeteta kluba, Piquea, koji se nakon stasavanja u La Masiji i kratkog, 'odmetničkog', dijela karijere u Manchester Unitedu, ponovno vratio svojoj prvoj ljubavi u kojoj je proveo najznačanije godine igračke karijere. Drugi pogodak djelo je mladića koji se odaziva na ime Carles Alena, a njegov pogodak mogao bi, u retrospektivi za par godina, označavati svojevrsni simbol smjene generacije u Kataloniji.

Nakon što su zenit svoje karijere prošli Iniesta i Xavi, u posljednju fazu karijere - pošteno zagazivši u 4. desetljeće života – ušli su i Pique, Busquets i Messi. Rad omladinskog pogona već se posljednjih nekoliko sezona gleda pod povećalom kako bi dao nasljednike ovih živućih legendi kluba, ali taj proces nije tekao prema planovima. Mnogi se nisu snašli, kako zbog zahtjevnog načina života, tako i zbog ogromnog pritiska na mladim igračima, o čemu je za The Players Tribune pisao i nekadašnji stoper Barce, Marc Bartra.

Uz svojevrsnu promjenu sportske politike Katalonaca ulaganjem ogromnog novca u pojačanja (Coutinho, Dembele, Malcom, Arthur), stigli su do toga da trenutno u prvoj momčadi za budućnost imaju samo dvojicu igrača poteklih u vlastitom inkubatoru, koji konkuriraju za udarnu postavu, ne računajući prethodno nabrojane senatore. 25-godišnji Rafinha se posljednjih tjedana već počeo buniti zbog nedostatka minutaže, dok je godinu stariji Sergi Roberto van pogona, vrlo vjerojatno, do kraja kalendarske godine zbog ozljede, ali je redovna opcija za desni bok.

Uz njih, tu su mlade, nadolazeće snage koje minutažu dobivaju na kapaljku, a riječ je o – također, trenutno ozlijeđenom – Sergiju Samperu te Muniru El Haddadiju. Zbog potpune pošasti ozljeda u svlačionici na Camp Nou, trener Ernesto Valverde po drugi put je posegnuo za 'pojačanjem' iz B momčadi, priključivši za ogled protiv 'Žute podmornice' uskoro 21-godišnjeg veznjaka Carlesa Alenu.

Mladić koji će 5. siječnja proslaviti rođendan, prošle je sezone bio najbolji strijelac B momčadi u drugoj španjolskoj ligi s 11 prvenstvenih golova na svom kontu. Za drugu momčad igra još nekoliko prospekata, poput 19-godišnjih stopera Chumija, defanzivnog veznjaka Oriola Busquetsa i nešto ofenzivnije orijentiranog Riquija Puiga.

Alena je ove sezone nešto slabijeg učinka, ali prvenstveno zbog ozljede aduktora desne noge koja ga je zadesila u lipnju, a upravo prije nje je odlučeno da će ići na pripreme s prvom momčadi. Iako se na kraju zbog navedenog problema nije družio s prvom momčadi na turneji po Sjedinjenim Američkim Država, trener Valverde ga ove jeseni – posredstvom ozljeda u svlačionici – polako uvodi u prvu momčadi, a ove je sezone upisao nastup u Kupu te po 20 minuta u utakmicama s Betisom i Villarrealom.

Mladi plemeniti veznjak Barce - čiji je otac Francesc bio napadač drugoligaša Xereza i Lleide - prije dvije godine je bio povezivan s odlaskom u redove Manchester Uniteda, ali 20-godišnjak je odlučio svoju karijeru postepeno graditi u matičnom klubu. S obzirom na odličan dijapazon oružja kojim raspolaže – motoričnost, profinjena tehnika i vizija te fantastičan osjećaj za priključenje napadu da dalekometnim udarcima ugrozi protivnička vrata – mogao bi ubrzo postati igrač na kojega će se oslanjati igra Barcelone.

Iako je pred Lionelom Messijem još nekoliko sezona igre na najvišoj razini, u nedjelju navečer na simboličan je način prepustio 'štafetu' mlađim snagama La Masije da polako preuzimaju ulogu i navikavaju se na najveće prohtjeve jednog od najvećih klubova svijeta. Simbolika je vrlo jasna – 1. svibnja 2005. godine, Ronaldinho je vizionarskim lob-pasom proigrao tada 17-godišnje čudo od djeteta iz Argentine, koji je još boljim lobom matirao vratara Albacetea za prvenstveni prvijenac u dresu jedinog kluba za koji je ikada nastupao u seniorskoj karijeri.

Upravo te 2005. godine Alena je kao 7-godišnjak stigao u La Masiju, a 13 godina poslije na vizionarsku asistenciju peterostrukog osvajača Zlatne lopte iz Argentine, mladi Alena potkopava loptu i lobom matira suparničkog vratara na Camp Nou za prvi pogodak u La Ligi.

„Moj gol? Puno je lakše igrati s Messijem jer on je jedini igrač koji ti može tako dodati loptu – nitko drugi to ne bi uspio vidjeti na terenu“, rekao je mladi Alena, potom otkrivši koji su mu sljedeći ciljevi: „Moj glavni cilj je zadati probleme treneru pri odabiru igrača za utakmicu. Želim da moje ime bude u njegovoj glavi“.

Naravno, u startu treba odbaciti usporedbe momka - koji je predstavljao Španjolsku u mlađim uzrastima (U-16 i U-19) - s igračima poput Lionela Messija, pa čak ga uspoređivati i sa Xavijem, Busquetsom i Iniestom. Iako je, prema vlastitom priznanju, mnogo naučio od 'don' Andresa, "pogotovo po pitanju Barcinog koncepta i pozicioniranja na terenu". Takve usporedbe već su krenule s brazilskim veznjakom Arthurom, a ne pomažu ni treneru, ni samom igraču. Carles Alena drugačiji je tip igrača od navedene trojke iz veznog reda, a pogotovo od neponovljivog Lionela Messija. Međutim, uz kvalitetan nastavak razvoja i strpljenje od strane katalonske struke, Alena bi mogao postati predvodnik novog vala Barcine škole nogometnih umjetnika.

Piše: Ivan Grubišić

(Foto: Reuters)