T. NičotaViduka za Germanijak: "I danas se pitam zašto sam morao iz Dinama, ali učinili su mi uslugu! A Bišćan je trener za velike stvari"
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 22.04.23. | 08:05
S bivšim centarforom Modrih družili smo se na proslavi 70.rođendana Croatije iz Melbournea, australski Hrvati i povratnici u domovinu sjećaju se slavnih dana slavnog kluba
Danas su takva okupljanja rijetkost, mnoge su tradicije odavno izumrle, no ovo bi okupljanje tek trebalo postati tradicija. Prvi su se put skupili lani, a ove je godine ipak bila okrugla obljetnica, 70. rođendan Croatije iz Melbournea, kluba koji su hrvatski iseljenici osnovali 1953. Kroz klub koji danas nosi ime Melbourne Knights i koji je dvaput bio australski nacionalni prvak, prošla su velika imena poput Marka Viduke, Joea Šimunića, Stjepana Lamze, Željka Adića, Joeya Didulice, Petera Beardsleyja, Jasona Culine, Stevea Horvata, Eddieja Krnčevića, trener je bio Mirko Bazić... Slavna su vremena daleko iza Knightsa (ili Croatije), sad je klub u drugom ligaškom rangu, ali uspomene i bogata povijest su ostali, a u Zagrebu su se okupili navijači Melbournea koji danas žive u Hrvatskoj, uz neke koji su stigli i iz Australije.
Među šarolikim društvom, starima i mladima, bili su i Mark Viduka i Joe Šimunić. I dok je Šimunić baš postao bivši izbornik U19 reprezentacije, ali već je znao da će za koji sat biti predstavljen kao novi predsjednik Rudeša, Mark Viduka, sjajni Dinamov centarfor iz 90-ih nije usko vezan uz nogomet. Društvo je ostalo, povezanost s Croatijom, melbourneskom i zagrebačkom također, ali Viduka je danas vlasnik kafića u Zagrebu. I, šali se na svoj račun.
"Ne radim ja, imam konobare. Ja samo za....am goste, zato ih i nemam puno.", rekao je Viduka, koji se rijetko pojavljuje u javnosti. Ali, ovom prilikom ipak je pristao na razgovor, krenuli smo, naravno, s Melbourne Knightsima.
"Naravno da pamtim te igračke dane, pogotovo kad smo 1995. osvojili naslov. Bio je to veliki događaj na sve nas, veliki dan u povijesti kluba. Svi znaju što je hrvatskoj zajednici u Australiji značila Croatia, pogotovo tih godina.U kontaktu sam s bivšim igračima, to su lijepa sjećanja. Imali smo dobru momčad, bili smo mladi. Čak je Mirko Bazić došao iz Hrvatske dok sam ja tamo bio, uspjeli smo to osvojiti, prekrasne su to uspomene."
Potvrdio nam je Viduka nešto što smo nekoliko puta čuli te večeri, ali ranije, da se puno ljudi zadnjih godina iz Australije vratilo u Hrvatsku, čak i ne samo Hrvata, već i 'pravih' Australaca. Navodno se ti povratnici broje u tisućama, neki će reći da ih je i blizu 10 tisuća.
"Puno Hrvata imaju dolje, uvijek imaju osjećaje prema Hrvatskoj i puno ih se vratilo. Svaki čovjek dolje ima potajno neku želju da se vrati, ali nekad nije moguće iz raznih razloga. No, sad je dosta ljudi koji su se vratili i zbog korone, tamo su mjesre bile vrlo stroge, neki su se možda su se malo i razočarali u Australiji. To je bogatstvo, naša dijaspora, ne iskorištavamo dovoljno te resurse, zadovoljavamo se time da oni pune četvrtinu proračuna, da šalju novac, a mogućnosti su puno veće."
Prešli smo ubrzo na nogometne teme, njegova se generacija pomalo vraća na velika vrata, u drugim ulogama. Dario Šimić došao je u Dinamo kao član Uprave, Igor Bišćan odnedavno je trener.
"Vidio sam, drago mi je što su dobili šansu. Uvjeren sam da je Bišćan jedan od najboljih mladih trenera, ima kapacitet za velike stvari, mogao bi napraviti nešto posebno. Iako, Dinamu je otišlo dosta igrača, neće mu biti lako. Ponekad sam u kontaktu s tim dečkima iz generacije, neki dan sam baš bio sa Stjepanom Tomasom i Gocom Jurićem."
Kad bi uspoređivao ovaj današnji Dinamo s onim iz svog vremena, kakav bi bio zaključak?
"Dinamo je, kompletno, kao klub drugačiji nego onda. Tada je tu bio Tuđman, vrijeme rata i poslije rata, potpuno drugačija situacija. Imali smo i mi tada rezultate i uspjehe u Europi, ali Dinamo danas ostvaruje stvarno vrhunske rezultate. Ovo je odlična generacija, lijepo je gledati kako se ti dečki bore za klub, svaka im čast."
Jedino, mnogi se slažu da nedostaje centarfor Vidukine kvalitete i načina igre?
"Pa, Petković je tamo, on je taj, sličan je tip igrača kao ja. A i sjećam se, kad sam bio tu htjeli su me se riješiti i na kraju sam otišao."
Mnogi su tada bili klinci pa se i ne sjećaju što se točno dogodilo?
"Ha, i ja sam bio klinac. Da sam imao ovu glavu, ovu pamet, vjerojatno bi bilo drugačije. Ne znam ni danas što je bilo, zašto su me tjerali, možda je netko htio nešto zaraditi u klubu. Ne kažem da jest, pitam i ja sebe često to pitanje."
Sve je kulminiralo nakon onog promašaja protiv Ajaxa u Ligi prvaka, u prvoj utakmici koja je završila 0:0?
"Ne znam... U nogometu imaš puno promašaja, pa, gledali ste ovu utakmicu Bayerna i Cityja, recimo, koliko je tu bilo promašaja i nikome ništa, život ide dalje. Jedino ako te uzmu na pick neki ljudi... Ali, sad kad gledam s ovog odstojanja, hvala Bogu da je tako ispalo, da nisam otišao ne bih pola toga napravio u karijeri. Učinili su mi uslugu!"
Definitivno, karijera je bila odlična. Celtic, Leeds, Middlesborough, Newcastle. Gdje se danas najbolje osjeća?
"Gdjegod sam igrao, ostali su prijatelji i sjećanja, u svim sam klubovima ostavio trag."
Igrao je i za reprezentaciju Australije, na SP-u i protiv Hrvatske, nije bio među onima, koji su odabrali Hrvatsku. A ima li danas u Australiji igrača hrvatskih korijena, koji bi igrali za Hrvatsku i koji bi mogli kvalitetom igrati za Hrvatsku?
"Ima talenata, vjerojatno ima, tko ne bi volio igrati za Hrvatsku. Ali, mi smo tada bili najjači igrači u najjačoj ligi, sad ne znam kakvi su mladi pogoni Melbournea i Sydneyja, velika je razlika igrati za Hrvatsku i ta dva kluba. Ali, sve je moguće, evo od Skoke mali, Noa, igra u Hajduku, on je vrhunski talent."
A njegov sin, nije više u nogometu?
"Ne igra više mali. Naslijedio je gene, ali nije svatko za profesionalni nogomet. A ja nekad odem na utakmice, nekad i u Englesku, imam i tamo puno prijatelja."
Vrijeme nam je isteklo, počinjao je kviz o povijesti Croatije Melbourne, natjecao se i Viduka, kao i Šimunić i ostali. Nešto kasnije stigli su i harmonikaši, fešta je potrajala. A sljedeće druženje sazvali su za godinu dana, u još većem broju.
