
VIDEO Strasbourg puno teže od očekivanog preko drugoligaša do polufinala Kupa, O'Neil uoči Rijeke ne može mirno spavati
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 03.03.26. | 22:55
Domaćin ima ogromnu kvalitetu, ali Rijeka, na svoj dobar dan - s njima itekao može igrati!
Nogometaši Strasbourga uspjeli su, i to puno teže od očekivano, izboriti polufinale Kupa nakon što su na svojem Stade de la Meinau s 2-1 svladali Reims, u ovom trenutku trećeplasiranu momčad Ligue 2 koja je prošle sezone ispala iz elitnog ranga francuskog nogometa nakon osam uzastopnih godina u njemu. Za domaćina, koji zaista nije briljirao u ovom ogledu, pogotke s bijele točke postigli su Pannicheli (83.) te Enciso (87.), za goste je zabio Zabi (90.), s tim da su sasvim sigurno odgovore na neka pitanja dobili i Riječani koji su mogli vidjeti u ovom ogledu kako Strasbourg, usprkos ogromnoj kvaliteti koju imaju, nije momčad protiv koje se ne može igrati!
U prvom dijelu Strasbourg je bio bolja momčad, ali do pogotka nisu uspjeli doći. Na golu gostiju je izvrstan bio Olliero, posebno se istaknuo obranama na udarce Nanasija te Douea, definitivno ponajboljih igrača domaćeg sastava. Doue je bio posebno blizu pogotka u 34. minuti kada je pogodio vratnicu, dok je u nastavku te akcije za Strasbourg sviran i kazneni udarac, ali je glavni sudac opravdano promijenio svoju odluku nakon intervencije VAR-a pa zbog simuliranja Gessime Yassineu pokazao žuti karton.
Strasbourg je veliku većinu svojih napada gradio preko svoje desne strane, a Guela Doue, iako desni bek, je bio jedan od najopasnijih igrača u prvom dijelu. Dakako, prilično je lako bilo za shvatiti da je mozak i srce igre Strasbourga Valentin Barco, igrač koji igra lijevog od dvojice središnjih veznjaka u sustavu 4-2-3-1, s tim da ima znatno slobodniju kretnju od Outtare koji je rigidno čuvao poziciju i bio 'na stand by' da gosti ne pobjegnu u kontranapad te na krivoj nozi uhvate domaći sastav. Barco se znao izvući čak i na poziciju Duea pa onda zavijenim ubačajem na drugu vratnicu potražiti neke od svojih suigrača, baš kao što je u nekoliko navrata otišao praktički skroz do lijeve aut-linije, kao da igra na mjestu lijevog beka (to mu je i bila pozicija sve dok nije došao u Strasbourg) pa onda s poludistance gađati 'target mana' Pannichelija koji je veći dio utakmice bio – pod trostrukom pažnjom!
Reims je utakmicu odigrao u sustavu 5-4-1, s tim da u prvom poluvremenu nisu ni razmišljali što će napraviti kada pređu centar. Bojang je kao najistureniji igrač svoje momčadi uglavnom bio na nekih 35 metara od gola Reimsa, što dovoljno objašnjava kakvih se prvih 45 minuta moglo pogledati u Elzasu.
U drugom dijelu nije bilo nekih većih taktičkih promjena. Simpatično je bilo vidjeti prvi napad Reimsa, bilo je to 'Hail Mary' dodavanje koje je okončano napadačkim prekršajem, a prije nego što su se igrači uspjeli podići s travnjaka, devet od 10 igrača gostiju već je bilo na svojoj polovici.
Bilo je samo pitanje trenutka kada će Strasbourg povesti, a to se dogodilo u 83. minuti. John Joe Patrick Finn igrao je rukom u svojem 16-ercu, a Pannicheli je rutinski realizirao najstrožu kaznu, s tim da mu ju je htio 'oteti' Enciso koji je 10-ak minuta ranije ušao u igru. No, Barco je smirio sitauciju i Plavi 9 zabio je svoj 17. pogodak u sezoni u 32. nastupu. Doduše, prije toga je najveća prilika drugog dijela bila ona gostujućeg desnog beka Sekinea koji je u praktički prvom opasnom izlasku gostiju u 16-erac Strasboruga fenomenalno opalio s 14 metara iskosa, ali je njegov udarac izvrsno obranio Penders.
Posljednjih 20 minuta domaćin je odigrao u formaciji koju je gotovo pa nemoguće nacrtati, s dva stopera, jednim zadnjim veznim, dva wing-backa, dvije polušpice, dva krilna napadača te tek jednom isturenom devetkom. Ne samo da suludo zvuči, već je tako i izgledalo.
Enciso možda nije uspio zabiti u 83., ali jest u 87. minuti. I to također s bijele točke. Ovog puta nije morao ulaziti u 'fajt' sa svojim suigračima, Argentinac je odmah po pogotku napustio teren, dok je mladi Paragvajac potom mirno postavio 2-0. Pred sam kraj utakmice, Zabi je za goste zabio za 2-1, s tim da je praktički odmah po njegovom pogotku označen i kraj susreta. Zanimljivo, nakon što su pozdravili svoje navijače, domaćini su stali u špalir pa pljeskom ispratili igrače Reimsa u svlačionicu što se zaista ne viđa tako često u nogometu.
Inače, uoči ovog ogleda francuski mediji o Strasbourgu su uglavnom pisali kao klubu koji je glavni krivac zašto je Felipe Luis dobio otkaz na klupi Flamenga. Naime, kako su doznali što francuski, a što brazilski mediji, Felipe Luis je proteklih tjedana pregovarao s gupacijom BlueCo oko njegovog potencijalnog angažmana. Zanimljivo, Felipe Luis je mislio da ga se razmatra kao nasljednika Liama Roseniora na klupi Chelseaja, ali ispostavilo se da je ideja BlueCoa bila da se prvo 'dokaže' na klupi Strasbourga, što sigurno neće biti drago čuti Garyju O'Neilu kojem je utakmica protiv Reimsa bila jubilarna 10. na klupi francuske momčadi te je sada na omjeru 6-2-2. Felipe Luis je, nakon što su za njegovu 'znatiželju' doznali čelnici Flamenga, dobio kratku poruku od Josea Bota u kojoj je pisalo 'hvala na svemu, ali tvoj mandat u klubu završava danas'. I to svega nekoliko sati nakon što je u državnom (regionalnom) nogometnom prvenstvu Rio de Janeira (Campeonato Carioca) njegova sada već bivša momčad svladala Madureira s čak 8-0. Nevjerojatno.
Do utakmice s Rijekom pred Strasbourgom je još jedna utakmica, protiv Auxerrea u gostima u Ligue 1 (7. ožujka, 19 sati), što znači da imaju 'jedan dan više' odmora u odnosu na Riječane. Strasbourg je fizički dominantna momčad, njihov je nogomet intenzivan i potpuno su orijentirani na napad, s tim da treba istaknuti i domaću publiku koja je – usprkos drugoligaš kao protivniku – svih 90 minuta bila iznimno raspjevana i glasna.
Za kraj valja istaknuti i da je kod Reimsa možda i najbolji igrač na terenu bio Mory Gbane, 25-godišnjak iz Obale Bjelokosti koji je ovu utakmicu odigrao na mjestu zadnjeg veznog. Gbane je, za one koji žele znati više, najviše nastupa u svojoj karijeri zasad upisao u Prvoj NL, u dresu BSK Bijelog Brda, čije je boje branio čak tri godine prije nego što je prešao u ruski Himki. Tamo se zadržao godinu dana, zatim je preselio u Portugal gdje je igrao za Gil Vicente, da bi od veljače prošle godine preselio u Reims u transferu vrijednom pet milijuna eura. Zašto njegov talent nije prepoznao nitko u HNL-u, pitanje je na koje nemamo odgovor. A, prilično smo sigurni, ni oni.














.png.webp)



