Vagabundo

“Ovdje je rođen Komandant Sarri, narod Napulja zahvaljuje se kreatoru ljepote. Hasta siempre Comandante!”

Bio je ovo natpis na spomen-ploči postavljenoj na rodnoj kući Maurizija Sarrija u napuljskoj četvrti Bagnoli na ljeto 2018. godine. Obožavani trener upravo je završio treću sezonu na klupi Napolija, a iako u svom mandatu klubu nije donio ijedan trofej, navijače je osvojio karizmom i samopouzdanim napadačkim stilom igre.

Titulu Komandanta ovom lokalcu poteklom iz radničke obitelji priskrbili su strastveni javni nastupi u kojima je o nastojanju prekidanja Juventusove dominacije govorio kao o ‘osvajanju palače moći’, a s obzirom da nije skrivao ni svoja lokalpatriotska osjećanja, bilo je to sasvim dovoljno za status živuće legende kod većine strastvenih navijača Napolija.

Jednostavno su obožavali svog trenera koji je momčad podigao na viši nivo konkurentnosti i gotovo srušio ‘palaču moći’. U svakoj od tri Sarrijeve sezone u klubu Napoli je za vodećim Juveom zaostajao jednoznamenkasti broj bodova.

Skovani su pojmovi Sarriball koji je označavao njegov stil igre, te Sarrismo, širok pojam kojim su Napoletani označavali svoju varijaciju dišpeta, odnosno buntovničkog suprotstavljanja aktualnom poretku u nogometu i društvu.

Na Facebooku je bila pokrenuta veoma popularna stranica “Sarrismo - radost i revolucija” u čijem je opisu stajao citat francuskog književnika Alberta Camusa:

 “Ljepota bez sumnje ne diže revolucije. Ali doći će dan kada će ju revolucija trebati.”

Iako su trofeji izostali, Sarri je navijače jednostavno kupio ljepotom igre koju je njegova momčad demonstrirala. Napoli je bio brz i okomit. Današnji kandidat za Zlatnu loptu Jorginho pod njim je stekao igračku afirmaciju, Elseid Hysaj izgledao je kao ponajbolji bek Europe, a Lorenzo Insigne i Dries Mertens kao napadački tandem iz snova. Belgijanac je pod Sarrijem odigrao svoje najučinkovitije sezone koje su mu omogućile da kasnije na listi najboljih klupskih stijelaca u povijesti prestigne Diega Maradonu i Mareka Hamšika.

ALBERTO LINGRIA/Action Images

Najvatreniji domaći tifosi na stadionu koji je tada nosio ime San Paulo Sarrija su na transparentima nazivali “istinskim prvakom” i “Zlatnom loptom”. Profesionalni put ovog čovjeka čija je popularnost u Napulju u jednom trenutku dostigla i pomalo mitske karakteristike bio je veoma atipičan i nije djelovao kao da garantira dosezanje elitne razine unutar trenerske struke.

Njegov otac Amerigo Sarri dolazio je iz Toskane, a Maurizio se u Napulju se rodio u vremenu dok je Amerigo radio kao građavinski radnik za jednu lokalnu kompaniju. U djetinjstvu je živio u okolici Bergama, te u toskanskom mjestašcu Faelli, gdje je nakon završenog školovanja počeo raditi kao bankar.

Paralelno je Maurizio igrao kao stoper u nizu lokalnih amaterskih klubova, ali unatoč nekolicini odrađenih proba u klubovima viših rangova, nikada nije ostvario profesionalnu karijeru. Godine 1990. kada je bio 31-godišnjak odlučio je prekinuti igračku karijeru prošaranu ozljedama, te se paralelno s bankarskim poslom posvetiti treniranju lokalnih niželigaša.

Promijenio je niz klubova između šestog i osmog ranga talijanskog nogometa, a čak i na ovom nivou istaknuo se nevjerejatno pedantnim pristupom poslu. Njegov prvi trenerski nadimak bio je “Mister 33“ zahvaljući frapantnom broju različitih kombinacija za prekide kojima je podučavao svoje igrače.

Krajem 1999. preuzeo je šestoligaški klub Tegoleto, dao otkaz u banci i odlučio se u potpunosti posvetiti nogometu. Godinu dana kasnije u istom je rangu vodio Sansovino, izborio promociju u Serie D, a već u prvoj sezoni u igrao je i doigravanje za promociju u Serie C2, odnosno četvrti rang.

Tamo je svejedno dospio 2003. godine kada ga je zaposlio Sangiovannese, gdje je ostao dvije godine, a već u svojoj prvoj sezoni odveo je klub u treću ligu. Ovaj uspjeh nije prošao nezapaženo, pa Sarri 2005. prvi put kao trener napušta Toskanu i preuzima Pescaru, tada klub u Serie B.

Facebook: Sarrismo - Gioia e Rivoluzione

U idućih sedam godina vodio je isto toliko klubova u drugom i trećem rangu. Veoma važna gaža bila je ona u Sorrentu 2011. kojeg je vodio samo do zimske pauze, ali je počeo privlačiti pažnju ozbiljnijih nogometnih krugova beskompromisnim napadačkim stilom igre.

Na ljeto 2012. godine vratio se u Toskanu kako bi preuzeo Empoli. Već u prvoj sezoni izborio je doigravanje za promociju u Serie A, ali je u finalu bolji bio Livorno. Iduće sezone, osvojio je drugo mjesto Serie B i izborio direktan plasman u viši rang.

Bilo je ljeto 2014. godine, 55-godišnji nesuđeni toskanski bankar je nakon 24 godine karijere i 17 različitih klubova postao trener u Serie A. U premijernoj sezoni u najvišem rangu zauzeo je 15. mjesto i izbjegao ispadanje, a tada je stigao poziv iz njegovog rodnog Napolija s kojim će započeti najljepše razdoblje svoje trenerske karijere.

Na ljeto 2015. sa sobom je iz Empolija povukao Elseida Hysaja, a kupio je još Brazilca Allana i iskusnog vratara Pepea Reinu. Napoli je prošlu sezonu pod vodstvom Rafe Beniteza tavršio na razočaravajućem petom mjestu, ali Sarri je ekspresno podigao momčad i zaludio cijeli grad.

Zbog statusa lokalne legende nitko se nije ljutio kada je na ljeto 2018. godine prihvatio poziv Chelseaja. U Napulju je vladala tuga, ali nadjačavala ju je zahvalnost iz koje je postavljena i spomenuta spomen-ploča.

JOHN SIBLEY/Action Images

Ipak, Sarri se do sada u svojoj karijeri nikada nije uspio smiriti na jednom mjestu i ista ta spomen-ploča samo godinu kasnije biti će nasilno istrgnuta sa zida. Njegov kratki mandat u Chelseaju imao je uspone i padove, klub je zazuzeo treće mjesto u ligi iza nestvarno dobrih Liverpoola i Citya koji su bili van svake konkurencije. Osjetio je to na svojoj koži i Sarri kojeg je Pepova momčad u veljači 2019. rasturila sa 6:0 nakon čega se već počelo govoriti o ljuljanju njegove stolice, ali navijačima se iskupio osvajanjem Europa lige, koja je ujedno bila njegov prvi trenerski trofej.

Finale Liga kupa protiv Cityja izgubljeno je na penale, a obilježio ga je i poznati incident s Kepom Arrizabalagom. Djelovalo je da Sarri gubi konce nad svlačionicom i unatoč osvojenom kontinentalnom trofeju sve se glasnije govorilo o njegovom odlasku nakon samo jedne sezone u Engleskoj.

Međutim, onome što je obznanjeno 16. lipnja 2019. godine njegovi najzagriženiji obožavetelji se nikako nisu nadali. Chelsea je objavio da je sa Sarrijevim stožerom dogovorio raniji raskid ugovora, a da je sam Sarri odlučio raditi u Italiji kako bio bliže svojoj obitelji te da će jubilarni 20. klub u njegovoj karijeri postati Juventus.

Isti dan ploča nestala s njegovre rodne kuće u četvrti Bagnoli. Navijači Napolija jednostavno su se osjećali izdano da je njohv nekadašnji Komandat preuzeo rivala protiv kojih ih je nekada vodio u bitke i motivirao vojničkim govorima.

Daljnji rasplet situacije vjerojatno je svima poznat. Sarri se na novom poslu ponovno zadržao samo jednu sezonu. Predvodio je Cristiana Ronalda i društvo do novog Scudetta, ali nikako nije uspijevao nametnuti svoj prepoznatljivi stil igre. Juve je igrao konzervatinije i nije bio atraktivan i proaktivan kao većina Sarrijevih momčadi u prošlosti.

MAXIM SHEMETOV/Action Images

Prošlog ljeta odstupio je s posla i odlučio uzeti godinu dana odmora, sve dok ovog ljeta nije preuzeo Lazio. Njegova momčad kojoj je pridružio i hrvatskog veznjaka Tomu Bašića igra solidno i trenutno se nalazi na šestom mjestu, no s obzirom na Sarrijev trenerski renome, navijači u Rimu sigurno očekuju više.

Večeras ih ne čeka lak zadatak, a za njihovog trenera tu će sigurno biti i jak emocionalan ulog. Sarri će prvi put kao suparnički trener doći na stadion koji sada nosi ime Diega Armanda Maradone. Napoletani nikoga ne vole kao magičnog Argentinca, ali tamo između 2015. i 2018. godine Maurizio Sarri je osjetio barem jedan dio slilčnog obožavanja.

Situacija je sada dijametralno suprotna, Juventus mu većina nije spremna oprostiti pa će u svoj rodni grad doći s etiketom izdajnika i plaćenika. Posljednji put protiv Napolija je igrao u svibnju 2020. kada su mu se “njegovi” Južnjaci slatko osvetili pobjedom u finalu Kupa Italije. Toga dana Napoli je s 4:2 porazio Juventus, a domaća momčad i večeras će biti motivirana da se osveti treneru koji je nekoć imao status klupske legende.

Susret počinje u 20:45 sati. U devedeset minuta na ‘Maradoni’ doznat ćemo imaju li nove trupe Komandanta Sarrija snage za odnijeti pobjedu protiv vodeće momčadi prvenstva. Netrepeljivost i atmosfera koja će ga dočekati na tribinama ovu utakmicu će defitivno učiniti stresnom čak i za prekaljenog trenerskog Vagabunda koji je u svojoj karijeri na klupi 21 kluba prošao gotovo sve.