Utakmica bez publike je kao juha bez soli
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 26.11.18. | 00:01
S razglasa su treštale pjesme o ljubavi prema Hajduku, baš su nekako tupo odjekivale odbijajući se od praznih tribina
Kiša je neumoljivo ispirala splitske ulice, na prilazima Poljudu, pet minuta do početka dvoboja Hajduka i Slaven Belupa tri policijska automobila čuvaju prilaze stadionu, valjda da nezvani gosti ne bi upali, na svakom ulazu po jedan zaštitar. I to je to, treća Hajdukova utakmica bez publike, čak nema ni neke drame. Navikli ljudi. S razglasa su treštale pjesme o ljubavi prema Hajduku, baš su nekako tupo odjekivale odbijajući se od praznih tribina. Nogomet bez publike, to vam je kao juha bez soli. Kažnjavati izgrede treba, ali uzeti nogometu publiku najgori je mogući način. Mora postojati nešto drugo...
"Ajmo", zaorio je Hajdukov kapetan Josip Juranović kada je počinjala utakmica.
Rijetko kada se čuju takve stvari u dekoru s publikom. Ili kako Said traži prekršaj.
"Eeee, alooo", dovikivao je Said i dobio prekršaj.
"Ajde, brže, izbij to", dovikivao je Mirko Ivanovski vrataru Blaževiću.
U ložama, A, B i press našlo se pedesetak, teško je reći sretnika, prije zainteresiranih. Domaćin ima pravo na 30 mjesta, gost na 15 plus 40 novinara te službene osobe, od hitne službe, preko dežurnog električara, sakupljača lopti, pa dalje. Malo ovakve utakmice izazivaju emocija, bez pljeska, bez uzdaha oduševljenja, bez okusa i mirisa, bez bilo čega...
Kada je Hajduk stisnuo u drugom dijelu jasno se čula taktika Slavena.
"Van, van", urlao je na svoje igrače zadnji čovjek obrane gostiju Vinko Međimorec.
Jedini pravi usklik začuo se kad je Slaven poveo s 2:1 u 65. minuti preko Bogojevića. Jedan glas, onako bas, kako bi i bilo drugačije kad smo da procijenili na nekih stotinjak kilograma žive vage.
"Bravoooo", odzvonilo je iz B lože u kojoj je sjedila peteročlana delegacija gostiju.
No, uzvratio je i Hajduk, "toooooo" začulo se kad je Jairo poravnao na 2:2, a odjeknuo je i jedan sramežljivi pljesak.
Zanimljivo je bilo u posljednjih desetak minuta, neartikulirani uzvici čuli su se s terena u traženju nepostojećih prekršaja.
Na kraju nije bilo Hajdučke pjesme s razglasa. Odzvanjala je praznina, baš kakav je bio i doživljaj utakmice bez publike.
Piše: Ozren Maršić
(Foto: Pixsell)
