Ususret 100. Jadranskom derbiju: Ovo su tri najveće pobjede Rijeke i tri najveće pobjede Hajduka (VIDEO)

Jadranski derbi nije utakmica kao i svaka druga. Navijači, igrači, treneri, čelni ljudi kluba... Svi nekako žive za tu pobjedu protiv Rijeke, odnosno Hajduka. Slaviti u Jadranskom derbiju, a potom pokleknuti od nekog slabijeg protivnika, nešto je što je prihvatljivo i jednima i drugima. „Samo da smo ove dobili“, rečenica je koju smo čuli i od jednih i od drugih. Jer Rijeka i Hajduk imaju tu rivalsku notu.

Danas se na Rujevici igra 100. Jadranski derbi. U HNL-u, bit će ovo 91. obračun ova dva kluba, u Hrvatskom kupu su se sastali osam puta, dok smo prvi i posljednji Superkup između ove dvije momčadi vidjeli prije 16 godina kad je Hajduk osvojio prvenstvo, a Rijeka Hrvatski kup.

Ukupno – situacija je izjednačena, ali ako gledamo 1. HNL, Hajduk je zasad ipak nešto bolji. Ukupni omjer između Rijeke i Hajduka je 35 pobjeda Rijeke, 29 remija i 35 pobjeda Hajduka. Što se tiče 1. HNL, Rijeka je tu u zaostatku. Naime, Hajduk je upisao 34 pobjede, 24 utakmice su završile bez pobjednika, dok je Rijeka slavila u 32 navrata.

Dolaskom Matjaža Keka Rijeka je postala puno dominantnija u međusobnim ogledima. Slovenski stručnjak je na klupi Rijeke skupio 22 ogleda protiv Hajduka. Rijeka je slavila 13 puta, osam ogleda završeno je bez pobjednika, dok mu je jedini poraz onaj iz sezone 17/18. kad su za Bile zabijali Bašić i Erceg, za Rijeku Bradarić, a svoje prste u pobjedi je imao i Karlo Letica koji je obranio kazneni udarac Mariju Gavranoviću.

Hajduk je u toj utakmici vodio Željko Kopić, danas voditelj omladinskog pogona Dinama, a gotovo nevjerojatno zvuči da je prije toga Hajduk slavio protiv Rijeke davne 2012. godine kad su na Kantridi razbili domaći sastav s uvjerljivih 0:3.

Germanijak je za vas pripremio mali podsjetnik na tri najveće pobjede Rijeke i tri najveće pobjede Hajduka. Može se diskutirati o važnosti navedenih pobjeda, je li bilo većih, je li bilo uvjerljiviji i dominantnijih, ali nastojat ćemo objasniti vam zašto smo se odlučili za baš te tri.

Pa, krenimo redom.

Tri najveće pobjede Rijeke protiv Hajduka

1. Hajduk – Rijeka 1:3, 9. kolo Lige za prvaka, sezona 98/99.

NEZAPAMĆENE SCENE U HRVATSKOM NOGOMETU I JEDNA OD NAJBOLJIH UTAKMICA U POVIJESTI 1. HNL

Bila je to jedan od najboljih utakmica u povijesti HNL-a, ne samo između ove dvije momčadi. Viđali smo i bolje utakmice, u kojima je kvaliteta nogometa bila na višoj razini, u kojoj su zabijani ljepši golovi, u kojoj je bilo više kvalitetnijih akcija i prilika, ali sve ono što se dogodilo nakon tog ogleda nikad prije, a ni poslije, nije viđeno. Rijeka je slavila pred 40 000 ljudi na Poljudu, ambijent je bio i više nego sjajan, a te sezone klub s Kvarnera se po prvi put u klupskoj povijesti ozbiljno borio za naslov prvaka. Bili su i Splićani blizu, ali nedovoljno, Rijeka je pod vodstvom Nenada Gračana igrala sjajan nogomet te su na kraju došli na korak do osvajanja naslova prvaka. Ipak, podignuta zastavica Zorana Krečaka to je onemogućila, ali o najbolnijoj temi za sve simpatizere Rijeke ovog puta nećemo.

Što se tiče utakmice na Poljudu, Rijeka je bila bolja, ali ne toliko koliko to rezultat sugerira. Đoni Tafra imao je nekoliko fenomenalnih obrana, s tim da se posebno ističe ona Miladinu koji je praktički mogao birati gdje će pucati. Fenomenalnim refleksom obranio je taj udarac pred krcatim Poljudom, a onda je nedugo nakon toga prvi pogodak na susretu postigao Božidar Čačić nakon ubačaja iz kuta Igora Muse.

Đoni Tafra bio je kapetan juniora Hajduka, s tim da je u bio u generaciji s Igorom Štimcem, ali za prvu momčad Hajduka nikad nije upisao nijedan nastup. Preko Šibenika i Varaždina došao je do Rijeke, a za klub s Kvarnera je kasnije u svim natjecanjima skupio nešto manje od 200 nastupa.

U toj fantastičnoj utakmici Tafra je obranio kazneni udarac Tomislavu Ercegu kojeg je prethodno izborio Nenad Pralija, a do kraja utakmice još je u nekoliko navrata reagirao maestralno. Bila je to njegova utakmica karijere, bez imalo sumnje.

U 31. minuti se Miladin iskupio za promašaj s početka utakmice, ali su gosti neposredno prije odlaska na predah zabili preko Hasančića koji je prekrasno zabio glavom nakon prekrasnog ubačaja s desne strane kojeg je uputio strijelac prvog pogotka Božidar Čačić.

Igrala se 67. minuta kad je Barnabás Sztipánovics postavio konačnih 1:3. Prekrasnom akcijom izbačena je kompletna obrana Hajduka, Brajković je nesebično uposlio mađarskog napadača koji nije imao težak zadatak postići svoj 14. pogodak sezone.

Do kraja su Bili bacili sve karte u napad, Rijeka se dobro branila, ali vjerojatno jedna od najboljih scena koje je hrvatski nogomet vidio dogodila se nakon što je Goran Marić označio kraj utakmice.

Cijeli stadion, a među njima i Torcida, je skandirao nogometašima Rijeke! Bila je to scena koja nikada neće izblijediti, navijači Hajduka pokazali su svoju veličinu i aplaudirali svojem rivalu koji se borio za naslov prvaka. Scena za naježiti se i jedan od najboljih i najupamćenijih utakmica otkako je 1. HNL!

 2. Hajduk – Rijeka 0:1, druga utakmica finala Hrvatskog kupa, sezona 04/05.

PRVI TROFEJ RIJEKE OD OSAMOSTALJENJA

Nakon što su u 'prvom poluvremenu' na Kantridi Riječani slavili rezultatom 2:1, samopouzdanje momčadi koju je tih godina vodio ponajbolji mladi hrvatski trener Elvis Scoria bilo je na vrhuncu. U prvoj utakmici zabili su Erceg i Mitu, a rumunjski ofenzivac, koji je prethodno bio član Osijeka i Dinama, utakmicom na Poljudu osigurao si je status besmrtnika na Kvarneru. Samo je jednu sezonu Mitu bio član Rijeke, ali golovima u obje utakmice finala Kupa osigurao je Rijeci prvi trofej od osamostaljenja.

Hajduk je te godine bio neizmjerno snažan. Za Bile su igrali igrači poput Vejića, Blatnjaka, Leke i Kranjčara, a od te 2005. godine datira i njihov posljednji naslov prvaka. No, i Rijeka je bila opasna. Tu su sezonu okončali na četvrtom mjestu, tužna spoznaja je da su ispred njih bili Inter i Zagreb koji više nisu ni sjena tih klubova, dok je Dinamo te godine bio u Ligi za ostanak. Bili su bili blizu da osvoje duplu krunu, ali rumunjski napadač, koji je bio blizu toga da zaigra za Vatrene kad je izbornik bio Otto Barić, imao je druge planove.

Ključan trenutak druge utakmice dogodio se u 80. minuti. Danijel Šarić s desne je strane uputio sjajan ubačaj u srce 16-erca. Braniči Hajduka bili su fokusirani na Tomislava Ercega pa im se tako prikrao Dumitru Mitu koji prati cijelu situaciju, dolazi na loptu prije svog čuvara i onda zabija kroz noge nemoćnog Vladimira Balića.

Bio je to prvi trofej Rijeke od 1979. godine i osvajanja Kupa maršala Tita protiv Partizana bili bolji u dvije utakmice ukupnim rezultatom 2:1.

„Bilo je nemoguće da igramo na dva fronta. Zaslužili smo ovu pobjedu nad Hajdukom koji je veliki klub i ovo je veliki podstrek za mene kao trenera, ali i za cijeli klub. Bilo je normalno da nas Hajduk u nekom trenutku stisne, mi smo u prvom poluvremenu bili bolji, ali nam je pred golom nedostajalo malo 'zločestoće'. Imali smo 15 minuta krizu, ali to je normalno kad Hajduk igra doma, a kad smo postigli pogodak, mislim da smo imali jednu ruku na Kupu“, rekao je poslije utakmice Elvis Scoria, jedan od omiljenijih trenera navijača Rijeke.

 3. Rijeka – Hajduk 2:1, 30. kolo 1. HNL, sezona 08/09.

ČOVJEČE, NE LJUTI SE

Hajduk je te sezone bio ozbiljan kandidat u borbi naslov prvaka. Za klub s Poljuda igralo je mnoštvo fenomenalnih igrača kao što su Vejić, Buljat, Šerić, Andrić, Skoko, Gabrić, Tomasov, Ibričić, Kalinić i mnogi drugi pa tako ne čudi što su Splićani do same završnice prvenstva bili u borbi za trofejom.

Rijeka je sezonu okončala na trećem mjestu, ali nisu ni blizu bili Dinamu i Hajduku budući da im je prvak na kraju pobjegao za čak 18 bodova. Tih su godina okosnica momčadi bila braća Sharbini, izvrsni golgeter Ahmad i jedan od najboljih izdanaka Rijekine škole nogometa u novijoj povijesti kluba, Anas.

Rijeka je imala i puno 'bitnijih' pobjeda od ove, a prva na pamet pada ona na Rujevici u šampionskoj sezoni kad su zabijali Maleš i Gavranović čime je postalo jasno da Rijeka odlučuje o svojoj sudbini i tome hoće li postati prvak ili ne, ali činjenica da su u ovom ogledu presudila braća Sharbini u sudačkoj nadoknadi je u to vrijeme navijačima Rijeke bila velika kao da su osvojili trofej.

Jednako tako, pobjeda koje će se mnogi rado sjetiti je ona u kojoj je Rijeka slavila rezultatom 4:0 na Kantridi kad je točku na i stavio Radomir Đalović nakon fenomenalne akcije i dva dupla pasa Sharbinija i Ivanova.

No, vratimo se mi utakmici koju se mnogi sjećaju po sjajnoj vanjskoj Anasa, nemilosrdnoj egzekuciji Ahmada, a onda i transparentu Armade.

Prije svega valja reći kako je Torcida na susretu protiv Dinama izvjesila transparent na koji je aludirao na igru Čovječe, ne ljuti se. Ako stanete na polje „istuka si Purgera“ imate dodatno bacanje ili na polje „izgubija si transparent“ odmah bivate izbačeni iz igre. Naravno, Armada je to vidjela kao idealnu priliku da se ubaci u igru te svojim rivalima 'spusti'.

Bila je to jedna teška i tvrda utakmica, a prvi pogodak na njoj vidjeli smo tek u 75. minuti kad snažno i precizno pogodio Vejić nakon kornera, ali se domaćin vratio u igru praktički na identičan način kad je precizan bio Alen Pamić.

Kad su svi mislili da će utakmica završiti bez pobjednika, ukazala su se braća Sharbini. Igrala se druga minuta dodanog vremena, Anas Sharbini je prvo driblingom na polovici Rijeke izbacio svojeg čuvara, zatim u punom sprintu došao na drugu polovicu te odlučio desnom vanjskom potražiti svojeg brata Ahmada. Iako su na njega pazila dva stopera, a Anasa je polako sustizao Drago Gabrić, bilo je to savršeno dodavanje mlađeg brata i precizna egzekucija starijeg.

Kantrida je eruptirala, a Armada, kao da su znali što se sprema, podigla transparent na kojem je pisalo „izgubija si prvenstvo na Kantridi – vrati se na početak“.

Poslije te utakmice Ahmad je rekao da mu je to najdraži pogodak u karijeri, a posvetio ga je Armadi koja je tog dana proslavila svoj 22. rođendan.

Tri najveće pobjede Hajduka protiv Rijeke

Iz perspektive simpatizera bijele boje teško se bilo odlučiti za tri utakmice koje su najdraže ili značajne, pogotovo kad i neke bitnije se nisu igrale u vremenu koje možete svjesno prizvati u sjećanja. Treba priznati i sam sebi da je iza Hajduka teško razdoblje u kojem je Rijeka dominirala. Vrijeme u kojem Hajduk je bio pet godina bez pobjede protiv Rijeke, tj. sedam bez pobjede na Poljudu. Za klub renomea Hajduka bolno je to bilo razdoblje. Stoga je izbor pao na tri utakmice koje su obilježile baš to razdoblje.

1. Rijeka – Hajduk 0:3, 18. kolo 1.HNL, sezona 12/13.

CAKTAŠEV MASTERCLASS

Ova utakmica u mnogočemu značajna je za Jadranske derbije kao i za oba kluba. Nakon nje promijenjen je smjer u kojim su išli. Bila je to posljednja utakmica Hajduka pod trenerskom palicom bugarske nogometne legende Krasimira Balakova kojeg je kasnije naslijedio Mišo Krstičević, dotadašnji trener juniora koji su bili prvaci te godine. Krstičević će kasnije početi s promocijom talentiranih juniora u prvu momčad, a Hajduk će obilježiti teško financijsko razdoblje i spašavanje kluba od strane navijača.

Tada 20-godišnji Mijo Caktaš odigrao je sjajnu utakmicu do koje je upisao tek tri nastupa za prvu momčad Hajduka. U ovoj utakmici zabio je gol koji mu je bio prvijenac za Hajduk te asistirao dva puta Anti Vukušiću za pobjedu od 3:0 protiv Rijeke. Dvojac iz omladinske škole Hajduka koji je trebao predvoditi novu generaciju koja je nadirala iz omladinske škole. No, uslijed spomenute financijske situacije Balakov je Hajduk zamijenio Kaiserslauternom, a splitskom klubu je to bila zadnja sezona u kojoj bio najviše drugi. Za Hajduk je značilo to dugi proces oporavka koji još uvijek traje i rezultatsku krizu, dok je za Rijeku bila prekretnica.

Rijeka je te sezone trebala ispasti iz lige, bila je to zadnja godina u kojoj se igrao HNL s 16 klubova. Ipak, odlukom HNS-a da se Dugopolju ne dodijeli licenca za viši rang Rijeka je zadržala prvoligaški status, a u klub je ušao privatni kapital Gabrielea Volpija i njegove desne ruke Damira Miškovića. Već iduću sezonu Riječani su završili na trećem mjestu s 53 boda, dok je Hajduk završio četvrti s bodom manje.

2. Hajduk – Rijeka 4:0, 30. kolo 1. HNL, sezona 18/19.

JURIĆ U EUFORIJI

Krenuli smo s Balakovom pa niz nastavljamo na njemu. Posljednji put prije ove utakmice Hajduk je na Poljudu u Jadranskom derbiju slavio 7. kolovoza 2011. godine dok je trener bio Krasimir Balakov. Gotovo osam godina bez pobjede na domaćem stadionu protiv Rijeke prošlo je za Hajduk, a onda se ukazao u toj utakmici Stanko Jurić koji je odigrao tada vjerojatno najbolju utakmicu u bijelom dresu.

Načeo je Riječane već u drugoj minuti susreta, a onda u 30. i asistirao Hamzi Barryju za 2:0. Presijecao je riječke napade te bio kontinuirana prijetnja rivalima s Kvarnera. Poseban trenutak za navijače Hajduka bilo je Jurićevo slavlje s Torcidom. Nije mu prije odijevanja bijelog dresa bilo strano pratiti klub kao aktivni navijač, a nakon utakmice prepustio se emocijama. Skinuo je kopačke, zaletio se prema ogradi, popeo se i s Torcidom poveo slavlje.

„Odavno mi je bila želja popeti se na tribinu i zapjevati s navijačima. Nakon utakmice s Rijekom osjetio sam da je stigao trenutak da si ispunim tu želju“, izjavio je Stanko Jurić nakon toga.

Rijeku je dovršio u tom susretu Mijo Caktaš, do danas s deset golova najbolji strijelac u Jadranskim derbijima, s dva gola na asistencije Jaira te Adama Gyurcsa. Tu sezonu Hajduk je unatoč problemima na početku uspio izboriti europska natjecanja pod trenerskom palicom Siniše Oreščanina. Tijekom priprema uslijedile su turbulencije uzrokovane smjenama u Akademiji, a onda i neslavna epizoda Gzira zbog koje je u konačnici Oreščanin izgubio posao. Rijeka je tu sezonu zaključila na drugom mjestu s 67 bodova, pet više od Hajduka.

3. Hajduk – Rijeka 3:2, 30. kolo 1.HNL, sezona 20/21.

BIUK I LJUBIČIĆ - ZALOG ZA BUDUĆNOST

Prošle sezone Hajduk je upao u najdublju rezultatsku krizu iz koje su se u konačnici izvukli nizom poteza nove uprave predvođene predsjednikom Lukšom Jakobušićem. Sezonu je na klupi započeo Igor Tudor, njega naslijedio Hari Vukas kojeg je zamijenio privremeno Boro Primorac, a onda u proljetnom dijelu stigao talijanski stručnjak Paolo Tramezzani koji nije dobro sjeo Riječanima. U tri Jadranska derbija koliko ih je vodio Talijan ima sve tri pobjede. Dvije po 1:0 na Rujevici te ova od 3:2 na Poljudu.

Cilj je bio jasan. Ispraviti sve što je pošlo po zlu i osigurati Europu, a to nije bio nimalo lagan zadatak s obzirom na bodovni zaostatak koji su Splićani imali nakon polusezone. Tramezzani je u tome uspio, a ova utakmica bi se trebala u budućnosti pokazati značajnom po jednoj stvari posebno. Kao što su se nekad uzdali u talent dvojca Rapaić-Mornar ova utakmica je pokazala u kojem smjeru će se graditi novi Hajduk. Po prvi puta za prvu momčad od prve minute zaigrali su Stipe Biuk i Marin Ljubičić koji su dotad bili tek juniorski tandem koji dominirao u svojoj generaciji.

Uz mentorstvo Marka Livaje na terenu ovaj dvojac bi trebao stasati u lidere novog Hajduka koji je već dugo željan trofeja, a što bi mogli očekivati od njih pokazali su nam na ovoj utakmici. Biuk je bio strijelac prvog pogotka na toj utakmici, a asistirao mu je baš Livaja. Bio je to njegov prvi gol za prvu momčad Hajduka nakon četiri nastupa u bijelom dresu.

S druge strane navijače je oduševio i pristup mladog Ljubičića koji je dojmio svojom agresivnošću, ulascima u prilike, traženjem dubine i željom, a ponajviše klasnom asistencijom petom za Kačaniklića i pokazat će se kasnije pobjednički zgoditak. Drugi se pripisao Danijelu Štefulju kao autogol nakon što se lopta odbila od njega poslije udarca glavom Stanka Jurića. Za Rijeku su utješne zgoditke postigli Josip Drmić i Franko Andrijašević.

Mladi dvojac Biuk-Ljubičić nada je navijačima Hajduka i u sutrašnjem Jadranskom derbiju u kojem žele vratiti rivalima s Kvarnera u 7. kolu tekuće sezone. Hajduk je uoči sezone odradio zvučan prijelazni rok i najavio ozbiljnu borbu za vrh. Ipak, pod vodstvo švedskog trenera Jensa Gustafssona nisu se pretjerano izdvojili, točnije iskazali pa je na klupu stigao Valdas Dambrauskas, dobro znano ime pratiteljima HNL-a. Dambrauskas je s Goricom pokazao što može, a sada navijači Hajduka očekuju da isto i više napravi s Hajdukom.

Pripremili: Ižak Ante Sučić i Krešimir Milić