Đurasek za Germanijak: "Poruka utakmice je važnija od rezultata, ali Šahtar će biti jak. I nikome nećemo biti idealan ždrijeb u Ligi prvaka!"
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 23.08.22. | 16:36
Moram to reći, Dinamu apsolutno ništa ne zamjeram, to što nisam dobio priliku, posljedica je kvalitete koju imaju u Maksimiru. Gledam neki dan, Dinamo se bez nekoliko važnih igrača lako obračuna s Osijekom i Hajdukom, prije toga i s Ludogorecom. To sve govori. Sretan sam što sam sedam godina bio dio Dinama, ne isključujem mogućnost da se jednog dana vratim. Naravno, moram se prije toga dokazati."
Krenulo je ukrajinsko nogometno prvenstvo, u nenormalnim okolnostima, ratnim uvjetima. U prvoj je utakmici, u Kijevu, Šahtar remizirao s Metalistom iz Harkiva (0:0). Na klupi Šahtara Igor Jovićević, u prvih 11 Neven Đurasek, u logistici kluba Darija Srna, trenutno prvi operativac te Igor Gršković, maser.
Bilo je emotivno, bilo je posebno, javio se nakon utakmice Neven Đurasek.
"Imali smo tu čast da odigramo prvu utakmicu u novoj sezoni, žao mi je što nismo pobijedili. Bili smo bolji, imali šanse, ostalo je 0:0. Bez obzira na sve te okolnosti, mi smo Šahtar i želimo pobjedu u svim utakmicama, pogotovo u domaćem prvenstvu. S te strane mi je krivo, jer naše su ambicije ostale iste, Šahtar želi biti u vrhu uvijek", priča Đurasek i prenosi dojmove iz Kijeva.
"Igra se pred praznim tribinama, a prije utakmice na video zidu obratio se i predsjednik Zelenskij. Što je rekao? Pričao je ukrajinski, nisam baš sve dobro razumio, ali poručio je da se Ukrajina neće predati do konačne pobjede, da je i nogomet dio te priče, da je važan za narod."
Poruka same utakmice ipak je važnija od rezultata.
"Da, istina, važno je da igra. Ali, mi smo nogometaši, usredotočeni na teren i nama je uvijek važno pobijediti, pogotovo kad igrate za Šahtar. S te strane sam tužan što nismo pobijedili. Ali, naravno da je priča te utakmice puno šira. Prvo je kolo, vjerujem da ćemo sad zaredati s pobjedama."
Kako je u Kijevu, kako žive ljudi u Ukrajini?
"Mi smo ovdje došli prije šest dana iz Poljske, gdje inače treniramo. Ono što sam primijetio jest da ljudi žive, koliko je moguće, normalno. Nema ih na ulicama puno kao ranije, ali rade kafići, restorani. Kad se oglasi uzbuna, onda se sve zatvara, ljudi idu u skloništa, poslije ponovno izlaze. To je jedino normalno, mora se živjeti, bolje tako nego da su stalno u skloništima."
Kakav je bio osjećaj istrčati na travnjak, je li bilo straha od napada?
"Nema straha te vrste. Kad istrčiš na teren, onda se fokusiraš na nogomet, ne razmišljaš o tim stvarima. Znamo proceduru, ako krene uzbuna, idemo u sklonište, kad završi, utakmica se nastavlja. Inače, sutra je u Ukrajini Dan nezavisnosti, praznik, danas je bio Dan zastava, također, važan dan za Ukrajince. Puno je simbolike u toj prvoj utakmici."
On je trenutno jedini Hrvat u ukrajinskom nogometu?
"Osim nas iz Šahtara, ne znam ima li još itko. Bio je Puclin u Vorskli, igrao je europske utakmice, iskreno, ne znam je li ostao, ili je otišao, vidim da nije sad bio u sastavu. Nismo se čuli. Ako nema njega, onda sam ja jedini."
Rat je, tužna i ružna situacija, ali njemu se, u nogometnom smislu, otvorilo. Igrat će sa Šahtarom Ligu prvaka.
"Da mi je netko prije šest mjeseci ili ranije rekao da ću imati takvu priliku, ne bih vjerovao. Tako se sve odigralo, Igor Jovićević postao je trener Šahtara, zvao me, nisam mogao odbiti takvu priliku. Šahtar je Šahtar, bez obzira na sve, najveći ukrajinski klub, velik klub i u europskim okvirima. Stvarno mi se ukazala velika prilika."
Onda je Đurasek sam krenuo na priču o Dinamu.
"Moram to reći, Dinamu apsolutno ništa ne zamjeram, to što nisam dobio priliku, posljedica je kvalitete koju imaju u Maksimiru. Gledam neki dan, Dinamo se bez nekoliko važnih igrača lako obračuna s Osijekom i Hajdukom, prije toga i s Ludogorecom. To sve govori. Sretan sam što sam sedam godina bio dio Dinama, ne isključujem mogućnost da se jednog dana vratim. Naravno, moram se prije toga dokazati."
Stranci su otišli, utakmice dugo nisu igrali, žive kao nomadi, utakmice neće igrati na svom stadionu. Mnogi će reći da je takav Šahtar idealan ždrijeb u Ligi prvaka?
"Vjerujte, Šahtar će svima biti težak suparnik i tvrd orah. Bez obzira što to nije onaj isti Šahtar, nema puno stranaca, ali bit ćemo dobri, spremni svima zagorčati život. Sad nam je došao jedna Brazilac Lucas, tu je i Traore, koji je ozlijeđen i uskoro će nam se pridružiti. Siguran sam da nikome nećemo biti dobar ždrijeb."
Iako, problemi su očiti. Od putovanja do forme.
"Da, velik broj mojih suigrača, Ukrajinaca, zadnju je utakmicu odigralo prije devet mjeseci. Ne mislim na ove prijateljske utakmice koje smo igrali tijekom ljeta. Neki su imali reprezentaciju, one dvije utakmice u lipnju, ali to je malo. Putovanja su posebna priča. Mi smo iz Poljske putovali do Kijeva jako dugo. Od grada na granici vlakom više od 10 sati. I bit će problem ako ćemo igrati prvenstvo u subotu, a Ligu prvaka u utorak, stići do, recimo, Londona. Čeka nas naporan put, velika avantura. Ali, ne predajemo se, Šahtar želi i dalje biti jaki faktor i u Ligi prvaka i sve ćemo poduzeti da tako i bude."
Što ako u Ligi prvaka suparnik bude Dinamo?
"Uf, iskreno, ne znam bih li to volio ili bih želio izbjeći, ne znam kako bih se osjećao. Vidjet ćemo ždrijeb, baš me zanima koga ćemo izvući. A što se Dinama tiče, siguran sam da će proći Norvežane. Gledao sam pomalo prvu utakmicu, koliko mi je signal dopuštao, izgubili su, ali u Maksimiru će to biti druga priča. Uvjeren sam u prolaz!"
Kakav je dalje plan ukrajinskog nogometa? Igrat će se i dalje u toj zemlji, ili su moguće i neke utakmice na teritoriju drugih država?
"Plan je da se sve utakmice prvenstva igraju u Ukrajini. Mi iduću utakmicu opet igramo u Kijevu, poslije u Lvovu, ali što će biti dalje, to nitko ne zna. Takav je plan."
Ističe veliki nacionalni naboj svojih suigrača Ukrajinaca i općenito ljudi u Ukrajini.
"Podsjećaju me na Hrvate u vrijeme rata, puni su ponosa, vjere u pobjedu. I sjajno je čuti ukrajinsku himnu prije utakmice, bio je to običaj i prije rata, ali sad ima još veću važnost. Himna kao da im je napisana za ratno vrijeme, govori o nepobjedivoj slavi i volji Ukrajinaca, tako i žive, ne predaju se."