Umjesto kritika, Riječani od svojih ljudi zaslužuju riječi ohrabrenja, a jedno pitanje za navijače nameće se samo po sebi

Nije svaka utakmica, čak ni kad je riječ o derbiju kola, podobna za velike analize. Kad bi se sve što smo ove nedjelje vidjeli na Rujevici moralo sumirati u svega rečenicu ili dvije, Rijeka je bila bolja, a Osijek sretniji. Remi najrealniji ishod? Pa čak i nije, jer ne može se reći da je Osijek svojom igrom i prilikama zaslužio vratiti se u Slavoniju barem s bodom u džepu. Ali, kao da je to bitno. Bitno je jedino ono što semafor pokazivao, a na njemu je nakon 90 minuta bespoštedne borbe na Rujevici pisalo 1-1. Osječani su ga gledali s osmjehom na licu, dok su Riječani zapljeskali navijačima, zahvalili na podršci pa onda odjurili u svlačionicu. Bijesni, razočarani, ispražnjeni.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Iako su u drugom poluvremenu bili neusporedivo bolji takmac, Riječani su isto tako bili bolji i u prvom dijelu utakmice. Ili možda bolje rečeno – manje lošiji. Pribojavali su se na Kvarneru Federica Coppitellija, talijanski stručnjak pokazao je trenerski talent, ali njegova momčad, koja je uoči ovog ogleda bila u znatno boljoj formi, odigrala je jednu prilično lošu utakmicu. A pretpostavljamo da je za to 'malo' kriva i Rijeka, zar ne? Istina je da su gostima nedostajala dva važna igrača, Vedran Jugović je srce Osijeka i onaj najhrabriji ratnik koji s mačem u zraku juri prema protivnicima, dok je Luka Jelenić jedan od dvije (ponekad i tri) kule koja čuva Bijelo-plavu utvrdu od nepoželjnih gostiju. S druge strane, Rijekini problemi uoči utakmice bili su 'stoput' veći, jer osim kartoniranog Jankovića, oni koji su tu da 'ubiju' protivnika su za ovu utakmicu 'out'. Što zbog odluke vojskovođe, što zbog nemogućnosti da pomognu svojim suborcima. Iako ovakvi rezultati daju materijala da se na društvenim mrežama jave uvijek jedni te isti pljuvači čiji je nogometno mišljenje toliko nebitno da ga u nadi za pokojim lajkom moraju dijeliti s onima koje ne poznaju, činjenica je da je Radomir Đalović, ma koliko god bi neki htjeli da je situacija suprotna, jedan od manjih krivaca za sve ovo što se događa Rijeci posljednjih mjeseci. Da ne bi bilo zabune, nije trener Rijeke svetac kojeg igrači jednostavno ne slijede, itekako postoje stvari koje idu njemu na dušu i koje mora pod hitno popraviti, ali apsolutno svaku kritiku usmjeravati u njegovom smjeru je suludo. Ali, tako to ide kod nas. Neargumentirano pljuvanje, izvlačenje iz konteksta… Tu smo prvaci. I tu Hrvatima nitko nikada neće zabiti pogodak u 90+5. minuti.

Hasić u samom finišu poništio Frukovu bombu za remi na Rujevici

Đalović: „Izgubili smo dva boda. Kažete beton, armatura… Igrao bih ja s dvojicom naprijed da ih imam“

Rijeka za ovaj ogled nije imala napadača. I za to krivac nije Đalović. Perica nije prošao pripreme, Dogan se tek mora dokazati na prvoligaškoj sceni, dok je Andrić – prema svemu onome što se neslužbeno moglo čuti od ljudi iz kluba – potpuno zasluženo odstranjen iz prve momčadi. Svi oni kojima Rijeka nije na prvom mjestu jednostavno na Rujevici ne bi smjeli imati ormarić sa svojim prezimenom. I to se ne odnosi samo na vrlo kvalitetnog srpskog napadača koji je, iako još uvijek nije dosegao optimalnu razinu fizičke spreme, pokazao kako bi za ovu Rijeku bio pojačanje. No, kada se stvari gledaju iza ekrana, onda se, naravno, stvaraju zaključci koji su više za Football Manager nego za stvarni svijet. O Rijeci, koja, zamislite samo, nije kući pobijedila Dinamo, Hajduk i Osijek, a u gostima je bodove izgubila od Kovačevićevog (to je važno naglasiti) Slavena te Varaždina (koji je, također vjerojatno slučajno, bodovno izjednačen s Osijekom) se odjednom priča kao – užasnoj momčadi. Da, sve je to užas. To što dobivaju pozive i pretpozive za reprezentacije je užasno, to što ih dolaze gledati predstavnici Atalante, Werdera te Monaca je isto užasno, to što ih vodi čovjek koji diše Rijeku i koji je doslovno jedini trener u novijoj eri kluba kojem Rijeka nije usputna stanica u karijeri je isto užasno. Da se pobjeđuje, onda bi bilo užasno što ne igraju mladi. A kad bi se i pobjeđivalo i kad bi još igrali i mladi, onda bi užasno bilo što se na rotoru kod Spara stvara velika gužva poslije utakmice. I što parking nije numeriran.

Osijek je, bez da se ljudi iz Nepokorenog grada uvrijede, do boda na Rujevici došao da ni sami ne znaju kako. Da na golu nisu imali Malenog, a velikog vratara, vjerojatno bi već nakon sat vremena igre Rijeka imala prednost od dva ili tri pogotka. Ali, ne! Rijeka je užasna i ništa ni valja. I Đalović isto ne zna ništa!

A baš i nije tako.

OCJENE - Rijeka: Đaloviću nije lako, Selahi izvrstan, Djouahra u 10 sekundi dao više od Rukavine

OCJENE - Osijek: Zbog slabog napada više od boda na Rujevici i nije se moglo uzeti

Ovi igrači i ovaj trener od svojih navijača nisu zaslužili kritike, zaslužili su samo riječi ohrabrenja. Pohvala neka dođe onda kad za to bude vrijeme, ali drugo poluvrijeme protiv Osijeka, koji je, podsjećamo samo, ne tako davno na Maksimiru demolirao Dinamo, trebalo bi biti nešto čemu bi momčad trebala težiti. A to bi onda i publiku, pretpostavljamo, trebalo razveseliti. Naravno, remije Riječani ne smiju i ne žele slaviti, ali isto tako neporaženost u HNL-u ne treba omalovažavati. Ali, dobro, možda previše tražimo, možda prvo razmisliti, a onda tek reći ili na društvenim mrežama napisati nije za svakoga.

U svakom slučaju, Riječani remijem protiv Osijeka – nisu izgubili ništa! Zaostatak za Hajdukom i prednost ispred Dinama ostali su isti kao što su bili na početku kola. A, kad smo već kod kritiziranja i pljuvanja, postavit ćemo jedno pitanje onima kojima kritika nije stran pojam – kad se uzme u obzir tko je s kim igrao ovog kola, bi li ovakav ishod potpisali prije prve utakmice? Za ovo čak nije potrebno sjesti i razmisliti, ali dobro, svatko zna sebe i koliko mu vremena za nešto treba…