Učitelj je poslao poruku učeniku, je li vrijeme da se 'ratna sjekira' zakopa?

Svi smo mi barem jednom u životu doživjeli da iako smo nešto dovoljno dobro napravili i nešto zaslužili, za to isto u konačnici nismo bili nagrađeni. Nakon 'neuspjeha' na Euru, dežurni krivac za sve ono loše postao je Ante Rebić. Jednom nespretnom i nepromišljenom reakcijom u utakmici protiv Engleske Rebić je postao meta svih napada 4.5 milijuna izbornika, a temperamentni ofenzivac iz Vinjana dolio je ulje na vatru svojim komentarima po završetku prvenstva.

Ante, koji nema dlake na jeziku, nije htio ostati dužan na prozivke. Odgovorio je svima od reda, počevši od izbornika, pa onda stručnih sukomentatora Antona Samovojske i Roberta Prosinečkog, a ne bi bilo nikakvo iznenađenje da je imao nešto za reći i svojim suigračima. Nije igrao dobro, nije bio na razini koja se od njega očekuje, ali da je krivac za sve ono loše što smo vidjeli na prvenstvu – nije.

Zlatko Dalić, kao i svaki čovjek, ima svojih vrlina i svojih mana. Uvijek ima onih koji će osporavati njegove uspjehe, govoriti kako ima puno boljih trenera/izbornika od njega, ali Zlatko Dalić je čovjek koji je na klupi Vatrenih ostvario jedan od najvećih sportskih uspjeha u povijesti Hrvatske. Biti viceprvak svijeta, a preuzeti reprezentaciju ni godinu dana ranije u jako teškom trenutku, nije baš nešto što može svako. Točnije, malo je onih koji bi to uspjeli.

Na klupi Vatrenih Dalić je osjetio i ono najgore i ono najbolje. Svjetsko srebro nešto je što se nikada neće zaboraviti, ali jednako tako osjetio je i kako je to kad te ponize Španjolci (6:0), Portugalci (4:1) i Francuzi (4:2). Otkako je završilo Svjetsko prvenstvo, Hrvatska je tek jednom slavila protiv 'top 10' reprezentacije (3:2, Španjolska). Ostalo, pobjeđivali su se uglavnom oni koji su se morali pobijediti, s tim da smo jednako tako doživjeli i nekoliko 'kikseva' (Azerbajdžan 1:1, Wales 1:1, Švedska 2:1).

Ante Rebić urbi et orbi kritizirao izbornika Dalića

Na klupi hrvatske nogometne reprezentacije Dalić je skupio okruglih 50 utakmica. Učinak od 25 pobjeda, 9 remija i 16 poraza nije baš fenomenalan, pogotovo kad u to ugradimo i gol razliku 87:73. Dakle, gotovo 1.5 pogodaka po utakmici Vatreni primaju otkako je Dalić preuzeo reprezentaciju, a to svakako nije nešto zbog čega on ima pravo biti sretan.

No, nekad treba smanjiti s kritikama i isticati i ono pozitivno. Hrvatska je na ovom Euru ostvarila dobar rezultat. Svatko tko misli da je poraz od Španjolske neuspjeh jednostavno se ne vodi zdravom logikom. Španjolci su bili bolji, zasluženo su prošli dalje, ali Vatreni su pokazali zajedništvo i kvalitetu. Ona postoji, ali je španjolska veća. I to je jedina istina.

Dalić se konstantno borio s brojim kritikama. Kriva formacija, zašto Pašalić nije u prvih 11, Modrić igra na krivoj poziciji, zašto Oršić nije dobio veću priliku, fali nam centralni napadač… Uvijek nešto. Posljednje što mu se zamjeralo je uvrštavanje Brune Petkovića u početnih 11 baš kao i činjenica da vjeruje Anti Rebiću i ne miče ga iz početne postave. Zamjera mu se, ponovit ćemo, što vjeruje igraču koji je jedan od glavnih igrača Milana!?

Kad je Ante odlučio uzvratiti udarac i odgovoriti izborniku i nekim drugim eminentnim ljudima iz svijeta sporta, dobio je, kao u školi, ravnalom po prstima. Kad će svi na odmor i u dvorištu igrati nogomet, on će biti u učionici. Učitelj, u ovom slučaju Zlatko Dalić, nije rekao da Ante više nikada neće igrati sa svojim prijateljima, već da se jednostavno mora naučiti redu. I tu nema ništa krivo.

Štoviše, Dalić je u toj situaciji reagirao i više nego pametno i lukavo. Zauzeo je stav, pokazao da nitko nije iznad reprezentacije, da se ispadi ljutnje neće tolerirati, ali jednako tako da vrata nikome neće zatvarati. On je svoju poruku poslao, a to je li ju Ante primio kako je trebao, više nije do njega.

Stigla i reakcija Dalića na Rebićev istup: „Tko sam ja da zatvaram vrata reprezentacije bilo kome?“

U početku nove sezone, u kojoj je Milan ostao bez Ibrahimovića i Calhanoglua koji je preselio u redove najvećeg rivala Intera, Rebić ima naslovnu ulogu u klubu. U pet nastupa je skupio po dva pogotka i jednako toliko asistencija, s tim da je zabijao protivnicima kao što su Liverpool i Juventus.

U izostanku vječnog mladića Zlatana Ibrahimovića, Rebić je prekomandrian u centralnog napadača. Često se izvlači u međuprostore i odlazi polulijevo ili poludesno kako bi pokušao narušiti liniju obrambenog dvojca suparničke momčadi, nije netko tko se konvencionalno kreće i tko će uvijek biti tamo gdje prava špica mora biti, ali baš se u tome rodila šansa da našteti svojem protivniku. Na to se može gledati kao na polupunu ili polupraznu čašu. Za Piolija, ona je polupuna…

Iako je to svojim igrama zaslužio, Zlatko Dalić odlučio je 'još malo' zadržati Rebića u učionici za vrijeme odmora. Njegova 'ekipa' vani napucava loptu, u posljednje dvije utakmice su čak i pobijedili, a baš zato što im nije bio neophodan da bi ostvarili uspjeh, Anti možda prije dođe do glave koju mu je poruku učitelj htio poslati.