Ubili mu roditelje, tražio je azil u Engleskoj, a danas je nezamjenjiv u Chelseaju

Njegovi roditelji, Austin i Josephine Moses bili su kršćanski misionari u Kaduni. Njegov je otac imao vlastitu crkvu u gradu, a 2002. muslimanski ekstremisti u tijeku uvođenja šerijata upali su u njihov dom te ubili njega i njegovu suprugu. Mali, 11-godišnji Victor igrao je nogomet na ulici u trenutku kada mu je prišao stric i rekao kako su mu ubili roditelje.

U strahu za njegov život Victora su prvo sakrili kod prijatelja, a tjedan dana kasnije odveden je u Englesku gdje je nastavio svoj život, ali i nogometni put. On i ostatak njegove obitelji otišli su kao izbjeglice i tražitelji azila u južni London, a njegova životna želja da postane profesionalni nogometaš tu se počela i ostvarivati. Upisao je kršćansku školu i počeo trenirati nogomet u malom klubu gdje je vrlo rano počeo pokazivati veliki talent.

Njegov prvi klub, Cosmos 90 slovio je kao vrlo slabašna ekipa, no Moses je u njihovom dresu zabio osam golova već u prvom nastupu. U tom periodu primijetio ga je Crystal Palace i doveo ga u svoju akademiju te ga upisao u besplatnu školu. Bio je strašno talentiran i bilo je već tada vidljivo kako je pred njim ozbiljna karijera. Prihvatio je poziv da zaigra za mlađe uzraste engleske reprezentacije i bio najbolji strijelac U-17 Europskog prvenstva 2007. godine.

Ipak, 2011. stiže mu poziv iz rodne Nigerije da zaigra za njihovu nacionalnu vrstu što je prihvatio. Igrao je na Svjetskom prvenstvu 2014. godine i bio vrlo važan kotačić njihovog puta u osminu finala gdje su eliminirani od strane Francuske. No, priča se u ovom trenutku treba vratiti nekoliko godina unazad kada je počela njegova borba za mjesto u elitnom društvu engleskog nogometa.

Iz Palacea je 2010. otišao u Wigan gdje je dvije sezone odigrao na jako dobroj razini nakon čega ga je kupio Chelsea u kojem na početku nije uspio izboriti mjesto u početnoj postavi. Njegov trnovit put do povratka u dres Chelseaja trajao je pune tri sezone koje je proveo na posudbama u Liverpoolu, Stokeu i West Hamu gdje je njegova karijera stagnirala i nije se razvijala u željenom smjeru. Nije dobio puno prilika u tim klubovima i činilo se kako Moses ipak nikad neće biti vrhunski igrač. Niti jedan od tih klubova nije ga želio zadržati, a West Ham na kraju prošle sezone nije želio otkupiti njegov ugovor iako su imali priliku za to. Tada mu se dogodila možda i najbolja stvar u životu, Chelsea je preuzeo Antonio Conte.

Talijanski stručnjak vratio ga je u Chelsea i dao mu priliku u predsezoni gdje ga je Moses oduševio. U 3-4-3 sustavu Conte je za Mosesa pronašao idealno mjesto, skroz desno u veznom redu ili u prijevodu poziciju beka-veznjaka u kojoj se savršeno snašao. Ove je sezone odigrao 25 utakmica za Chelsea i zabio tri pogotka uz dvije asistencije, no ono što je najvažnije igra u formi života i nezamjenjiva je karika ekipe koja mirno plovi prema naslovu prvaka Engleske.

Za 26-godišnjeg Victora Mosesa napokon je sve sjelo na svoje mjesto, svi njegovi snovi su se ostvarili usprkos brojnim problemima u koje ga je život stavio. Nije odustao ni kad mu je karijera išla silaznom putanjom, pokazao je nevjerojatnu životnu i nogometnu borbenost stoga zaslužuje svu slavu i pohvale koje trenutno uživa. Ipak, što se tiče povratka u rodni grad Moses ima svoj stav: ˝Ja sam Nigerijac i sretan sam što igram za svoju zemlju, ali ne, ne vraćam se u Kadunu, ne želim nikad više ići tamo.  Znate zašto˝.

Piše: Hrvoje Medved

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!