U kakvim se uvjetima igralo...

Kad se na istom terenu nađu momčad koja je na prvenstvenoj tablici vodeća i ona koja je predzadnja, uvijek, u svim ligama i na sve četiri stane svijeta, favorit će biti isti. Tako je bilo i ove subote, kad su snage odmjerili devetoplasirana Gorica i vodeća Rijeka, ali nakon nešto više od 90 minuta nogometne uspavanke svaka se momčad morala zadovoljiti s jednim bodom (0-0).

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Premda je Carević nakon utakmice istaknuo kako je njegova momčad zaslužila i više od onog što je uzela, ta izjava ipak baš ne pije vodu. Istina, ostala je Rijeka bez udarca u okvir gola, ali to nipošto ne znači da nije mogla zabiti. I da ne bi zabila da je imala malo adekvatnije uvjete za to. Nakon pobjeda protiv Osijeka, Dinama i najrecentnije Hajduka, Riječani su se jednostavno – ispraznili. I to primarno psihički. Protiv Gorice definitivno nisu odigrali kako znaju i kako žele, ali puno više su im pobjede protiv dva najtrofejnija hrvatska kluba dale na samopouzdanju nego što bi ih je ovaj remi mogao zabrinuti. Ako ih je uopće zabrinuo.

Očito je da je Rijeka ‘načeta’. Radeljiću treba predah, Majstoroviću, Petroviču također, a nepošteno je očekivati i od Jankovića, Selahija, Devetaka i Bogojevića da iz utakmice u utakmicu rovare bez ijedne ogrebotine. Remi kao remi nije nikakva ‘drama’ te na Kvarneru sigurno neće od muhe raditi slona, primarno jer znaju koliko vrijede i koliko mogu te da je ovo bio tek jedan mirniji dan u uredu.

Ništa-ništa koji Splićanima i Zagrepčanima znači ‘sve’: Rijeka razočarala i opet pružila priliku Hajduku

Đalović: “Nedostajalo nam je energije, nije bilo lako”

Carević: “Zaslužili smo i više nego što smo uzeli”

Teren? Kratko i jasno – sramota. I nema opravdanja, nema priča o velikoj količini padalina, o snijegu i ledu, o spletu nesretnih okolnosti. Nismo na Aljasci ili usred tropske prašume pa, eto, tako je, kako je. Ova slika ide u svijet i zbog nje igrači vrijede manje, zbog nje struka ne uživa povjerenje, a medijski predstavnici poštovanje. Zbog terena kao što je ovaj u Gorici svi u HNL-u gube! Jesu li Poljaci ili Šveđani nogometno talentiraniji od Hrvata? Jesu li Norvežani ili Mađari? Naravno da nisu da i nikada neće biti. Ali, njihove su lige za našu – Premier liga. I zbog svega što imaju (čitaj: infrastruktura) uspješnije i unosnije uspijevaju prodavati u svijet. Od TV prava pa sve do igrača. I ne, nije samo Europa ta koja prodaje igrače, daje komercijalnu vrijednost i visibility klubovima, nešto je i do terena, do stadiona, do ambijenta… Što se tiče prodaja igrača, primjera radi, kako ne bi sve ovo ostalo u nekom zrakopraznom prostoru, reći ćemo da su osrednji klubovi iz Norveške (dakle, ne Bodo/Glimt, Rosenborg ili Brann) prodavali svoje igrače u Derby za 4.8 milijuna eura, Parmu za šest milijuna eura i Luton za 3.6 milijuna eura. Da Gorica ne igra svoje utakmice na ‘krumpirištu’ koji, očito, nikome ne smeta (čak ni HNS-u koji bi, pretpostavljamo, nešto na tu temu, da želi, mogao reći), onda bi i njihovi igrači također mogli ostvarivati unosne inozemne transfere. I transfere koji bi ono što su napravili Miya, Ndiaye ili Kotarski učinili pravilom, a ne izuzetkom.

Kad se uzme u obzir koliko su Rijekini nogometaši imali vremena za regeneraciju i na kakvom su terenu (s tim da je ovo daleko od najgoreg kako je teren u Gorici znao izgledati unazad nekoliko godina) odigrali ovu utakmicu, onda ovaj remi, odnosno ‘ispuštanje’ dva boda, zaista nije nešto što bi trebalo zabrinuti navijače. Zapravo bi se najviše trebali zabrinuti oni koji su dopustili da se utakmice na ovakvom terenu igraju iz tjedna u tjedan, da ovo bude ‘naš proizvod’ i da s ovakvim proizvodom pokušavamo pronaći nove investiture i sponzore, odnosno kupce za prava na našu ligu. Ali, tko smo mi da na to upozoravamo, tko smo mi da takve stvari propitkujemo? Utakmica se odigrala, nitko stradao nije, struje nije nestalo, prskalice se nisu upalile same od sebe, VAR je uspio ostati cijelo vrijeme u funkciji, ispred stadiona nije bilo gužve… Dobro je.

Bilo kako bilo, Riječanima sada ne preostaje ništa drugo nego da se odmore i da sljedećeg tjedna prionu još većem poslu. Prije reprezentativne pauze očekuju ih domaći ogledi sa Šibenikom i Hajdukom, a s dva potencijalna slavlja napravit će veliki korak prema cilju kojeg su si zacrtali. U kakvim uvjetima su igrali, bod je ‘kao kuća’. Nedjeljni derbi? Rijeci igra sve, remi najviše. Pa onda – ista meta, isto odstojanje. Ali, nije da se time zamaraju, neovisno o ishodu istog, ništa riješeno biti neće. Ako mogu poželjeti samo jednu stvar, onda će to biti da utakmica prođe bez nereda izvan stadiona. I da teren bude bolji od onog na kojem su oni ove subote igrali…