Tri povratnika, jedno pitanje: Mogu li Jakirović, Lampard i O'Neil preživjeti s promoviranim klubovima?

Po uzoru na neke prethodne klubove koji su ušli u Premier ligu, Hull je svoj novac trošio na velik broj (skupocjenih) pojačanja, nadajući se da će time doći na razinu ostalih prvoligaša i izboriti se za ostanak. Najveći izdatak bilo je dovođenje senegalskoj braniča Nobela Mendyja iz redova Rayo Vallecana, navodno za 23 milijuna eura. Gotovo 15 milijuna eura otišlo je na Lucasa Herringtona iz Colorada, dok je Matt Targett iz Newcastlea došao kao slobodan igrač. Namjera je jasna, Jakirović želi, ali i mora poboljšati svoju obrambenu liniju, s obzirom da je prošle sezone u 46 ligaških utakmica primio 66 pogodaka.

Promjena je i među vratnicama, hrvatskog golmana Ivora Pandura koji je otišao u Rangers zamijenit će grčki vratar Konstantinos Tzolakis, još jedno veliko pojačanje, koje je za također 23 milijuna eura stiglo iz Olympiacosa. No, možda i najveći ili najbolji dodatak Jakirovićevom kadru postane Elliot Stroud, za kojeg su Tigrovi izdvojili tek 2,5 milijuna eura. Taj švedski reprezentativac preferira igru na lijevoj strani veznog reda, a bio je i član prošlogodišnjeg hita tamošnjeg prvenstva i aktualnog prvaka Mjallbyja.

Uz sve navedeno, očekivanja od Hull Cityja bit će niska, možda čak ni njihovi navijači neće očekivati ​​puno toga. Već sam povratak u Premier ligu bio je nevjerojatan uspjeh i graniči s pravim čudom, a pozitivne financijske posljedive tog podviga osjetit će se čak i ako odmah ispadnu. Iako se ispadanje čini podosta izvjesnim, Jakirović se i na Otoku pokazao kao pragmatičan trener koji može izvući najbolje iz svoje momčadi.

Coventry City

Četvrt stoljeća nakon njihovog posljednjeg nastupa u Premier ligi, odnosno nakon financijske propasti, igranja domaćih utakmica na neutralnim terenima u Northamptonu i Birminghamu, pa čak i ispadanja u četvrtu ligu, Coventry je konačno dovršio svoju priču o povratku, osvojivši prvo mjesto u prošlom izdanju Championshipa. No, ta je šampionska proslava sad gotova, a Nebeskoplavi sada se suočavaju s teškim zadatkom dokazivanja da pripadaju u najvišu ligu.

Srećom po njega, trener Frank Lampard ne počinje od nule. Uspjeh Coventryja prošle sezone bio je kolektivni napor i proizvod pametnog regrutiranja tijekom proteklih nekoliko godina. Rezultat toga bila je momčad koja je osvojila ligu neustrašivim pristupom bez oslanjanja na jednog strijelca. Naime, čak sedam je igrača postiglo je sedam ili više ligaških golova. Bili su vodeći po udarcima u okvir gola, drugi po stvorenim velikim prilikama, dodirima u suparničkoj trećini terena i dodirima u kaznenom prostoru. Isto tako, ofenzivnu igru Lampardove momčadi krasila su i brzina te direktnost, usporedivo s nekih od najdirektnijih momčadi Premier lige, poput Brentforda i Bournemoutha.

Iako je Coventry primio samo 45 golova u 46 ligaških utakmica, a s čak 97 zabijenih imao četvrtu najefikasniju sezonu u povijesti Championshipa, procjenjuje se da taj sastav ima tek 40 posto šanse za izbjegavanje ispadanja, po čemu je samo već spomenuti Hull gori. Kontinuitet će biti ključan za njihove nade u ostanak. Neće slijedti lanjske stope Sunderlanda, koji je tad potrošio oko 180 milijuna eura na pojačanja. Čini se tako da je njihov najbolji posao u ovom prijelaznom roku bilo zadržavanje igrača poput Jacka Rudonija i Milana van Ewijka, koji su bili na radaru brojnih prvoligaških klubova.

Nisu divljali ovog ljeta, ali svejedno su uložili u svoju momčad. Coventry je tako potpisao stopera Aurèlea Amendu iz frankfurtskog Eintrachta za 18 milijuna eura, zatim krilnog igrača Louma Tchaounu (23 milijuna) iz Burnleyja te veznog igrača Caleba Yirenkyija (27 milijuna) iz Nordsjællanda. Također su osigurali trajne ugovore za veznjaka Franka Onyeku i golmana Carla Rushwortha, koji su prošle sezone bili na posudbi. Lampardov najveći izazov bit će prilagodba stila koji je izgradio za dominaciju u Championshipu, u onaj sposoban za opstanak u Premier ligi. Njihov direktan i napadački pristup bit će rizičniji protiv suparnika koji posjeduju brzinu, kvalitetu i taktičku sofisticiranost da to kazne.

Coventry neće imati istu dominaciju u posjedu niti količinu prilika kao prošle sezone, sad mu trebaju igrači koji ga mogu dovesti do željenog cilja, odnosno opstanka u ligi te kompetitivnosti u okršajima s prvoligašima. To bi moglo biti previše za Lampardovu prilagodljivost kao trenera, s obzirom i da je on prvi put u ovakvoj ulozi, jer dosad još nije ulazio iz Championshipa u Premier ligu. Bit će, dakle, zanimljivo pratiti koliko će mu teško biti održavati momčad na površini u nemirnim vodama Premier lige.

Ipswich Town

I Tractor Boysima se predviđa čak 60 posto šansi za ekspresni povratak u Championship, ali ni Ipswich se neće samo tako predati. Doduše, sve više postaje sinonim za 'jo-jo klub'. Ispali su u sezoni 2024./2025., ali su se odmah vratili u viši rang i ponovno su tu, među 'velikim dečkima'. Imali su ljeto puno turbulencija, njihov dotadašnji strateg Kieran McKenna odlučio je uzeti pauzu od nogometa zbog osobnih razloga. Ipswich je brzo reagirao i doveo Garyja O'Neila nakon kratkog boravka u francuskom Strasbourgu, a i on ima iskustva s borbom na dnu Premier lige, nakon vremena provedenog u Wolverhamptonu i Bournemouthu.

Kako će on postaviti svoju novu momčad najveće je pitanje uoči otvaranja sezone. O'Neil se već nalazio u ovakvim situacijama i vjerojatno će se odlučiti za kompaktan sustav koji se oslanja na disciplinu u igri, ali i brzinu u kontranapadu, a i njegova ovoljetna pojačanja sugeriraju da će to biti tako. Doveo je desnog beka Abdoula Ouattaru za 20 milijuna eura iz svog bivšeg kluba Strasbourga, dok je sjajni i eksplozivni paragvajski ofenzivac Julio Enciso, koji je u Ipswichu već bio na posudbi, također doveden iz ovog francuskog prvoligaša, i to za rekordnih 30,5 milijuna eura.

Izgleda da se O'Neil odlučio igrati na kartu iskustva igranja u Premier ligi, jer nekolicina novih igrača već ima značajan broj nastupa u tom natjecanju, a najvažniji bi mogao biti srpski vezist Saša Lukić. Doveden je iz Fulhama za 10,5 milijuna eura, a bio je vrijedan dio veznog reda tog kluba, dok poput spomenutog Ouattara pruža i mogućnosti u obrani. S Craven Cottage stigao je i stasiti branič Issa Diop (10 milijuna), iz Burnleyja je došao zadnji vezni Florentino (18,7 milijuna), a gotovo 52 milijuna eura potrošeno je na ofenzivni dvojac Emersonn-Abdul Fatawu, koji je doveden iz Toulousea, odnosno Leicestera.

Od triju momčadi koje su se vratile u najviši rang, Ipswich se čini najzagonetnijim. S O'Neilom koji se još nije dokazao u radu s ovom momčadi i novim pojačanjima koja se tek trebaju uhodati, Tractor Boysi nemaju isti kontinuitet kao Coventry ili Hull. Njihova ovoljetna pojačanja ukazuju nam na to kakav plan igre želi ovaj engleski trener i koji odgovara njegovim principima, ali bit će teško zamijeniti identitet, odnose s igračima i navijačima te zajedništvo koje je McKenna gradio proteklih pet godina, od čega je tri puta izborio plasman u viši rang te ostvario 105 pobjeda u 222 utakmice.

Novi trener O'Neil dobio je skuplju, ali i talentiraniju momčad nego što ju je Ipswich imao prije dvije godine kad se vratio među elitu, ali morat će brzo krenuti s radom i pomoći brojnim novim igračima u hitroj prilagodbi. Ovakav pristup prošle je sezone uspio Sunderlandu, dapače, odveo ih je do jedne od najboljih sezona u njihovoj povijesti. No, mogao bi se on Ipswichu i obiti o glavu, kao što je to bio slučaj s Leicesterom, koji je u slobodnom padu protekle dvije sezone od Premier lige završio u trećem rangu...