Tomić je nadmudrio Gustafssona, mogao je Hajduk i gore proći

Rijeka je u ovom trenutku bolja momčad od Hajduka, to je najvažniji zaključak Jadranskog derbija. Pobjeda momčadi Gorana Tomića je apsolutno zaslužena, znali su kako će se suprotstaviti Hajduku, dobro snimili sve loše točke u igri protivnika i uzeli bodove u uzavreloj atmosferi Poljuda.

Rijeci Jadranski derbi, Ampem i Drmić utišali 16 tisuća ljudi na Poljudu (VIDEO)

Ozljeda Gerga Lovrencscsica na samom početku utakmice definitivno je poremetila Hajduk. Ostali su bez ponajboljeg igrača ove sezone i to na poziciji za koju nemaju pravu zamjenu. Ušao je Albanac Dellova sigurno motiviran da se dokaže, ali Prince Ampem je bio prebrz i predobar da bi ga zaustavio igrač koji je do sada odigrao 29 minuta u HNL-u.

Prvi je pogodak usmjerio utakmicu, Rijekini brzanci Ampem i Abass jedva su dočekali da se otvori prostor za kontranapade, a Josip Drmić je vrlo kvalitetan u otvaranju igre. Nekadašnji reprezentativac Švicarske se poigravao sa braničima Hajduka, a onda školskom, golgeterskom reakcijom donio gostima veliku prednost.

Održali su Riječani u prvom poluvremenu lekciju Hajduku, Tomić je nadmudrio Gustafssona postavljenjem trojice trkački i tehnički moćnih igrača, Čerina, Selahija i Pavičića. Tako su gosti imali igrača više u sredini, što se najbolje vidjelo kada bi zadnji red gostiju odbijao loptu. Veznjaci Rijeke su uvijek bili u blizini svojih stopera, rješavali potencijalne probleme s povratnim loptama te brzo prebacivali težište igre na brze Ampema i Abassa odnosno pouzdanog Drmića.

Tomić: Pokazali smo gard pobjednika, Hajduk je mogao zabiti ili slučajno ili iz prekida

Mogli su Riječani u prvom dijelu imati i više od dva gola prednosti, Hajduk je igrao baš na način koji odgovara momčadi koja je složena da bude opasna u kontranapadima.

Ne može se reći da Splićani nisu inzistirali na napadu, ali stekao se dojam da iz igre Hajduk ne može probiti gustu i stabilnu obranu Rijeke. Uspjeli su smanjiti iz prekida, trener Gustafsson je nešto pokušao uvođenjem Dolčeka pa smo gledali dva lijeva beka na bočnim pozicijama, ali nije to donijelo neki pomak. Rijeka se povukla u obranu jer je umor morao doći na svoje, ali Hajduk je imao premalo raspoloženih igrača. Bolje rečeno, obrana Rijeke je uspješno zatvorila Livaju, Mlakar je bio nevidljiv, Sahiti prilično nemoćan.

A kada su najopasniji igrači zatvoreni Hajduk ne može nadigrati ni lošije momčadi od Rijeke. Igrači s klupe poput Atanasova, Eduoka ili Ljubičića nisu mogli spasiti stvar, naročito ne protiv iskusne Rijekine obrane.

U najavi utakmice govorile se o umoru Rijeke i Hajduku u dobroj formi. Ali nakon sinoć jasno je da nije slučajnost da Rijeka igrala play-off za ulazak u Konferencijsku ligu, a da je Hajduk zapeo na prvoj prepreci u kvalifikacijama za isto natjecanje.

Piše: Vedran Pavičić