Tko ostaje nakon Lovrena?

Dejan Lovren završio je reprezentativnu karijeru. Priznao je u oproštajnom pismu: "razmišljao sam otići ranije, prijevremeno. Nemojte se ljutiti. Ali drago mi je što sam ostao." To zorno prikazuje težinu nošenja hrvatskog dresa. Dresa sa sitnim, prepoznatljivim crveno-bijelim kvadratićima u kojima je sve pod povećalom. Svaka izjava (ili nepostojanje iste), potez, pogled, osmijeh, stav. Sve se važe kada ste hrvatski reprezentativac, svaki detalj se pamti. No, nakon što je 78 puta obukao hrvatski dres, a domovini donio prvo srebro iz Rusije, a samo četiri godine kasnije i broncu iz Katara, neke sitnice treba ipak ostaviti iza sebe, Lovrenu zahvaliti na pruženom i okrenuti se budućnosti. Tko ostaje u hrvatskoj reprezentaciji nakon Lovrena?

Srećom, ako nečega imamo, to su stoperi. Joško Gvardiol, Martin Erlić, Josip Šutalo... Sve redom igrači mlađi 10 ili više godina od Dejana Lovrena.

IMA JOŠ ISKUSNIH

Dejan Lovren se oprostio od reprezentacije! "Pokušavam ne zaplakati, igrao sam s najvećim ponosom za Hrvatsku"

No, prvo treba naglasiti slavonskog senatora Domagoja Vidu. On i Lovren bili su neprobojan tandem iz Rusije, a plavokosi slavonski dobri duh reprezentaciji i dalje nije rekao zbogom. Trenutačno igrač AEK-a, generacija je karlovačkog sada umirovljenog suigrača. I jedan i drugi su bili pod upitnicima javnosti i propitkivani treba li ih u Katar uopće voditi s 34 godine na leđima. Izbornik Dalić ipak se odvažio povesti ih. Vida je bio spreman odraditi svaku ulogu koja mu je namijenjena, baš kao i Ćorluka u Rusiji pa mu tako nije bio problem niti biti podrška s klupe.

Vida je na reprezentativni debi u A selekciji čekao do prijateljskog ogleda s Walesom u svom Osijeku 23. svibnja 2010., a od tada ih je odradio okruglih, velikih, uspješnih 100. Jasno, vjerojatno će uskoro i donjomiholjački borbeni Vatreni uskoro predati štafetu mlađima. Koliko god će to biti tužan trenutak nakon svega što je pružio Vatrenima i navijačima, pogled prema 'nekim novim klincima' nije niti malo zabrinjavajuć. Dapače, u hrvatskim redovima su neki od najboljih igrača na svijetu.

BUDUĆNOST KOJA OBEĆAVA

Među njima se apsolutno opravdano ističe mladi Joško Gvardiol. S 18 nastupa za Vatrene i briljantnim Svjetskim prvenstvom u Kataru upisao se već među nezamjenjive u društvu Dalićevih izabranika. Dinamov izdanak, Leipzigov spasitelj i žudnja klubova Lige petice. Sve to je dečko sa zarebačkih Srednjaka. Na terenu smiren u najtežim situacijama, čvrst, precizan, jasan i nepokolebljiv. Siguran u sebe i svoj talent, a opet toliko skroman da na kraju utakmice potrči majci u zagrljaj. U Jošku je sve ono što Zlatko Dalić želi vidjeti u svojoj reprezetnaciji - poniznost, a sigurnost. Dok se za njega bore najveći klubovi svijeta, on oduševljava u Leipzigu kojemu je donio i bitan gol protiv Manchester Cityja svoga 'imenjaka' Pepa Guardiole.

"Puno stvari se dogodilo u kratkom periodu, nisam se nadao da ću tako brzo doći do pozicije u momčadi. Na meni je da treniram i radim", rekao je jednom prilikom Joško nakon nastupa u reprezentaciji. Bilo je već tada jasno - on je naša budućnost. Skupio je već 18 nastupa za Vatrene, a samo nebo mu je granica u pitanju koliko će ih još skupiti.

Dalić o Lovrenu: „Lider svlačionice, igrač kojeg u svakoj borbi želite imati na svojoj strani“

Uz njega stasaju i Martin Erlić i Josip Šutalo, a dolazi i Luka Vušković iz Hajduka pa i Frankfurtov Hrvoje Smolčić...

Erlić već ima solidno iskustvo skupljeno u talijanskim Serie B i Serie A, a trenutačno brani boje Sassuola. Upravo su on i Šutalo bili nova lica s kojima je Zlatko Dalić riskirao protiv Francuske na Stade de Franceu u ljeto 2022.. U tom je susretu Hrvatska napokon iz 10. pokušaja slomila Francuze, a o stoperskom dvojcu iz naših redova idućih se dana pisalo samo u superlativima.

"Stanišić, Erlić, Šutalo i Juranović su pokazali da mogu i nemamo ih pravo zakidati. Ako ovako nastave, to je to...", komentirao je Dalić ponosno nakon velike pobjede svoj zadnji red.

Za njega ni izbornik, ni javnost, ni reprezentacija ne trebaju brinuti. Hrvatska zadnja linija je i više nego spremna, potkovana i voljna. O nju su se, koliko god mlada bila, već na minulom Mundijalu 'razbili' veliki igrači zato što su oni hrvatski još veći. Imali su se na koga ugledati kroz uspjehe kockastog dresa, jednog od najponosnijih simbola naše domovine. Upravo tako ga trebaju nositi. Ponosni na sebe, na svoj uspjeh, na svaki poziv u reprezentacciju, ali i ponosni na generacije koje su im bile uzor, na igrače koji su na tim pozicijama prije njih krojile put malenoj zemlji velikih snova. Trebaju biti ponosni nasljednici još ponosnijeg naslijeđa hrvatske reprezentacije.

Lovrenov 'vatreni' put: Protiv Katara je započeo, nakon Katara završio