Tko je Bruno Petković u povijesti Dinama?

S genijalnošću uvijek ide i doza ludosti. Da je bio drukčiji, vjerojatno ga i ne bismo sedam godina gledali u Dinamu. Vjerojatno ne bismo vidjeli ni škarice, ni driblinge, golove i hakl zbog kojega se ljudi zaljubljuju u nogomet. Opet, da je drukčiji, možda ne bi Zvonimiru Bobanu zakasnio na taj sudbonosni sastanak, možda bi još jednom razmislio prije nego što bi odbio ponudu. Da se mogao promijeniti, uostalom, učinio bi to odavno, ne bi se niti doveo u situaciju da ode ovako. Svako vrijeme nosi svoje i možda jest vrijeme nogometa Brune Petkovića u Dinamu bespovratno prošlo. Šteta je samo da ode bez zasluženih lovorika! Premda, za dosta toga si je i sam kriv.

I, to nije problem, to je ono što će svi potpisati. Potpisat će i on sam, svjestan svojih gijeha. Ali, problem jest ako ostane na tome. Ako Petković ostane 'onaj koji je kriv što Dinamo nije prvak' ili 'onaj koji je morao otići već odavno', ili 'onaj koji je postao uteg.' A ako se pritom zaboravi koliko je dao. Svakako, dao je i Dinamu njemu, to uvijek treba naglasiti, korist je uzajamna. Bit će nepravedno ako će u kolektivnoj svijesti ostati 'problematični Bruno', ako će ga se pamtiti po onome što nije, a ne po onome što jest uradio! I ako mu na kraju neće priznati da ima zasluženo mjesto u Dinamovoj povijesti. Nabrajat će generacije navijača kao i dosad napadače, velikane, uvijek će tu biti Zambata, Draža, Cerin, Cico, Šuker, Cvita, Dudu, Mandžo, Orša... Bilo bi nepravedno da se ne sjete i njega, njegovih škarica, driblinga i golova, klinaca, koji su nosili njegov dres, navijača sa Zapada, koji su zbog njega kupovali ulaznicu. Najbolji (uz Oršića) strijelac Dinama u Europi, jedan od najboljih igrača jedne od najboljih Dinamovih generacija u povijesti. Genijalan i 'lud', težak karakter i mekan kao puter istovremeno, takav kakav jest, niti 'crn' niti 'bijel', poseban.

Igrač o kojemu će se još dugo pričati i o čijoj će eri u Dinamu svatko imati svoje mišljenje. I, svatko će, na svoj način biti u pravu. Brojke i kontekst, pak, pričat će, definitivno, o jednom od velikana, o jednom tko je zaslužio stati u kategoriju s legendama klupske povijesti. Odlaskom Brune Petkovića i simbolički završava era jednog Dinama i počinje jedna druga. U kojoj, vjerojatno neće biti igrača kao što je Petković, ali i u kojoj bi se ovakav Petković i njegov nogomet teško pronašli. Da može neke stvari iz prošlosti promijeniti, ne vjerujemo da bi išta dirao, sve bi opet bilo ovako. Da smo svi, da je bilotko mogao promijeniti Petkovića, vjerujemo da bismo opet, u konačnici, potpisali isto!