Stefan Simić za Germanijak: Na Hajduku mogu zahvaliti "onom gore", želim duplu krunu za Torcidu!

Dok se s Palermom dogovara dolazak napadača Manuela Arteage, Hajduk je, pomalo u tajnosti, osigurao jedno pojačanje sa Čizme. Na Poljud iz Milana na šestomjesečnu posudbu stiže 21-godišnji Stefan Simić.

Branič je to silnog talenta, te zanimljive životne priče. Kako doznajemo iz bliskih izvora, Stefan je veliki profesionalac koji vodi uredan život, "pod normalno" odrađuje i deset treninga tjedno, dajući u svakoj prilici maksimum. Na naš poziv pristojno se javio i brzo stavio na raspolaganje, odajući dojam mirnog tipa koji se ne voli razbacivati velikim riječima.

Za početak, odakle su Simići?

"Obitelj je iz Bosne, iz Prijedora, ali ja sam se rodio u Pragu i tamo bio do svoje 17. godine", započinje Stefan Simić svoj prvi hrvatski intervju za Germanijak.hr.

Roditelji su radili u Zagrebu, odakle su tijekom rata otišli za Češku. Stefan ima hrvatsko državljanstvo i u svom reprezentativnom dresu željela ga je i Hrvatska, pored BiH i Srbije. Ipak, defenzivac se odlučio za Čehe, a predsjednik njihovog Nogometnog saveza osobno se založio da dobije češko državljanstvo.

"Zasad sam igrač Češke. Sviđa mi se i ponosan sam što igram za češku reprezentaciju. Bilo je puno kontakta iz svih reprezentacija i svugdje sam ostavio vrata otvorena. Nikad ne reci nikad, ali trenutno sam zadovoljan odabirom."

Već sad, zadovoljan je i odabirom Hajduk. Jer...

"Otkad znam za sebe, navijač sam Hajduka i Slavije Prag. Ne može bolje od toga!"

Dalmaciju itekako dobro poznaje i potvrđuje priču da Simići na Braču imaju nekretnine.

"Tako je. U Supetru na Braču imamo stan i sada gradimo kuću. Tamo sam svako ljeto, imam dosta prijatelja i uvijek se radujem dolasku."

Vratimo se na njegove početke. Bio je najveći potencijal Slavije i proglašen "češkim wunderkindom". Imao je samo 15 godina i 11 dana kada je potpisao prvi profesionalni ugovor. Po tome je rekorder u Češkoj.

"Nažalost, nikada nisam upisao službeni debi za Slaviju. Ali jedina utakmica bila mi je baš protiv Hajduka, na Poljudu, kada se slavio 100. rođendan."

Vrlo rano se otisnuo u inozemstvo. Slavia je bila u lošem stanju, a poziv je stizao iz Serie A...

"Zvala me Genoa, bila je to ponuda koja se teško odbija i htio sam napraviti novi korak. Zahvalan sam Slaviji koja me pustila."

Praškom klubu pripalo je 500 tisuća eura, a Stefan je igrama u mladoj momčadi Genoe brzo zapeo za oko slavnom Milanu.

"Nikad ne znaš što će se dogoditi u nogometu, ali ja volim sanjati i vjerovati u sebe. Išlo mi je dobro u Genoi i nakon samo godinu i pol otišao sam u Milan. Bili su zainteresirani za mene već nakon mojih prvih šest talijanskih mjeseci, ali transfer se nije mogao odmah realizirati. Osjećaj? Neopisivo je kada te pozove takav klub. Odmah shvatiš da se isplati sav trud i odricanje, red, rad i disciplina."

U Milanu se sjajno snašao. Pod vodstvom Pippa Inzaghija za juniorsku momčad u prvoj sezoni upisao je 30 nastupa i zabio četiri gola. Igrali su nekoliko natjecanja...

"Bio sam standardan, propuštajući tek utakmice kada nisam bio zdrav. Igrali smo Ligu prvaka i osvojili prestižni Viareggio Cup. Na kraju sam postao i kapetan, a kada je Inzaghi postao trener prve momčadi, poveo me na pripreme s njima."

Dobra juniorska sezona s Rossonerima otvorila mu je vrata seniorskog nogometa. Milan ga je prošle sezone poslao na posudbu u Varese. Igrao je dosta, imao 20 nastupa, od toga 15 od prve minute. Velika stvar za mladog igrača u Serie B, najtežoj drugoj ligi uz engleski Championship.

"To je bilo jako dobro iskustvo. Osjetio sam što je ozbiljan nogomet i usavršio neke taktičke stvari specifične za talijanski nogomet."

Usporila ga je teška ozljeda...

"Slomio sam na utakmici fibulu desne noge, što me poprilično usporilo. Šteta, jer na početku ove sezone trebao sam se priključiti prvoj momčadi Milana."

Ostao je na San Siru i poslije nekoliko mjeseci oporavka Siniša Mihajlović ga je priključio prvotimcima. Tijekom prosinca i siječnja u tri navrata sjedio je na klupi, zadnje prije nekoliko dana u pobjedi Milana protiv Fiorentine.

"Trebalo mi je neko vrijeme da mi se vrati snaga u noge i da kondicijski budem na razini. Sada je sve sjelo na svoje mjesto i osjećam se spremnim. Trenirao sam s prvom momčadi, Mihajlović je dosta komunicirao samnom, pomagao mi je i on i cijeli stružni stožer."

Kako je uopće došlo do kontakta s Hajdukom?

"Saša Bjelanović se javio Milanu, a meni su u klubu prenijeli interes Hajduka i tako su počele veze. Javili su se i neki poznati europski klubovi, ali Hajduk je bio vrlo jasan. Tražili su ono što sam tražio i ja. Da se baš potrefio Hajduk mogu zahvaliti onom gore."

Zbog šestomjesečne posudbe u Hajduku, odrekao se znatne svote koja mu je bila zajamčena ugovorom u Milanu. Simić nije jedan od onih koji "navijaju za Man City od malih nogu". Simić doista jest Hajdukovac, što potvrđuje i fotografija koja se pojavila - njega kao dječaka u Hajdukovom dresu...

"Hajduk živi vječno! Prošao sam već dosta nogometnih stadiona u Europi i mogu reći da Hajduk i Slavia imaju najbolje navijače. Ne mogu dočekati da zaigram pred Torcidom. Gledao sam na Internetu kakvu atmosferu rade, a ono što sam vidio na 100. godišnjici Hajduka, to neće doživjeti niti najveći igrači na svijetu ako ne zaigraju na Poljudu."

Što Stefan može ponuditi Hajduku, odnosno treneru Buriću? Kažu da je stoper, ali po potrebi i desni bek, a čak i zadnji vezni.

"Najbolji sam na stoperu. No, ako trener kaže, mogu odraditi i druge pozicije. Mogu obećati dvije stvari - da ću svaki trening i utakmicu dati svoj maksimum da pokažem kako zaslužujem dres Hajduka."

Priznaje da ranije nije puno pratio Prvu HNL, iako je posljednjih dana skupljao informacije.

"Vjerujem u sebe, vjerujem u momčad, vjerujem u Hajduk. Dolazim na šest mjeseci i želim u tom periodu dobrim igrama i rezultatima zahvaliti ljudima na povjerenju. Najbolja varijanta? Dupla kruna s Hajdukom, pa na ljeto malo picigina u Supetru, a onda u Milan. Iako, u nogometu nikad ne znaš...", zaključio je Stefan Simić u razgovoru za Germanijak.hr.