Splićani na Rujevici mogu izgubiti baš sve, Riječani gotovo ništa

Da su ljudi iz Netflixa unazad dvije sezone pratili Rijeku i sve što se događalo u i oko kluba, nemamo ni trunke sumnje da bi ta serije bila među najgledanijima kod svih sportskih fanatika diljem svijeta. Iako su na početku sezone ostali bez svojeg najboljeg napadača, iako ih je ‘izdao’ trener i pobjegao kod rivala, iako predsjednik kluba već četiri mjeseca nije u Hrvatskoj, nogometaši Rijeke redom ‘deru’ sve pred sobom. Da nije bilo Dinama, Rijeka bi u 2024. imala stopostotan učinak u prvenstvu i Kupu! Jasno nam je da je Rijeka mnogima neatraktivna i da mnogi preko takvog čudesnog ostvarenja prođu tek s jednom ili dvije rečenice, ali taj pomalo nestvaran niz Sopićeve družine vrijedan je divljenja!

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Da Bruno Goda nije nesmotreno mahao rukama kad se to ne radi, odnosno da Fran Brodić nije pokazao kako ima ‘led u žilama’ i hladno zabio u 90+5.minuti derbija na Maksimiru, Rijeka bi u Jadranski derbi ogled ušla kao momčad koja nije 975 minuta primila pogodak! Ako se na trenutak izuzme pogodak napadača Dinama s bijele točke, Rijeci je posljednji pogodak zabio – Rokas Pukštas! Dakle, od Hajduka do Hajduka…

UOČI DERBIJA

U 174. Jadranski derbi Rijeka ulazi kao favorit. I od te uloge nitko na Rujevici ne bježi. Istina je da Rijeci trebaju svi bodovi ako žele ostati u igri za naslov prvaka, a pobjeda protiv rivala s juga u ovoj bi im utakmici donijela i više od tri boda. Kako to mislimo? Prvo i osnovno, s pobjedom bi Riječani otišli na +10 u odnosu na Splićane koji bi porazom praktički izgubili apsolutno sve šanse da dođu do toliko im željenog (i skupo plaćenog) naslova. U sedam utakmica ne samo da bi onda Splićani morali sve pobijediti, već bi morali iz kola u kolo gledati kako si Riječani, a i Zagrepčani, pucaju u nogu. No, kao u nekoj TV prodaji - to nije sve. U nekom SF scenariju, kad bi Rijeka pobijedila i otišla na +10, a Hajduk se do kraja sezone uspio bodovno izjednačiti s Riječanima, opet bi Sopićeva družina bila bolje plasirana. Zbog, dobro ste pretpostavili, međusobnih ogleda. Dakle, kad bi slavili, ove sezone bi Rijeka protiv Hajduka bila na omjeru 3-0-1, što u prijevodu znači da u slučaju remija Rijeka, barem kad se priča o međusobnom ogledu s Hajdukom, osvaja ‘dva’ boda, a u slučaju pobjede ‘četiri’. Jasno, sve ide pod navodnike jer taj +1 boda nije vidljiv crno na bijelo, ali u nekim ludim završnicama baš taj fiktivni bod razlike može biti ključan.

Sve to sugerira da Hajduk u nadolazećem ogledu na Rujevici ima puno veći ulog od Rijeke. Jer, taman i da domaćin izgubi od Splićana, oni opet, ponavljamo, samo u odnosu na njih, imaju +4. I onda, kad bi, također hipotetski, Rijeka dvaput remizirala, a Hajduk te posrtaje Riječana ispratio pobjedom, opet bi momčad s Kvarnera bila bolje plasirana na prvenstvenom poretku.

Riječani imaju momentum na svojoj strani, dok je sav teret utakmice, iako su oni vodeća momčad prvenstva, u potpunosti na leđima gostiju. Teško da je za Sopića i društvo moglo bolje od toga.

Što se tiče kartona, Splićanima će jako puno nedostajati Zvonimir Šarlija, dok se vodeća momčad HNL-a protiv Rudeša sačuvala nepotrebnih prekršaja pa tako derbi nitko ne mora prisilno preskočiti. Kad je pak riječ o ozljedama, tu Hajduk ozbiljno vodi. A to nije nešto u čemu klubovi žele imati prednost. U problemima su L.Kalinić i Lučić, Uremović je propustio posljednjih pet utakmica, Livaju muči koljeno, Melnjak i Žaper su već neko vrijeme ‘out’… Situacija je sve samo ne bajna.

Nesvakidašnja situacija oko Hajdukovih vratara, tko će braniti na Rujevici?

KAD NE MOŽEŠ NORMALNO ODGOVORITI NA NORMALNO PITANJE, ONDA NEMA ČUĐENJA ŠTO MEDIJSKI TRETMAN ‘NIJE’ NORMALAN

No, ni kod domaćina ne teče ‘med i mlijeko’. Na Kranjčevićevoj je zaplesalo koljeno Marka Pjace što je ozbiljno naljutilo Željka Sopića koji je nakon utakmice još jednom ‘krivca’ pronašao u sedmoj sili. Prvi put je ‘krivac’ bio potpisnih ovih redaka, drugi put Ivan Dorian Molnar (HRT), potom je imao nešto za reći Siniši Lončaru (SN) i Valentini Miletić (Max Sport), da bi posljednji deblji kraj izvukao i mladi Matko Mihaljević. Pisali smo već, nema smisla ponavljati, razina komunikacije trenera Rijeke je neprimjerena. I profesionalac poput njega si to ne bi smio dopustiti!

Od strane novinara Sopić uživa poštovanje, stoga je jedino normalno da on uzvrati na isti način. Press centar NK Rijeke nosi ime po čovjeku kojem je pero plesalo po prstima, a iako je ‘po stare dane’ ipak bio nešto blaži u svojim bezvremenskim i uvijek briljantnim kolumnama, Sopićeva retorika uz njegovu prisutnost, ali i nekih drugih sjajnih novinara koji više ne prate na dnevnoj bazi zbivanja u kluba, ne bi baš dobro prošla. Usprkos svim rezultatima! Jer, uz dužno poštovanje prema treneru Rijeke, doajen hrvatskog sportskog novinarstva Orlando Rivetti u poslu kojim se bavio bio je – Liga prvaka! Sopić? On, još uvijek, to nije. Trener koji je spasio Goricu, koji Rijeku ove sezone vodi sjajno. Ma ne sjajno, čudesno! Ali, tek onog dana kad nešto osvoji, ako osvoji, će sa svojim uličnim pristupom moći nastaviti glumiti ‘bullyja’ i stvarati probleme gdje ih nema. Do tada…

Sopić najavio Jadranski derbi: “Hajduk će uvijek biti Hajduk. HZSN-ovo priopćenje? Ne spavam noćima… Jako sam potresen”

Čemu ta potreba za konstantnim ‘fightom’, čemu ta potreba da bude konstantno u prvom planu, čemu ta potreba da on, on i samo on bude primo, secondo i terzo? Pokušavamo shvatiti, ali ne ide nam. Mlađe snage sedme sile, uključujući i potpisnika teksta, su puno blaže, puno pitomije, puno mekše. Umjesto da Sopić u njima pronađe ‘prijatelje’ i da ga sasvim zasluženo oni kite superlativima i komplimentima, on konstantno forsira neku napetu atmosferu, neku tenziju, neku nesigurnost. Sama činjenica da jednom ‘nastrada’ netko s TV-a, potom netko iz pisanog medija i(li) portala, jasno sugerira da Sopić, iz samo njemu znanih razloga, u svima vidi neprijatelje. Kako, zašto, kojim povodom? On zna, mi i dalje ne. Ali, eto, kako je, uostalom, jednom prilikom i sam rekao, on je trener, novinari nisu. On, za razliku od novinara, zna tko je šestica, a tko osmica. Njegova momčad malo trenira pucanje pa zabija golove… Nismo jednom čuli da je izgovorio ‘napišite ovo što sam rekao’ ili ‘baš tako napišite’. Eto, porastu krila mnogima, tako i njemu. Novinari si ne daju za pravo reći treneru ‘nek’ ti on igra’ ili ‘stavi njega na klupu’, ali oni si, eto, daje za pravo reći što će se pisati. Fenomenalno, zar ne?

Nitko ne sumnja u Sopićevu stručnost i znanje. Jer, voljeli trenera Rijeke ili ne, rezultat je mjerilo. Ne svega, ali mnogih stvari da. A rezultat je na strani trenera. Odnosno, rezultat je na strani momčadi, koja je karakterna, koja je gladna, koja igra nadahnuto. S tim da, važno je to naglasiti, za razliku od čovjeka koji ih vodi, svi u svlačionici su i dalje s dvije noge čvrsto na zemlji. Oni će si dati pravo da ‘polete’ tek kada nešto osvoje. I zato je Rijeka danas tu gdje je. Zbog njih! I to je jedina istina.

SUTRA JE NOVI DAN

Dan prije Jadranskog derbija na Rujevici, vrijeme na Kvarneru je predivno. Sunce, lagani povjetarac, mir, tišina… Znate kako se kaže – zatišje pred buru. Ili možda pred Neveru s Kvarnera! Hajduk dolazi na Rujevicu sa svojim problemima i u nekim svojim mislima, dok Rijeka spremno čeka. Gosti nemaju drugog izbora nego jurnuti po tri boda od prve minute, poraz u Jadranskom derbiju mogao bi i treneru Karoglanu presuditi, dok će Rijeka ‘Sopaballom’ pokušati slomiti protivnika.

Iako je ovaj Jadranski derbi prema predikcijama unazad mjesec dana trebao biti jedan od najvažnijih u novijoj povijesti, na kraju se ispostavilo da je to samo jedna ‘obična’ utakmica. Utakmica s različitim ulogom, ali zato jasnim ciljem kod jednih i kod drugih. Remi nikome ništa ne znači, obje momčadi moraju ići po pobjedu, s tim da Hajduku puno više ‘visi’ ako do nje ne dođu. Što će se promijeniti kod Riječana u slučaju poraza? Baš ništa. I dalje će biti prvi, i dalje će imati najviše najboljih mladih igrača u HNL-u, i dalje će se na sezonu gledati kao onu u kojoj su nadmašili sva očekivanja. Kod Hajduka pak vrijedi sve suprotno. Oni ako posrnu će se s prvim mjestom pozdraviti, skupo plaćene akvizicije će se definitivno potvrditi kao promašaji, a sezonu u kojoj su htjeli sve će završiti bez ičega.

No, jedan gol, jedan situacija, jedan briljantan potez može sve preokrenuti. Hoće li Splićani kući pjevajući ili će Riječani uspjeti zadržati bodove na Rujevici, to ne možemo znati Ali, nema brige, uskoro će nedjelja i 19.30. A onda… En garde, pa tko koga!