Splash the cash: Zašto je Bayern 'stukao' rekordnu sumu za veznjaka Lyona?

Kraj nogometnih sezona najveća je noćna mora istinskim ljubiteljima nogometa, koji ne samo da se moraju hrvati s činjenicom da apetite moraju zadovoljavati često nemuštim i napornim prijateljskim susretima, već i što su na svakodnevnoj razini bombardirani pričama o transfer-roku, onom istom koji još nije ni počeo. S tim da velika većina tih špekulacija nastaju potpuno proizvoljno i nemaju pretjerane veze s logikom ni stvarnim stanjem stvari, što samo povećava frustraciju.

Uvriježena je praksa stoga da se jednostavno ignoriraju do trenutka kada igrač i klub i službeno ne obznane kako su dogovorili suradnju. Tako je bilo i sa slučajem Corentina Tolissa, nadarenog veznjaka Lyona za kojeg je minhenski Bayern izdvojio 41 milijun eura, plus eventualni bonusi, što je vjerovali ili ne rekordni transfer u povijesti bavarskog giganta. Što je zapravo natjeralo Bayern da izdvoji rekordnu sumu za ovog 22-godišnjeg Francuza?

Iako su ove godine ostvarili lošiji plasman u Ligue 1 nego u protekle dvije sezone, Lyon je privukao pažnju šire nogometne javnosti zapaženim igrama u europskim natjecanjima, naročito u Europskoj ligi gdje su dogurali do polufinala. Nošeni mladom, relativno dobro izbalansiranom ekipom – ponajprije u napadačkom segmentu – u Lyonu možda nisu mogli adekvatno izbalansirati natjecanje na dva fronta, pogotovo s obzirom na porast konkurentnosti u Ligue 1 preko Nice i uskrsnulog Monaca, ali bez obzira na to pojedinci su sebi itekako nabili cijenu. Jedan od njih je upravo i Corentin Tolisso.

Zanimljivo, Tolisso je svoj debi u međunarodnim utakmicama zabilježio u pobjedi 1:0 nad Rijekom 2013. godine, u Europskoj ligi. Uostalom, zapamtio ga je i zagrebački Dinamo, kada mu je u prvom kolu grupne faze Lige prvaka u pobjedi 3:0 prvo zabio za 1:0, a zatim i asistirao Cornetu za treći pogodak u 57. minuti. Tolisso je zabio i Juventusu, dok je u minuloj sezoni zabio 14 golova u 47 susreta u svim natjecanjima, kojima je pridodao i 7 asistencija. Međutim, dok je to vrlo korektan učinak, on u Bayern nije stigao zbog zabijanja golova. Taj dio podjele poslova u nešto fleksibilnijem Ancelottijevom sustavu jasna je, a Tolisso se s tim neće morati (toliko) zamarati.

Ono što je ovaj produkt omladinske škole Lyona usavršio u tri i pol seniorske sezone jest diktiranje tempa igre. Tolisso pripada onoj grupaciji igrača poput Gundogana ili Hendersona, koji su na svojstven način ključni za napadačku tranziciju. Tolisso je oblikovao dinamiku Lyonovog romba u sredini, gdje je sposoban započeti brzu izmjenu kratkih pasova kojima u jako kratkom periodu napad dođe iz vlastite polovice do protivničkog šesnaesterca. Ancelotti s njim želi dobiti još jedan integralni dio veznog reda, koji će biti spreman pružiti mogućnost mobilnog prvog bloka, ali i kontrole lopte u posjedu. Istovremeno, Tolisso nije igrač koji će poslati onaj direktni pas koji probija linije, poput primjerice Borussijinog Juliana Weigla, Leipzigovog Nabyja Keite ili Wolfsburgovog Riechedlyja Bazoera. Uostalom, sam Tolisso ne spada pod okrilje tipa veznog igrača popularno nazvanog regista, već je najbliže motoričnom zadnjem veznom s box-to-box odlikama.

Ono što je bitno za naglasiti kod njegove pas igre je da kod diobe gorespomenutih uloga pod Ancelottijem Thiago Alcantara ima neprikosnovenu titulu kralja pas-igre, čak i u svjetskom okviru. Tolissovih prosječnih 62 točna dodavanja po utakmici znatno su ispod najviše razine koju drži Alcantara (89) ili Napolijev Jorginho (96), međutim njegova sposobnost kontrole posjeda i čitanja igre vrlo je impresivna za igrača te dobne kategorije.

Njegovim angažmanom Ancelotti želi dodati dubinu veznom redu, koji je umirovljenjem majstora zanata u liku Xabija Alonsa i Philippa Lahma možda izgubio mogućnost da u jednom igraču dobije nekoliko uloga, već pokušava dobiti komponente za jedan dobro uhodan sustav momčadi koja se jednostavno mora osjećati ugodno s loptom u posjedu, što je zapravo prirodno stanje stvari za Bayern. Kontrola s loptom u nogama u srcu veznog reda omogućava mnogo lakše pronalaženje opcija za mobilnu prednju trojku, pogotovo za oslobađanje prostora i novih mogućnosti igračima poput Mullera ili Lewandowskog u vrhu napada.

Ako s Alcantarom Bayern ima finoću u pas-igri, s Vidalom probojnost i fizičku dominaciju, Tolisso im daje potrebnog čovjeka za balansiranje samog sustava i kontrolu tranzicije. Možda naizgled zvuči čudno, ali takvi igrači – obično iz sjene – omogućuju da uživamo u onim stvarima i potezima koje najviše oduševljavaju prosječnog nogometnog fana.

Ne treba vam valjda citirati Malog princa?

(Foto: fcbayern.com)