Španjolske suce znamo po imenima koja oni uopće ne koriste, a za sve je kriv - diktator

Kao svaka zemlja na ovom planetu, nepotrebno je to posebno naglašavati, i Španjolska je specifična na svoj način. Recimo, jedna je od tek četiri države na svijetu koje nemaju stihove himne. Iako su u prošlosti imali određene inačice teksta, kasnije su u potpunosti odustali od njih, baš kao i Bosna i Hercegovina, Kosovo te San Marino. Tko zna, možda ih je kočilo to što moraju pjevati, a Španjolce u Europi nerijetko prati aura nešto "opuštenijih" ljudi. Ljudi koji ne moraju.

Pri seciranju tamošnjeg mentaliteta, nerijetko se ovaj ne pretjerano utemeljen fenomen vrlo površno podvuče pod egidu utjecaja mediteranske klime, bez dubljeg povijesno-sociološkog pristupa. Kasni početak radnog dana, famozne sieste - popodnevni odmor u duljini i preko dva sata - te kasne večere koje počinju oko 22 sata, način su života koji ne bi odgovarao većini ljudi na Starom kontinentu. To su isticali i Gareth Bale i Toni Kroos, koji su znali izbjeći zajedničke večere s ostatkom suigrača iz madridskog Reala jer bi prekasno započinjale.

Velšanin često zna biti žrtveni jarac zbog (ne samo) toga, a čovjek kojemu za takav kasnonoćni životni stil na Pirenejskom poluotoku posredno može "zahvaliti" jest nekadašnji fašistički diktator Francisco Franco. 

Caudillo, general i politički vođa u jednom, 1940. je godine u znak solidarnosti s nacističkom Njemačkom prilagodio Španjolsku srednjoeuropskoj vremenskoj zoni. Tako su "frankovci" - samo par mjeseci nakon završetka trogodišnjeg Građanskog rata kojega su započeli vojnim pučem na legitimno demokratski izabranu lijevu koaliciju - vremenski udaljili Španjolce od Britanaca za sat vremena, iako su bili na istoj meridijanskoj ravnini sa Greenwichem. 

Od tada se España - Zemlja zečeva - nalazi u "krivoj zoni". Dan im sviće i zalazi sat vremena kasnije, a u ljetna vremena u određenim dijelovima države sunce "dogura" skoro i do 22 sata. Za usporedbu, u istoj su vremenskoj zoni Madrid i dvije i pol tisuće kilometara udaljeni Beograd.

S vremenom je Francova volja ulazila u sve pore društva. Nakon perioda "Bijelog terora" u kojemu je od izbijanja puča do kraja Drugog svjetskog rata stradalo po nekim procjenama i do 200 tisuća ljudi, zloglasni diktator počeo se oslanjati i na takozvanu soft power vladavinu. Bilo je pitanje vremena kada će stići i do nogometa.

Kao zaljubljenik u ovaj sport, caudillo je znao njegovu istinsku snagu u okupljanju, mobiliziranju i kanaliziranju energije te iskoristiti ga za vlastite političke ciljeve. Njegov utjecaj u Real Madridu 50-tih i 60-tih godina bio je ogroman, toliko da su povijesne knjige Kraljevskog kluba potpuno potisnule prijašnje predsjednike koji su podržavali ljevičarsku koaliciju u Građanskom ratu.

Osim Barcelone i Athletic Bilbaa, koji su tada bili najveći konkurenti Los Blancosima, u kasnijem periodu vladavine tiraninovu su bizarnu samovolju na svojoj koži osjetili i nogometni suci. Srećom, na fizički bezbolan način.

Franco je, naime, nogometnim sucima de facto promijenio imena, a razlog je - drugi Franco.

Praksa Španjolaca kod preuzimanja prezimena od svojih roditelja takva je da dijete de jure preuzme očevo i majčino djevojačko prezime, s tim da je tradicionalno u uporabi uz osobno ime - kao i u praktički svim državama patrijarhalne povijesti - još samo očevo prezime. Na primjer, nogometaša Fernanda (Josea, drugo ime op.a.) Torresa Sanza znamo prvenstveno kao Fernanda Torresa, jer mu je Sanz majčino djevojačko prezime, a ono se uvijek kod Španjolaca na papiru koristi drugo po redu, nakon očevog, dok u svakodnevnom životu nije u upotrebi. Andres Iniesta Lujan naprosto je Andres Iniesta bez majčinog prezimena.

To je funkcioniralo najnormalnije i za španjolske nogometne arbitre pod vladavinom Francisca Franca dok se na sudačku scenu početkom 70-tih nije probio Angel Franco. Iako je bila riječ renomiranom djelitelju pravde, koji je predstavljao Španjolce na Svjetskom prvenstvu u Argentini tri godine nakon smrti zloglasnog mu prezimenjaka, i on je bio samo "od krvi i mesa".

S obzirom da je cijela vladavina vojne hunte na čelu s Generalissimom prožeta gušenjem bilo kakve političke oporbe, pa tako i medijskih sloboda, novinari su koristili svaku moguću priliku kako bi između redaka ukazali na političku represiju i općenito teror vlasti nad građanima. Zbog toga su koristili svaku lošiju partiju suca Angela Franca kako bi naslovima napakostili diktatoru, pa su nakon utakmica nerijetko mogle biti viđene naslovnice u novinama poput: "Franco je doista loš", "Franco oštetio Barcelonu", "Za sve je kriv Franco", "Franco je masakrirao Sevillu".

Naravno, iskompleksiranom vladaru koji je morao imati sve pod svojom kontrolom, ovo se nije nimalo svidjelo. Nakon jedne takve utakmice na Sanchez-Pizjuanu 1971. godine, uvrijeđenomu je Franciscu prekipjelo te je uveo novo pravilo daleko od očiju javnosti. 

Svi suci od tada pa nadalje se ne smiju oslovljavati osobnim imenom pa (očevim) prezimenom, nego striktno prvo očevim pa majčinim prezimenom (bez osobnog imena).

Tako smo suca koji je sudio Hrvatskoj na Mundijalu u Rusiji protiv Islanda zapamtili kao Mateu Lahoza. Njegovo je ime i prezime koje de facto koristi u svakodnevnom životu, Antonio Mateu, dok je Lahoz majčino djevojačko prezime. Po istom principu smo zapamtili Gil Manzana, pravog imena Jesus, a sjećamo se i legendarnih Manuela Mejuta Gonzaleza, Eduarda Iturralde Gonzaleza i Alberta Undiana Mallenca.

Sporni Angel Franco tako je postao Franco Martinez.

Iako se neko vrijeme uvodi praksa ubacivanja i osobnih imena, prvenstveno u europskim utakmicama van ingerencije španjolskog saveza, i dalje su suci prvenstveno poznati po očevom i majčinom prezimenu. Tako se utjecaj kontroverznog vođe na Iberijskom poluotoku osjeti i 45 godina nakon njegove smrti, a Španjolci se zbog najobičnijeg hira pogonjenog iskompleksiranim egom i dalje nalaze u istoj, "krivoj," vremenskoj zoni te koriste iste običaje.

O tempora, o mores.

Piše: Ivan Grubišić

Iz udobnosti svog doma možete bez problema koristiti širok spektar GERMANIJINE online ponude na najbrži, najjednostavniji način, što je ovih dana vrlo bitno. Za razliku od klađenja na uplatno-isplatnom mjestu, gdje morate obaviti mnogo više koraka kako biste se okladili, preko internetske stranice ili aplikacije germaniasport.hr samo u ŠEST koraka obavit ćete sve što je potrebno kako bi igra započela. Detaljne upute pogledajte OVDJE!

Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.

POVRATAK NA NASLOVNICU

(Foto: Reuters)