SPAL: Domaća ekipa vratila je jedan od najstarijih talijanskih klubova na prvoligaške staze slave

Priče o klubovima koji se plasiraju u najviši rang obično kreću iz dvije različite polazišne perspektive.

Jedni su oni čiji je plasman predstavljen kao pravo čudo, zbog toga što to u nogometnom smislu često i je. Uzmite primjer Beneventa, koji je uspio ono što nikom još u Italiji nije pošlo za rukom – iz prve se plasirati u Serie B, a zatim i u Serie A, u kojoj sudjeluju po prvi put u njihovoj povijesti. Ona druga priča uglavnom uključuje one kolektive bogate prošlosti, koji su se u jednom trenutku – najčešće zbog neodgovornog poslovanja – našli na pragu gašenja, poput turskog Goztepea.

>>Hrabrost, ludilo, nada: Kako su Vještice iz pepela stigle do Serie A

>>OŽIVJELI REKORDERI: Nevjerojatna priča o smrti i životu najvećeg malog kluba u Turskoj 

SPAL, što nije nikakvo sponzorsko ime već akronim za Societa Polisportiva Ars et Labor, kako glasi klupsko puno ime, spada u ovu drugu kategoriju. Jedan od najstarijih nogometnih klubova u Italiji, Spal je osnovan pod imenom Circolo Ars et Labor od strane salezijanskog svećenika Pietra Arcebisa 1907. godine, one iste godine kada  je FIF, Federazione Italiana Foot-ball – preteča današnjeg Talijanskog nogometnog saveza – donijela odluku o dva paralelna prvenstva Italije; jedno za slabije, domaće, „squadre pure italiane“ te ono drugo za internacionalne ekipe, osnovane i izgrađene na stranim igračima već vičnima igranju nogometa.

SPAL kao ni primjerice spomenuti Goztepe daleko je od anonimusa u talijanskom nogometu. Doduše, njihovog zvjezdanog perioda se sjećaju vjerojatno tek oni najstariji, pošto su zlatne godine kluba iz Ferrare bile tijekom pedesetih, kada su u šesnaest godina igranja u Serie A stigli i do petog mjesta u sezoni 1959/1960., uz drugo mjesto u Coppa Italia 1962. godine. SPAL je ujedno i prvi klub Fabija Capella, a u njemu su stasala još tri znakovita talijanska trenera – Eddy Reja, Luigi Delneri te Alberto Bigon, koji je odveo Maradonin Napoli do naslova prvaka 1990. U obrani SPAL-a te 1960., najbolje sezone u povijesti kluba komandirao je i Armando Picchi, koji će poslije pod velikim Heleniom Herrerom postati libero i kapetan „La Grande Intera“. No, SPAL-ov prvoligaški život, onaj u koji se vraćaju nakon gotovo punih pedeset godina, ugasio je tog svibnja revolucionarne 1968. godine Gianfranco Zigoni, tada mladi veznjak Juventusa, kada je zabio gol koji ih je poslao u Serie B. Pedeset godina kasnije, Gianmarco Zigoni, njegov sin, prošle je sezone u dresu SPAL-a na posudbi iz Milana zabio deset pogodaka i tako uvelike trasirao povratak u Serie A momčadi koju je njegov otac poslao u ponor niželigaškog nogometa. Nogomet piše uistinu fascinantne priče.

„Umjetnost i rad“ utkan je u nazivu ovog kluba, ali početkom novog milenija u klubu je bilo malo rada, a još manje umjetnosti. Tada je, kao i u slučaju Beneventa ali i mnogih drugih talijanskih klubova kulminirao sustavni kaos u upravi, koji je rezultirao neredom i financijskim krahom. Mnogi tvrde da je krah krenuo kada je legendarni predsjednik Paolo Mazza, čije ime sada nosi i maleni stadion SPAL-a, počeo gubiti svoju moć. Kada je Mazza, koji je zajedno s Giovannijem Ferrarijem dijelio mjesto izbornika Italije na SP 1962. u Čileu preminuo 1981. godine, SPAL-ova kola su krenula nizbrdo, a kraj te padine došao je 2013. Klub je tada proglasio bankrot i krenuo ispočetka, fuzijom s lokalnim četvrtoligašem pod imenom Giacomense.

Igrom slučaja Walter Mattioli, predsjednik tog malenog kluba gorljivi je navijač SPAL-a, još otkako je s Luigijem Delnerijem dijelio školske klupe. On se primio posla; pronašao je investitore i zakleo se sa suradnicima koje je odabrao da SPAL ne smije više biti sinonim za skandale i financijske dubioze. Pošto je najbliže mjerilo ozbiljnosti rada sportski rezultat, ključnim trenutkom novije povijesti pokazao se i dolazak  Leonarda Semplicija, 49-godišnjeg trenera na klupu momčadi u prosincu 2014. godine.

Semplici je široj javnosti zapravo više-manje nepoznata figura. Niželigaški igrač, koji je nakon sedamnaest godina karijere takav profil klubova birao i kada se odlučio krenuti u trenerske vode, svoj dosadašnji vrhunac imao je pred dolazak u Ferraru, kada je radio kao trener u omladinskoj školi Fiorentine. Inače rođen u Firenzi, Semplici je veliki navijač Viola, a kroz njegov nadzor prošli su današnji cijenjeni prvotimci Viola poput Federica Bernardeschija i imenjaka mu Chiese, sina poznatog napadača Enrica Chiese. Semplici je prihvatio izazov sa SPAL-om, te ih je preuzeo u trenutku kada su se mučili u trećeligaškom društvu.

Iako Leonardo ističe proaktivni nogomet imenjaka mu Jardima i njegovog Monaca kao onaj koji ga najviše oduševljava, realnije je očekivati da je sklonost sustavu 3-5-2 koji je implementirao u SPAL-u preuzeo od Vincenza Montelle, koji je uspješno gradio momčad od zadnje linije u sastavu Roncaglia, Gonzalo Rodriguez i Stefan Savić tijekom vremena dok je Semplici bio u Fiorentini. Nakon godina čekanja prohujali su do Serie B sa 59 golova u 34 susreta, a nakon što su rekonstruirali momčad za snažniju konkurenciju po principu implementacije konkretnog sustava i ideja, a ne velikog trošenja, pomeli su i drugoligašku konkurenciju. Osvojili su titulu prvaka sa najviše zabijenih pogodaka (66 u 42 susreta), a bolju obranu (39 primljenih) od njih imali su tek Spezia (34) i onaj bizarni Gattusov projekt zvan Pisa, koji je ispao iz lige sa 36 primljenih golova. Podsjetimo, ovo je momčad koja je još 2013. igrala Serie D.

Ako se već budžet strogo kontrolira, što znači da se ne mogu dovoditi skupa pojačanja koja će sa stopostotnom sigurnošću raditi razliku, onda bi nekako logično bilo da su momčad sastavljali i od internacionalnih imena. Međutim, SPAL je jedina ekipa koja je u Serie B bila „squadra pura italiana“, sastavljena isključivo od domaćih igrača. Da se razumijemo, to je više splet okolnosti no nekakva klupska politika, pošto su dogovori s nekolicinom inozemnih imena na kraju propali. No ni to im nije pomrsilo račune, dapače. Građani Ferrare mogu tim više biti ponosni na domaću momčad koja i doslovno priča istim jezikom u svlačionici, što je danas prava rijetkost.

Oslonac momčadi pokazao se iskusni napadač Mirco Antenucci, koji je kao slobodan igrač stigao iz Leedsa. S golemim iskustvom igranja u Serie B nije mu se bio problem uklopiti u Semplicijevu momčad i sa 18 golova u 37 susreta postao najbolji klupski strijelac. Mladi 19-godišnji vratar Alex Meret, na posudbi iz Udinesea, svojim sjajnim predstavama prošle sezone stigao je sve do sastava talijanske reprezentacije, postavši tako prvi igrač SPAL-a u selekciji Italije još od pedesetih godina prošlog stoljeća. Još jedan mladić je prosperirao od posudbe pod Semplicijem; Kevin Bonifazi, 19-godišnji stoper na posudbi iz Torina predvodio je zahtjevnu tročlanu liniju kao da na leđima ima barem deset godina iskustva više. Tu je i veznjak Manuel Lazzari, koji je s klubom prošao put od Serie D do Serie A, iako su mu tek 23 godine.

Ipak, Serie A nosi nove, iznimno teške izazove, ali dovodi i kudikamo viši publicitet, pa je „svetalijanska idila“ u svlačionici „uzurpirana“ pojačanjem iz Bologne koje su doveli za ovu sezonu, Grkom Mariosom Oikonomouom. Momčad su pojačali i Atalantin napadač Alberto Paloschi, koji je stigao na posudbu, te iskusni brazilski stoper Felipe, otkupljen od Udinesea. Uz to, klub gradi dvije nove tribine, pošto sadašnji kapacitet od mizernih osam i pol tisuća gledatelja ne udovoljava potražnji u elitnom rangu. Biti će zanimljivo pratiti na koji će način Semplici prilagoditi svoju momčad zahtjevima konkurencije u Serie A. Najbolja usporedba bio bi Jurićev Crotone, koji se iznad svih očekivanja plasirao među talijansku elitu igrajući neustrašivih, „pankerskih“ 3-4-3 s Budimirom u vrhu napada. Naš trener nije nastavio s Crotoneom u najvišem rangu, ali Semplici nastavlja graditi svoje sad već kultno nasljeđe u Ferrari.

Nakon pedeset godina ponovno je, zajedno s predsjednikom Mattiolijem i sportskim direktorom Davideom Vagantijem istaknuo ono „umjetnost i rad“ u imenu SPAL-a. Tko zna, klub s takvom tradicijom odgajanja vrhunskih trenera možda ima novog asa u rukavu na pomolu.

(Foto: spalferrara.it)