Soudani za Germanijak: "Htio sam karijeru završiti u Dinamu"

“I Hillel je s nama. I njega smatramo našim”, pričao nam je Krešimir Režić kada je nabrajao hrvatsku koloniju u Damacu. Tehnički, trener Damaca je u pravu jer Soudani ima hrvatsko državljanstvo, no jasno da su pet godina u Dinamu odradile svoje i dale Soudaniju taj naš štih. Uostalom, pričamo na hrvatskom jeziku koji je besprijekoran…

“Sretan sam ovdje u Damacu. Igram redovito, okružen sam ljudima koji su stručni, ali i prijateljski nastrojeni što je meni jako bitno. Volim obiteljsku atmosferu, to sam imao i u Dinamu. Tada mogu dati najbolje od sebe”, kaže nam Soudani koji je u Saudijsku Arbiju stigao iz Olympiacosa. Međutim, u Al-Farehu je imao određenih problema i nije bio na razini koja se očekivala od njega. I onda je stigao poziv Damaca…

Domagoj Antolić: "Uspjeh Damaca s Hrvatima nije slučajan, a oko Dinama konačno osjetim pozitivu"

Reportaža s Rogle: Hrvatska kolonija u Damacu - Krešimir Režić s Hrvatima do povijesnog rezultata

“Vraćao sam se nakon ozljede i trebalo mi je vrijeme. Međutim, nisam bio u prvom planu. Onda i ta adaptacija i jednostavno nisam mogao pružiti sve što znam i mogu. Zvali su me iz Damaca, dali mi priliku i povjerenje. Znali su me iz HNL-a, ali tek kada su me imali u treningu su shvatili što mogu dati”, otkriva nam Soudani koji se jako dobro pripremio za prvu sezonu u Damacu. Tijekom pauze je trenirao u Alžiru a po dolasku u Zagreb priključio se pripremama B momčadi Dinama kako bi što bolje dočekao sezonu u kojoj je Damac stigao do najboljeg rezultata u klupskoj povijesti.

“Imali smo sjajnu sezonu. Bio je užitak igrati u takvom okruženju i atmosferi. Mislim da smo zaslužili sve što nam se dogodilo”.

Ugovor je istekao ovo ljeto i Soudani je bio na novom početku. Želja je bila vratiti se u HNL.

“Htio sam u Dinamo. Želio sam tamo završiti karijeru jer je to klub koji mi je puno dao, u kojem sam bio najsretniji i u kojem sam proveo najbolje igračke godine. Čak smo i razgovarali malo na tu temu, ali na koncu je sve ostalo na tim razgovorima”.

U Damacu su bili konkretniji te mu ponudili novi ugovoru.

“Čim su ga ponudili, shvatio sam da nemam što previše razmišljati. Ostao je trener i njegov stožer, Antola je tu. Navikao sam se i sretan sam što nastavljamo zajedno”.

U Damacu vlada obiteljska atmosfera. Hrvatski stožer je obojen Hajdukovim bojama, Antola i Soudani drže prevagu…

“Stalno se zezamo. Stožer za Hajduk, nas dvoje za Dinamo. Dobra je atmosfera, sitno podbadanje. Baš kako treba biti”.

Gledao je Dinamo baš protiv Hajduka u Superkupu i prvu europsku utakmicu.

“Lanjska sezona je bila takva kakva je već bila. Jasno da je bilo problema, ali dobro je završilo. Dinamo još uvijek nije dobar, ali to je početak sezone. Kako će vrijeme prolaziti, doći ćemo na svoje”.

Kada priča o Dinamu, kod Soudanija je stalno prisutan “mi” u izgovoru…

“Kako drugačije. To je moj klub, moj grad. Odlučio sam živjeti u Zagrebu kada završim karijeru i sretan sam kada svaki posjet Hrvatskoj mogu iskoristiti za otići na Maksimir”.

Za Dinamo je odigrao gotovo 200 utakmica. Zvali su ga “Mr. Derby” jer je uredno zabijao Hajduku i Rijeci. Pitamo za ga najdražu utakmicu.

“Igrao sam puno velikih utakmica i to me čini sretnim. Međutim, najveći gol bio je onaj u Salzburgu kada smo ušli u Ligu prvaka. Igrati takvo natjecanje oduvijek mi je bio san, a onda mi se dogodi da zabijem gol za ulazak tamo. Sve se poklopilo te večeri koju nikada neću zaboraviti”.