“Slučaj Petko” koji to zapravo nije!

Puno je utakmica u našim nogama da se čudom čudimo kako je atmosfera nakon Španjolske malo splasnula. Na svakom koraku; od reprezentacije, preko medija do navijača. Očekivanja su jedno a realnost nudi drugu sliku… No, možda je dobro da smo sišli malo s tog oblaka po kojem smo suvereno kročili od Sjeverne Makedonije preko Portugala do Berlina.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

U nedjelju je nešto uzbuđenja servirao Zlatko Dalić koji je bio šarf prema Petkoviću. Malo previše… Jer neki kao da su jedva dočekali zeleno svjetlo da krenu đonom na centarfora!

Kod Brune Petkovića nema sredine. Ili ga obožavaš ili ti neopisivo ide na živce. Takav je! Nije populist da priča što želite čuti. Svoj je. Znali smo mu reći da uspori. Da povuče nekad tu ručnu! Jer često je bio najgori po sebe. Uvijek bi se nasmijao, kimnuo glavom kako shvaća što mu govorimo i opet napravio po svome.

Ne znamo o čemu su pričali Dalić i Petković na terasi hotela, ali smo sigurni da se taj razgovor trebao dogoditi prije nego je izbornik poslao nekoliko rečenica u javni eter. Zeru pregrubih a koje sa malo - puno kose s onom “family” što reprezentacija ponosno promovira.

Nikola Vlašić propustio trening!

Andrej Kramarić: “Neka padne i autogol kao u Splitu, samo da pobijedimo Albaniju”

Lovro Majer: “Albanci su gladni uspjeha i motivirani, to je najveća opasnost za nas”

Unai Simon: „Bio sam siguran da će pucati Petković“

Koji je uopće grijeh Brune Petkovića? To što nije pucao? Da je tašt i da mu je ego prioritet kako mu se nabija pod nos - valjda bi pucao na prazan gol. Možda zaista treba uzeti u obzir opciju da ga je Rodri omeo više nego što se može zaključiti na snimci. Činjenica je da to mogu znati samo i isključivo Bruno Petković i Rodrigo Hernandez. Dakle, niti Zlatko Dalić, niti sudac Michael Oliver, navijač, suigrači, novinari… Nitko osim Petka i Rodrija. A nismo čuli po toj temi niti jednog niti drugog…

Jel grijeh što je pucao penal? Nismo primjetili da je bio u raspravi sa Perišićem ili Majerom oko toga. Dapače, pričali su uoči tog penala. Normalno. Nismo vidjeli niti da je izbornik s klupe sugerirao da netko drugi izvede penal. Niti on, niti Ćorluka, Olić, Mandžukić…

Možda je Petković zapravo frajer koji je preuzeo odgovornost. Znajući da je s druge strane vratar koji mu je obranio udarac s bijelo točke u Rotterdamu uzeo je loptu i stavio na kreč. I fulao… Nit prvi, nit zadnji koji je to napravio. Promašivali su s bijele točke puno jači igrači u puno bitnijim utakmicama od 1. kola skupine na Euru kod rezulata 3-0 za protivnika u 80. minuti.

Jedini Petkovićev grijeh je što netko valjda mora biti “pedro” i što Zlatko Dalić nije baš spretno komunicirao u nedjelju ujutro te poruke. I što su neki jedva dočekali da imaju argument pljunuti u njegovu smjeru… Bilo je na toj utakmici nekih stvari koje su prošle ispod radara a koje nam se čine da su malo veći grijesi od uzimanja odgovornosti za izvođenje penala u utakmici 1. kola skupine na Euru kod rezultata 3-0 za protivnika u 80. minuti.

No, tu ćemo stati. I povući ručnu! Bit će vremena za podrobnije analize kada sve ovo završi. A možda neće biti uopće bitno jer ćemo preko Albanije i Italije u osminu finala, pa kao drugi dočekati Švicarsku u Berlinu i otići među osam najboljih. Pa uz lutriju penala i Livakovića do polufinala i uz gol Perišića vratiti se po treći put u Berlin. Na finale. I onda će se Luka oprostiti od Vatrenih golom vrijednim naslova na dodavanje - Brune Petkovića. I tko će onda mariti za promašeni penal u utakmici 1. kola skupine na Euru kod rezultata 3-0 za protivnika u 80. minuti?

OK, postoji i argument da će možda baš taj gol trebati kada će se kreirati tablica najboljih trećih reprezentacija, ali zašto su onda iz igre izašli Modrić i Kovačić u 65. minuti? Službeno pojašnjenje bilo je da ih se htjelo sačuvati za Albaniju…

Sve se to svodi na onu; čaša je polupuna ili poluprazna, ovisno iz koje perpektive se gleda! I tko gleda. No, ne možemo se otet dojmu da je netko drugi to napravio - da ne bi bilo ovog cirkusa. Kako bilo, “slučaj Petković” koji to zapravo i nije, bila je zabava za jedan dan. Već u ponedjeljak je to bilo tempi passati… Okrenulo se sve prema Hamburgu i Albaniji. Malom finalu, kako ga je Budimir etiketirao. Tri boda garantiraju povratak euforije i optimizma. Uopće ne sumnjamo u njih!

Sve dnevne kolumne Germanijakova reportera u Njemačkoj Alena Lesičkog pronađite OVDJE.