H. PosavecSeattle nosi kraj jedne ere: De Bruyne i Salah u međusobnom duelu započinju svoj posljednji ples
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 15.06.26. | 15:05
Egipat i Belgija otvaraju skupinu G, a u središtu pozornosti bit će dvojica igrača koji su obilježili posljednje desetljeće engleskog nogometa
Za dva velikana nogometne igre koji su godinama vodili epsko rivalstvo, ovogodišnje Svjetsko prvenstvo moglo bi pružiti šansu za vjerojatno posljednji međusobni dvoboj. Ne mislimo pritom na Lionela Messija ili Cristiana Ronalda, ponajviše jer bi se za njihov eventualni duel u nokaut fazi trebalo poklopiti dosta rezultata, već na Mohameda Salaha i Kevina De Bruynea. Oni će predvoditi Egipat i Belgiju ovog ponedjeljka navečer po srednjoeuropskom vremenu (21.00, HTV 2), na otaranju skupine G.
Susretali su se u Community Shieldu, Liga kupu i Ligi prvaka, ali njihove su se bitke prvenstveno vodile u Premier ligi. Doduše, sad više mjesto radnje nije sjeverozapad Engleske, već je to sjeverozapad Sjedinjenih Američkih Država, jer se Belgijci i Egipćani sastaju u Seattleu, predvođeni nogometnim zvijezdama za koje bi mnogi bez puno zadrške rekli da su to vjerojatno i dva najbolja igrača Premier lige posljednjeg desetljeća. Moglo bi se to, dakako, reći i za Harryja Kanea ili Virgila van Dijka, pa čak i za Erlinga Haalanda, ali De Bruyne i Salah spoj su kreativnosti s igračkom klasom, nude i asistencije i golove, osvajali su titule na dominantan i dojmljiv način, istaknuli se kao pojedinci te podizali svoje momčadi.
Još ih jedna stvar spaja, a to je neuspješna prošlost s Chelseajem. Na Stamford Bridgeu će vjerojatno biti zadovoljni ako je ovo posljednji susret De Bruynea i Salaha, jer tako više neće biti neugodnih podsjetnika na ono što su imali, a potom olako izgubili, kada im je Jose Mourinho nevoljkost davao prilike i minutaže. Umjesto toga, De Bruyne je za Bluese bio starter u samo dvije ligaške utakmice, a Egipćanin je postigao samo dva gola. U nekom paralelnom svemiru, čak i uz upliv vlasnika Manchester Cityja šeika Mansoura ili Liverpoolovog gazde Michaela Edwardsa, utjecaj njihovih trenera Pepa Guardiole i Jürgena Kloppa, Chelsea je mogao biti glavna i vodeća sila engleskog i europskog nogometa, samo da su zadržali ovaj dvojac u svojim redovima. Koliko bi tek onda De Bruynea imao asistencija, a Salah golova...
U stvarnosti, Salah je u devet sezona za Redse upisao 257 pogodaka i 122 asistencije, a De Bruyne 108 golova i 170 asistencija u devet i pol godina na Etihadu. U tom razdoblju, njihove su momčadi osvajale osam titula engleskog prvaka s rekordnom količinom bodova, a oni u tri sezone proglašavani najboljim igračima Premier lige. Nema sumnje, egipatski ofenzivac prvo je ime Kloppove ere na Anfieldu, baš kao što je i belgijski as među najistaknutijim imenima Pepovog mandata u plavom dijelu Manchestera. Doduše, zlobnici bi moglo spomenuti i da su u rom razdoblju svaki tek po jednom bili europski prvaci, i to bez prevelikog učinka u finalima, kao i to da nikad nisu osvojili Zlatnu loptu.
Ipak, na ovo posljednje velik utjecaj sigurno je imalo i to što ne dolaze iz neke od nogometnih velesila, a u svojim vitrinama nemaju trofeje s reprezentacijama. I tu su obojica bili vrlo blizu konačnog uspjeha, Salah je s Egiptom dvaput bio afrički doprvak, De Bruyne je 2018. uzeo broncu na Svjetskom prvenstvu. Najveći je to uspjeh belgijske Zlatne generacije, koja je ipak podbacila te nije ostvarila ciljeve i rezultate koje su im često predviđali. Ovog puta toga nema, i sam je De Bruyne uoči ovog Mundijala priznao da Belgija nema šanse za naslov, da su on i suigrači sad prestari, a njegovi tadašnji suborci poput Edena Hazarda, Vincenta Kompanyja i Jana Vertonghena već su odavno u igračkoj mirovini.
S druge strane, Salahov učinak na SP-ovima još je i skromniji te kraći. Premijerni nastup na svjetskoj smotri ostao je u sjeni njegove ozljede ramena koju mu je zadao Sergio Ramos, samo nekoliko dana uoči turnira u Rusiji, i to u finalu Lige prvaka. Propustio je prvu utakmicu, a u iduće dvije zabio po jedan pogodak, ali ni to nije bilo dovoljno za prolaz dalje, dok se 2022. nisu ni plasirali, pa mu je sad stigla nova šansa za dokazivanje. Za njega je, stoga, ovaj turnir još i značajniji, konačno mu pruža priliku za pravi nastup na najvećoj nogometnoj sceni.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li sad u Seattleu iskazati svoje najveće karakteristike: Egipćanin sa svojim hitrim prodorima po desnom krilu i snažnom ljevicom, a Belgijac sa dugim i preciznim dodavanjima te milimetarskim točnim ubačajima. Samo rijetki znaju i mogu biti na takvoj razini, a usput bi to mogao biti i prikaz onoga što je Premier liga izgubila njihovim odlascima. Pogotovo kad se prisjetimo brojnih kritika na stil igre i kvalitetu utakmice tijekom prošle sezone engleskog prvenstva, uz pregršt golova iz prekida te s manje atraktivnosti i finese.
Nekoliko je objašnjenja za takvu situaciju, ali jedno bi moglo biti jednostavno: De Bruyne je s Otoka otišao još prošlog ljeta, a Salah je u protekloj sezoni značajno pao u formi. U konačnici, možda su oni samo bili nevjerojatne anomalije zbog kojih su njihove momčadi izgledale bolje i ljepše. U svakom slučaju, svaki od njih bi na klupskoj razini ostvario i osvojio više toga, samo da nije bilo onog drugog. I ponovno bi mogli jedan drugog zaustaviti na putu prema velikim rezultatima, ali kako se fantastične karijere ovih praktički pa vršnjaka bliže svojem kraju, nostalgija pojačava, pogotovo među štovateljima njihovog lika i djela. Svakako, bit će to kraj jedne ere, ispunjene asistencijama, golovima, pojedinačnim priznanjima i brojnim trofejima.