A. LesičkiSjećanje na Brazil: Najveća u povijesti!
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 09.12.23. | 08:01
Reporter Germanijak prisjeća se najveće utakmice u povijesti reprezentacije koja se dogodila točno prije godinu dana na Education City stadionu u Dohi
“Dobiti ovakav Brazil, to bi bila najveća pobjeda u povijesti”, bio je zaključak novinarskih izvjestitelja dva, tri dana uoči okršaja na Al Rayyanu. Možemo mi sada lupetati, ali nije bilo tu previše optimizma. Svoje je Hrvatska napravila samim ulaskom u nokaut fazu. Nakon penala protiv Japana - dobili smo još tu jednu utakmicu. Veliku utakmicu. Za oproštaj. Protiv Brazila koji je sigurno kročio prema finalu…
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
“Možda ako”… prolazilo je glavom tih dana u Dohi. Jer, vidjelo se na igračima da su opušteni. Osjetilo se da nemaju što za izgubiti, a mogu dobiti puno. Mogu samo dobiti ulaznicu za besmrtnost.
“A nekako dogurati do penala, pa sve u ruke Livakoviću”, bio je recept koji smo vrtjeli danima u glavi.
No, kako doći do penala kada ti i sam taj pogled na Seleçao - ubija svaku nadu. Raphinha, Neymar, Vinicius Jr. i Richarlison. Pa na klupi Rodrygo, Pedro, Fred… Ako nas Belgija samo slučajno nije izula iz cipela, ovi će to napraviti sigurno.
I opet smo podcijenili sami sebe. Ponovno smo zaboravili kako su Vatreni najbolji kada je najteže.
.jpg)
Uoči utakmice, spektakl na press konferenciji. Naši su bili profesionalni i ponizni. Brazilci su kreirali cirkus. Više se pričalo o nekakvim mačkama u kampu koje donose sreću ili o pobjedničkom plesu nego o Hrvatskoj. Podcjenjivački do bola…
Javila se kćer iz Hrvatske.
“Tata, rekli su nam u školi da nam neće dati da gledamo utakmicu”, govori mi na rubu plača.
“Ništa ne brini. Pola sata prije utakmice pokupi stvari i doma pred televizor. Igramo najveću u povijesti”, odgovaram pun ponosa.
“Čestitam na odgoju”, kao da čujem glas od Židaka.
Nema ga više. A živio je za ova utakmice. I sve o čemu je pisao u karijeri dogodilo se kada se "Grof od Vugrovca" preselio u nebeska prostranstva. I Rusija, Dinamovo proljeće i sada Brazil na putu prema polufinalu. Nema pravde…
I onda je krenulo. Dalić nije iznenadio. Gurnuo je tek Pašalića umjesto Vlašića na desnoj strani napada. Vinicius i Neymar su nam radili probleme na lijevoj strani, dok je često osporavani Juranović jurio po svojoj desnoj. Pred kraj poluvremena sve smo češće selili igru pred prostor Brazila. Osjetili smo krv…
U nastavku je Brazil bacio u brzinu više. Bilo je dosta nereda pred Livakovićem. Brazilci su tražili penal. Vjerojatno bi ga i dobili jer je Juranović igrao rukom, ali prethodno je Vinicius bio u zaleđu. Da će to biti velika večer Dominika Livakovića najavio je u direktnom okršaju s Paquetom.
Utakmica se bližila kraju, natjerali smo Brazil na nervozu. Dalić gura u igru Nikolu Vlašića i Brunu Petkovića.
“Pa gdje ste ovog našli”, smijao se u loži Dean Savićević. Tko se zadnji smije…
Nije bio jedini. U novinarskoj loži su i neki naši krenuli džonom na Petka. Stare razmirice iz maksimirskih dana izašle su na površinu…
“Vadi ga van”, adresiralo se Petkoviću nakon par uvodnih grešaka. Svašta!
Stigli su produžeci. Petković je pokazao Savićeviću zašto je u reprezentaciji kada je gurnuo loptu kroz noge svom čuvaru pa dao priliku Brozu. Međutim, naši će uskoro na centar. Neymar radi dva dvostruka pasa. Prvo s Rodrygom pa s Paquetom i izlazi pred Livakovića. Zaobišao ga je i zabio pod gredu.
“Gospodo, to bi bilo to! I ova predstava je završena”, kao da smo čuli oko nas. Bilo je puno novinara. Iz svih krajeva svijeta koji su došli pogledati Brazil - nove svjetske prvake! Barem su tako mislili u trenucima dok je Dalić vadio svoje posljednje adute. Majer umjesto Kovačića, odnosno Budimir koji je zamijenio Sosu. Malo kasnije ušao je i Oršić. I bio je to “jack pot”.
Dvije minute kasnije Modrić je uzeo loptu koja preko Vlašića dolazi do Oršića. I povezanih očiju bi se Orša i Petko pronašli na terenu… Sijevnula je ljevica i Alisson je kapitulirao. Brazil je bio na koljenima.
“Kaj veliš, vadi ga van”, ne propuštamo priliku pecnuti kolegu dok nervozno palimo cigaretu za cigaretom i čekamo penale.
Pravio se da ne čuje…
Nikola Vlašić, jako po sredini pod gredu! Rodrygo prilazi lopti, Neymar zaziva pomoć pogledon prema nebesima, ali Bog je bio na golu Hrvatske. Dobar udarac, ali pročitao je Livaković namjere i bacio se na desnu stranu. Lovro Majer, kao i Vlašić, po sredini. Livi “čita” Casemira i pogađa stranu, ali lopta je u mreži.
Loptu je primio u ruke Luka Modrić. I trenutak, dva kasnije rutinirano poslao Alissona u desnu stranu, loptu u onu lijevu! Nešto slično učinio je Pedro s druge strane. Vratar Brazila pročitao je Oršićevu namjeru, ali lopta je precizno odsjela uz lijevu stativu za 4-2. I potom se sav pritisak preko 200 milijuna Brazilaca sručio na leđa Marquinhosa. I pogodio je vratnicu…
“Opet su Hrvati napravili čudo. Opet su u polufinalu… Treći put u nešto više od dva desetljeća su u borbi za medalje”.
Šok i nevjerica. Svi oni sretnici koji su toga dana bili na tribinama Education City stadiona prestali su raditi. Izvještaji su mogli pričekati jer ovo je bilo za povijest. Svaka riječ bila je suvišna. Otvorenih ustiju gledali smo slavlje, ne vjerujući da smo svjedočili najvećoj pobjedi Hrvatske u povijesti. Oni isti koji su nas tapšali po ramenima iz nekog suosjećanja nakon gola Neymara su prilazili i čestitali.
A i ovaj “vadi ga van” bio je van sebe od sreće…
Poslije utakmice smo ušli u press centar. Već smo tjednima bili tamo te, manje, više smo se svi skupa znali. Prolomio se pljesak. Bilo nam je malo neugodno, ali bio je to aplauz za Livakovića, Petkovića, Oršića i Juranovića. Za Vlašića, napose i za Luku Modrića. I za njegov sprint u 87. minuti… Čovjek koji se otvoreno smije biologiji!
Dan kasnije smo se ispričali Juranoviću koji je išao glavom na kopačku na toj utakmici. Doslovno. Isprika za podcjenjivanja, a čestitka za veliku utakmicu. Livaković je dobio “desetku” koju je morao dobiti protiv Japana utakmicu prije, Petković je zabio gol a Oršić upisao asistenciju karijere…
.jpg)
Da, bilo je tu puno velikih utakmica Vatrenih kroz povijest. Njemačka 1998., pa Engleska na Wembleyju. Potom ta ista Engleska u Rusiji, Francuska na St. Dennisu. No, ova je bila najveća. Tog 9. prosinca je Hrvatska ponovno pokazala zašto je najveća “mala” nogometna nacija na Svijetu.
