Šibenik je znao što hoće, Hajduk bez Livaje nema igrača odluke
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 17.10.21. | 20:59
Dalmatinski derbi nije oduševio lijepim nogometom, domaći su mudrom igrom i uz dodir sreće srušili neefikasne Splićane
Šibenik slavi, Hajduk tuguje, dalmatinski derbi otišao je na stranu momčadi koja je svoje prilike iskoristila i nakon 14 godina upisala domaću pobjedu protiv velikog rivala. Hajduk je unatoč brojnim izostancima i ponekim iznenađujućim taktičkim odlukama trenera Gustafssona previše toga na Šubićevcu promašio. Imao je Šibenik odličnog vratara Lovru Rogića, poslužila je domaće i sreća, ali bili su disciplinirani i hrabri te odradili ono što je trener Rosas tražio.
Postava Hajduka na početku utakmice s Čolinom na desnom beku te Lovrencsicsem u napadu sigurno je iznenadila mnoge pa i trenera domaćih. Odluka švedskog trenera izazvat će brojne komentare raznih stručnjaka, ali činjenica je da bi mnoge priče pale u vodu da je Hajduk na početku utakmice došao do prednosti. A mogao je, naročito jer je Stipe Biuk s nekoliko poteza podsjetio koliki je talent. Jednu je loptu poslao tik uz vratnicu, potom je izgradio prigodu za Krovinovića, a samo je splet nespretnih okolnosti u 15. minuti spriječio Hajduk da dođe do prednosti. Najprije Biuk nije dobro zahvatio povratnu loptu Lovrencsicsa, a kada mu je ostala u nogama prevario je Rogića da bi siguran pogodak spriječio Diamantakos. Je li Grk bio pogrešno postavljen može se diskutirati, ali realno je to bio prvi trenutak kada je sreća okrenula leđa Hajduku.
Na to se gostima nadovezala obnovljena ozljeda Krovinovića, a utakmica se okrenula na stranu Šibenika u 25. minuti. Braća Jakoliš su po desnoj strani donijeli loptu pred vrata Hajduka, Ćurić je pametno promijenio stranu, a Mina i Bačelić-Grgić lako prevarili loše postavljenu obranu Hajduka. Čolina je ostao sam između dvojice, Simić mu nije zatvorio leđa, a Kolumbijac Mina je našao najbolji mogući udarac za prvi gol u dresu Šibenika.
Dobili su domaći ono što su planirali, priliku da čekaju u dvostrukom bloku i prijete iz kontranapada. Obrazac za to bila je šansa Marina Jakoliša kada je Čolina blokom spasio Hajduk. Ulogu spasitelja uskoro je preuzeo Lovre Rogić, zaustavio je udarac Diamantakosa u završnici prvog dijela, Grku je to bilo posljednje što je napravio na utakmici. I pitanje je kada će opet zaigrati.
Šibenik je u nastavak ušao s istim planom, Marin Jakoliš je ove sezone prebrz za gotovo sve čuvare, ali nije uspio savladati Kalinića u čistoj prilici u 52. minuti. Nakon toga se sve važno događalo pred vratima Šibenika, niz promašaja Hajduka kulminirao je u 73. minuti kada je sreća opet izdala goste. Vratnica Simića samo je najavila dvije velike obrane Rogića, fantastično je zaustavio udarce Katića i Ljubičića iz neposredne blizine. Odličnu partiju zaključio je obranom Ljubičićevog pokušaja u 77. minuti, a toliki promašaji ne mogu proći nekažnjeno. Lagani dodir Katića i Bedoye značio je kazneni udarac za Šibenik, nije tu bilo nekog posebnog kontakta, ali sudac je odmah pokazao na penal. Kapetan domaćih Čurić, dijete Hajduka, zapečatio je važna tri boda za „narančaste“:
Naplatio je Šibenik, uz dosta sreće, propuštene bodove iz nekih prethodnih utakmica, lakše se diše na Šubićevcu uoči još jedne domaće utakmice protiv Slaven Belupa. Hajduk bez Livaje nije ista momčad, sigurni smo da bi najbolji igrač Splićana iskoristio neku od kreiranih prilika. Na stranu sve taktičke zamisli i ideje Gustafssona i njegovog stožera, Splićani su previše toga promašili da ne bi bili kažnjeni. Za njih je ovo značajan posrtaj, borba za trofeje biti će sve teža.
Piše: Vedran Pavičić